Objavljeno u Nacionalu br. 596, 2007-04-17

Autor: Tanja Simić

operna zvijezda u 'tosci'

Seksi diva talijanske opere u riječkom HNK

SLAVNA TALIJANSKA sopranistica i bivša manekenka nastupila je u riječkoj 'Tosci' u režiji Damira Zlatara Freya: u razgovoru govori o poznatoj glazbenoj obitelji, desetogodišnjoj stanci kad je bila kućanica, golotinji na pozornici i borbi protiv moćnih muškaraca

FRANCESCA PATANÈ u siječnju ove godine privukla je pozornost javnosti ulogom Salome u istoimenoj operi Richarda Straussa postavljenoj u Rimskoj operiFRANCESCA PATANÈ u siječnju ove godine privukla je pozornost javnosti ulogom Salome u istoimenoj operi Richarda Straussa postavljenoj u Rimskoj operiU riječkom HNK Ivana pl. Zajca ovog tjedna ponovo se traži karta više. Ovog puta razlog tome je čuvena Puccinijeva opera “Tosca”, u kojoj je glavna zvijezda poznata talijanska operna diva Francesca Patanè. Premijera je održana 13. travnja, a talijanska će sopranistica u riječkoj “Tosci” nastupiti još samo 20. travnja. U operi koju je Damir Zlatar Frey režirao te za nju osmislio scenografiju, kostimografiju i scenski pokret, u ostalim izvedbama naslovnu će ulogu pjevati sopranistice Olga Kaminska i Mirella Toić. Operom dirigira nova intendantica riječkog HNK Nada Matošević.
'Uvijek sam skeptična'

Francesca Patanè nastupala je u brojnim svjetskim opernim kućama, od newyorške Metropolitan opere pa do državnih opera u Beču i Berlinu. Potječe iz glazbene obitelji u kojoj su i otac i djed bili slavni dirigenti, a odrasla je prvo u Berlinu a zatim u New Yorku za vrijeme disco groznice i Studija 54, gdje se školovala na Manhattan School of Music u New Yorku. U tom se razdoblju bavila i manekenstvom, a malo je nedostajalo i da zaigra Mariju Magdalenu u filmu Martina Scorseseja iz 1988. “Posljednje Kristovo iskušenje” s Harveyjem Keitelom i Willemom Dafoeom. Međutim, u to vrijeme bila je trudna s kćeri Thaise, pa se umjesto filmsko-manekenske karijere u ranim 20-im godinama posvetila obitelji. Deset godina poslije razvela se od, kako kaže, posesivnog i ljubomornog supruga “koji joj nikad ne bi dopustio pjevati, nego samo kuhati i spremati”, vratila se u Europu te postala operna pjevačica. Danas živi u mirnom švicarskom gradu Luganu s baritonom Marcom Chingaryjem, ali veći dio godine provede na putu. Nakon premijere u Rijeci uloga sljedeće Tosce čeka je u Južnoafričkoj Republici.

NACIONAL: Kako je došlo do vaše suradnje s riječkim HNK?
- Talijanski veleposlanik u Hrvatskoj Alessandro Grafini odlazi ove godine natrag u Italiju i želio je to proslaviti talijanskom operom. Dogovorena je “Tosca” i veleposlanik je tražio baš mene. Srećom sam u tom trenutku bila slobodna i prihvatila sam. U Rijeci sam već 10-ak dana i jako je slatka, izgleda kao mali Trst. Žao mi je što nisam mogla pristati pjevati i u petak i u subotu, ali nastupiti dva dana zaredom je zaista teško i izbjegavam to. Tosca je iznimno zahtjevna uloga, više emocionalno nego glasovno, tako da je na neki način to isto što i tražiti maratonca da trči dva dana zaredom. Zato se vraćam 20. travnja, kada ću ponovo nastupiti.



U RIJEČKOJ 'TOSCI' Francesca Patanè angažirana je za glavnu žensku ulogu na zahtjev talijanskog veleposlanika u Hrvatskoj Alessandra Grafinija, koji je svoj skori odlazak kući želio proslaviti talijanskom operom U RIJEČKOJ 'TOSCI' Francesca Patanè angažirana je za glavnu žensku ulogu na zahtjev talijanskog veleposlanika u Hrvatskoj Alessandra Grafinija, koji je svoj skori odlazak kući želio proslaviti talijanskom operom NACIONAL: Što ste očekivali od riječke produkcije i kolega? Jeste li bili barem malo skeptični?

- Uvijek sam skeptična jer nikad ne znam na što ću naići. Naviknula sam se na svakakve produkcije, pogotovo u Njemačkoj, gdje rade potpuno čudne, lude stvari. Uzmu klasičnu operu kakva je “Tosca”, promijene priču, stave radnju u današnje vrijeme, a pjevače u traperice. Pokušavaju silom napraviti nešto novo, originalno, a ja ne vidim razloga za to. Po mom mišljenju to je najčešće neprihvatljivo, izgleda kao šala na račun operne tradicije i znači raditi protiv kvalitete. To je kao da netko ide mijenjati Rembrandtovu sliku, to je klasika. Zato se događalo i da otkažem ugovor kad vidim o kakvoj je produkciji riječ. Međutim, i ekipa i produkcija u Rijeci su ispale odlično. Redatelj je simpatičan, dirigentica mlada i energična. Uz to i sjajno dirigira i sigurna sam da joj nije lako. Moj je pokojni otac Giuseppe, svjetski poznat dirigent, želio da krenem njegovim stopama. No to nije dolazilo u obzir. Mentalitet je još uvijek takav da se dirigiranje smatra muškim poslom, čemu pridonosi i to što je fizički naporan.

NACIONAL: Je li Tosca vaša najdraža uloga? U medijima se može pročitati da se poistovjećujete s njom i po karakteru.
- Najdraža mi je uloga Minnie iz opere “La fanciulla del West”. Turandot iz istoimene Puccinijeve opere je uloga u kojoj sam najčešće nastupala, čak tristotinjak puta. Toscu sam igrala oko 250 puta i ona mi je također vrlo draga. Pogotovo produkcija u kojoj sam pjevala s Andreom Bocellijem na Festivalu Puccini, gdje sam imala priliku biti prva pjevačica koja je nosila nakit izrađen posebno za Mariju Callas i njezinu izvedbu Tosce u Metropolitanu 1956. Istina je da se mogu poistovjetiti s Toscom: borim se za ljubav i za pravdu, a mogu reći i da sam imala nekoliko Scarpija u svom životu - muškaraca koji su pokušali iskoristiti svoju moć nada mnom kao ženom. Osim toga strašno sam ljubomorna - suprug Marco Chingary, također operni pjevač, često mi kaže: “Francesca, gora si od Tosce!”

NACIONAL: U siječnju ove godine privukli ste medijsku pozornost ulogom u Straussovoj operi “Salome”, razgolitivši se u Rimskoj operi. Je li se radilo o nagosti u funkciji provokacije ili u funkciji umjetnosti?
- Umjetnosti, naravno, i estetike. Bila je to velika produkcija o kojoj se govorilo više nego o ovogodišnjem otvorenju Scale. Meni je to bio već četvrti put da sam se razgolitila u operi. Doduše do tada samo na minutu, dok sam ovaj put bila obnažena 10-ak minuta, za čitavog “Plesa sedam velova”. Iako nikad nisam bila potpuno naga, i iako nisam napravila ništa što još nitko nije, svaki put oko toga izbije skandal. Istina, bilo je u toj operi i prave golotinje - bivša porno glumica Maruska Alberazzi skinula se na samom početku, u prologu, i potpuno naga pred publikom izgovorila nekoliko rečenica. To su mnogi doživjeli pomalo vulgarnim i nepotrebnim, a moram priznati da ni ja nisam bila oduševljena. No u svemu tome mnogo je važnije što sam tom ulogom postala prva talijanska pjevačica koja je nakon 60 godina pjevala operu na njemačkom u Italiji. Otkad se opere pjevaju samo na originalnim jezicima, Talijani su se ograničili samo na talijanske opere - dok pjevači u ostalim zemljama pjevaju i na talijanskom i na drugim jezicima. Zato je bilo značajno da pokažemo kako i Talijani mogu pjevati na drugim jezicima.

NACIONAL: Kako ste se, nakon desetogodišnje stanke, odlučili ponovo vratiti operi?
- Nakon što mi je otac preminuo 1989., za vrijeme “Seviljskog brijača” kojim je dirigirao u Bavarskoj operi, odlučila sam da više nikada neću kročiti u kazalište. Međutim, tada sam već imala 30 godina, brak mi je bio pred potpunim slomom i morala sam nešto učiniti sa svojim životom. Budući da sam 10 godina bila samo kućanica, odlučila sam se za operu kako bi prezime mog oca nastavilo živjeti. Počela sam pjevati i, iako sam 10 godina pauzirala, uspješno započela karijeru. Da se nisam razvela, možda bih i danas samo kuhala i spremala.

NACIONAL: Otac vam je bio slavni dirigent, djed također, a majka profesorica pjevanja. Možete li usporediti operu nekad, kad ste kao djevojčica sjedili u publici, i danas, kad ste priznata diva?
- U operu sam počela ići s dvije godine i kroz život sam imala priliku vidjeti njezino zlatno doba, kad su pjevači poput Pavarottija, Carrerasa i Mirelle Freni bili mladi. Danas je opera komercijalizirana; više se pozornosti pridaje izgledu pjevača i pjevačica te glazbenika općenito nego njihovoj kvaliteti - zato više i nema velikih diva, ni pjevača. Svi moraju biti prije svega modeli, a tek onda umjetnici. Marketing je uzeo maha i u toj umjetnosti i jednako se promoviraju stvari koje valjaju i koje ne valjaju, a ni edukacija više nije na nekadašnjoj razini. I tradicija se gubi zbog redatelja koji pokušavaju mijenjati opere, ali i zbog svojevrsnog polaganog izumiranja kulture. Nije da sam pesimistična, ali čini mi se da se kultura namjerno sve manje financijski podržava, a i ona koja se podržava sve je češće plitka i komercijalna. Interesi za to su jasni - ljudi bez kulture su glupi, a glupima se lako manipulira.

Vezane vijesti

Neodoljiva Puccinijeva "Manon Lescaut" prvi put u izvedbi riječke opere

Neodoljiva Puccinijeva "Manon Lescaut" prvi put u izvedbi riječke opere

U riječkom HNK Ivana pl. Zajca večeras će se održati premijera Manon Lescaut, slavne Puccinijeve opere čija je praizvedba bila davne 1893. godine u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika