NZAJEDNIČKA SLIKA Zajednička fotografija Gordane Getoš- Magdić i Vladimira Šeksa s početka 90-ihajodlučnije odbacujem teze o utjecaju državne vlasti na sudstvo, policiju i odvjetništvo”, govorio je predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks novinarima u Osijeku u subotu, 4. studenoga 2006. Samo desetak dana prije hrvatska je javnost prvi put doznala da je policija uspjela rasvijetliti ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991., a pred Šeksovim nekadašnjim prijateljem Branimirom Glavašem nadvio se pritvor. Premda je tada i sve do danas u javnosti davao vrlo suzdržane izjave o istrazi usmjerenoj prema Glavašu i uporno tvrdio da Glavašev slučaj nema veze s politikom, Šeks ipak nije bio isključen iz osječkog slučaja: na samom početku istrage u tzv. slučaju “Selotejp“ Gordani Getoš-Magdić tražio je odvjetnika i sastajao se i do kasno u noć vodio povjerljive razgovore s njezinim ocem i mužem. Sve se to zbivalo 19. listopada prošle godine, kad je 38-godišnja Gordana Getoš-Magdić, optuženica za “Selotejp“ zajedno s Ivicom Krnjakom i preostalih pet suoptuženika, sjedila u osječkom pritvoru. Samo dan prije ona se odazvala na poziv i došla u policijsku zgradu PU osječko-baranjske, gdje su je policajci suočili s činjenicom da je nekoliko njezinih nekadašnjih suboraca iz Samostalne uskočke satnije policiji već dalo iskaze u kojima je opsežno opisana njezina uloga u osječkim ratnim događanjima. Suočena s tim činjenicama, na savjet svog tadašnjeg odvjetnika Radoslava Arambašića odlučila je dati svoj iskaz, iz čijeg se sadržaja moglo iščitati da je ona samo prenosila zapovijedi koje su na papirićima izdavali Glavaš i Krnjak. Pravni stručnjaci koji su čitali njezin iskaz suglasni su da upravo svjedočenje Gordane Getoš najizravnije i najteže optužuje Glavaša, jer je u iskazu detaljno izneseno kako je ona 1991. kao Glavaševa tajnica prenosila njegove zapovijedi za likvidacije pripadnicima tzv. killer voda, te da je i sama prisustvovala takvim smaknućima.

A dok je ona u pratnji odvjetnika Arambašića na policiji davala iskaz, njezin otac i muž imali su povjerljive sastanke sa Šeksom. Na to upućuju i iskazi označeni kao tajni, koje su neki svjedoci dali u istrazi protiv Glavaša i šestorice suoptuženika protiv kojih je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku prošlog tjedna podiglo optužnicu kojom ih tereti za ratni zločin nad civilnim stanovništvom, za što im prijete kazne i do 20 godina zatvora.

NSPORNI ODVJETNIK Radoslav Arambašić bio je odvjetnik Gordane Getoš-Magdić u vrijeme kad je dala prvi iskaz; do danas nije razjašnjeno je li imao njenu punomoćacional raspolaže svjedočenjem koje je pred istražnim sucem Mariom Kovačem 8. veljače 2007. dao Andrija Getoš, otac Gordane Getoš-Magdić. Nekadašnji pripadnik Sigurnosno-informativne službe, koja je u ratno doba u Osijeku imala značajnu ulogu, dosad je pažljivo izbjegavao svaki kontakt s novinarima i javnošću. U područje zanimanja ušao je kad je njegova kći Gordana uhićena sredinom listopada prošle godine, a uskoro je o Gordaninu ocu Andriji u javnosti počeo progovarati njezin odvjetnik Arambašić. Dok je Arambašić tvrdio da se svim silama bori za svoju klijenticu, njezin otac Andrija i suprug Ivica na sve su načine pokušavali ocrniti Arambašića i ukloniti ga iz njezine obrane tvrdeći da joj on zapravo odmaže, a pretpostavlja se da je njihov najvažniji cilj bio - ušutkati Gordanu Getoš čiji je iskaz najsnažnije teretio Glavaša. U tome im je, kako se vidi iz dokumenata, pomagao i Šeks, pa se danas možemo zapitati nije li predsjednik Sabora tada zapravo pokušavao spasiti svog negdašnjeg prijatelja Glavaša.

Arambašić je potom javno prozivao Getoša i Magdića da su “prodali“ vlastitu kćer i suprugu, a po Osijeku se širila priča da su oni “Glavaševi ljudi“ i da im nije važan položaj člana njihove obitelji, koliko im je važno da Gordana Getoš svojom obranom ne tereti Glavaša. Sukob obitelji i odvjetnika trajao je punih mjesec dana, na kraju je Arambašiću otkazana punomoć za zastupanje Gordane Getoš, premda ni danas nije dokraja rasvijetljeno je li ju Arambašić uopće imao, a u međuvremenu je Gordana Getoš bila iz osječkog pritvora prebačena u Zagreb, pa potom natrag u Osijek, a a za to vrijeme dobila i izgubila nekoliko odvjetnika, od kojih njezini trenutačni odvjetnici Krešimir Krsnik i Ljubica Matijević-Vrsaljko nastoje dokazati da je Arambašić nanio štetu njihovoj klijentici, a tako se posredno pokušava osporiti i kontroverzni prvi iskaz Gordane Getoš-Magdić, u kojem je progovorila o ubojstvima osječkih civila 1991. i 1992., ulogama zapovjednika Samostalne uskočke satnije Ivice Krnjaka i drugih okrivljenika, ali i o ulozi tadašnjeg sekretara osječkog Sekretarijata za narodnu obranu Branimira Glavaša.

U tom kontekstu, danas je zanimljivo znati da je određenu ulogu, daleko od očiju javnosti, odigrao i predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, iako je javno tvrdio da sa slučajem Glavaš nema apsolutno nikakve veze, a o svom nekadašnjem prijatelju iskazivao samo neutralne poruke. Postavlja se i pitanje vjerodostojnosti izjava predsjednika Sabora jer su one jednostavno u nesuglasju s iskazima svjedoka.

Naime, Gordanin otac Andrija Getoš u svom je tajnom iskazu u veljači podrobno opisivao okolnosti uhićenja svoje kćeri i svoje sukobe s Radoslavom Arambašićem, a progovorio je i o svojim kontaktima sa Šeksom: “Toga dana, 19. listopada 2006. oko 13 sati, ja sam se sa svojim zetom Ivicom Magdićem automobilom uputio u Zagreb, a prethodno sam nazvao gospodina Vladimira Šeksa i iznio mu ozbiljnost situacije i zamolio ga da mi osigura kvalitetnog odvjetnika.

TROJKA Šeks, Glavaš i premijer Sanader u vrijeme kada su bili nerazdvojni; Šeks i Glavaš dugogodišnji su prijatelji a Sanader je postao predsjednik HDZ-a uz ključnu podršku Branimira Glavaša Došli smo do gospodina Šeksa, on je obavio nekoliko telefonskih razgovora, ali ništa nije urodilo plodom jer jedan odvjetnik koji je bio najozbiljniji navodno ima roditelje iz Osijeka i nije se htio toga prihvatiti. Ja i zet Ivica Magdić vratili smo se u Osijek dakle 20. listopada u jutarnjim satima, odnosno negdje oko 3 sata ujutro.” Taj događaj u svom je iskazu opisao i Ivica Magdić: “Taj dan sam ja zajedno s ocem svoje supruge Andrijom Getošem otišao u Zagreb te smo imali ugovoren sastanak kod gospodina Vladimira Šeksa, otac je htio pričati s njim o odvjetniku, barem mi je tako rekao. Ja sam ga čekao dolje dok je on obavljao taj razgovor (iz iskaza nije poznato odnosi li se “dolje“ na Šeksovo radno mjesto, zgradu Hrvatskog sabora, ili pak zgradu u Zagrebu gdje Šeks ima stan; op. ur.) i tu večer smo se i vratili iz Zagreba.” Spomenuti događaj dodatno potkrepljuje i iskaz Tomislava Getoša, brata Gordane Getoš: “Tada je otac rekao da ima namjeru ići u Zagreb, te su taj dan on i šogor otišli u u Zagreb u potrazi za odvjetnikom, te su se vratili sutradan ujutro oko 3 sata.” Na dodatno pitanje jednog od branitelja naveo je da “mogu odgovoriti da mi je poznato da su moj otac i šogor Ivica Magdić išli u Zagreb onaj dan jer su prethodno dogovorili sastanak s Vladimirom Šeksom, koji je prijatelj s mojim ocem”.

Prema tim iskazima, nema ni traga sumnji da je o osječkom slučaju, za koji se vlast već mjesecima na svakom koraku kune da nema veze s politikom, nego da je riječ samo o pravosudnom pitanju, Vladimir Šeks, predsjednik Hrvatskog sabora i jedan od najvažnijih suradnika hrvatskog premijera Ive Sanadera, ne samo imao mnoga saznanja, nego da se svojim postupcima aktivno upleo u cijeli slučaj: samo dan nakon što je Gordana Getoš-Magdić uhićena zbog sumnje u ulogu u likvidacijama osječkih civila srpske nacionalnosti, predsjednik Sabora proveo je poslijepodne i večer, po svemu sudeći do kasno u noć, s ocem i mužem uhićenice tražeći joj odvjetnika.

Za hrvatsko pravosuđe stoga je teško procijeniti je li porazniji sam Šeksov čin traženja odvjetnika za osobu koja itekako ima veze s Glavašem ili činjenica da u tome, kako se čini, nije uspio - jer su ga hrvatski odvjetnici redom odbijali, po svemu sudeći iz straha za vlastitu sigurnost i sigurnost svojih obitelji.