Ivo PukanićMislio sam da se neću više baviti Vlatkom Markovićem. Barem ne na ovoj stranici na kojoj se nastojim posvetiti samo ozbiljnim, relevantnim i aktualnim ličnostima i događajima. Kako Marković ne spada ni u jednu od tih kategorija - niti je ozbiljan, niti je više relevantan, a o aktualnosti da i ne govorimo - opravdano se pitate kojeg se vraga ipak bavim tom temom. Ne bavim se tom temom zbog Markovića, koji je stvar prošlosti, nego radi vas koji čitate Nacional i prema kojima sam jedino odgovoran. Naime, moram neke stvari razjasniti, kako biste se bolje snašli u pravoj poplavi Markovićevih javnih napada na mene, kao i napada njegove desne ruke Zorana Cvrka i Cvrkove desne ruke Mire Vidovića.

Ovog tjedna, vjerojatno u srijedu, 2. svibnja, podići ću kaznenu prijavu protiv Markovića i njegovih dviju “desnih ruku“. Umjesto što lažu po novinama, imat će pred sudskim vijećem dovoljno vremena da objasne tko je koga slao k meni u Vlašku 40 u pokušaju da me podmiti, kako bih odustao od kandidature za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, što je jedna vrlo ozbiljna i utjecajna skupina unutar HNS-a željela da postanem. No, to je vrijeme iza mene i ne pada mi više ni nakraj pameti da se prihvatim bilo kakvog posla unutar hrvatskog nogometa. Dakle, sve ono što sam objavio u prošlome broju i što sam izrekao prošloga tjedna u medijima moj je mali doprinos što hitnijem raščišćavanju stvari unutar baruštine koja se zove hrvatski nogomet. Jedina zasad svijetla točka je Bilićeva momčad, za što je najmanje zaslužan Marković, koji nije htio ni čuti da Slaven Bilić postane selektor. Na kraju je, pritisnut medijima, morao odustati od fantazmagorija o dovođenju stranog trenera.

Kad sam otkrivao pokušaj podmićivanja, znao sam da će me Markovićev tabor proglasiti lašcem, idiotom, “čovjekom koga se može kupiti za jednu kunu“, kao i čovjekom koji je “povezan s kriminalnim miljeom“. “Znaju oni tko iza svega stoji“ i niz drugih gluposti, kao i ona Vidovićeva, vjerojatno u pijanom stanju, kad je rekao da “nikad nije bio kod Pukanića u redakciji“. Takvu izjavu mogla je dati samo pijana osoba ili pak osoba sumnjivog kvocijenta inteligencije. Zar je Miro Vidović zaboravio da je toga, po svemu sudeći, za njega kobnog 8. prosinca razgovarao s mojim portirom, čekajući da ga primim. A ni moji novinari i urednici nisu slijepi pa su ga vidjeli kako hita prema mojoj kancelariji. Zar su Vidović i Zoran Cvrk zaboravili što su pričali pred svjedocima u restoranu “Pulfer“, neposredno nakon što je Vidović otišao iz moje kancelarije neobavljena posla? Ali o svemu tome više na sudu.

Zašto sam vam napisao ovih nekoliko štikleca oko cijeloga slučaja “Trio Fantastikus iz Rusanove 13“? Iz jednostavnog razloga - da vidite kakvi su to lažljivci i manipulatori. Uhvaćeni su u stupicu i, umjesto da se primire i gledaju poput malih miševa kako izići na mala vrata van, oni su se raskokodakali na sva usta, ne shvaćajjući da ih danas izrečena laž sutra može stajati karijere. Za Markovića to nije važno. Njega su ionako svi ozbiljni ljudi otpisali kao starca koji, da ima imalo pameti, ne bi izlagao sramu ni sebe ni svoju obitelj. Očito u jesen života neke ljude uhvate egoizam i bahatost. No to je Markovićev izraz nemoći i socijalne neinteligentnosti.

Moj se cijeli život sastoji od borbe protiv nepravde i laži. Nema te stvari zbog koje bih ja lagao javnosti, a na zadnjem mjestu bili bi nogomet, nekakav ishlapjeli starac i njegova dva potrčka koji su zagrizli u jabuku čiji čak ni prvi zalogaj nisu mogli progutati.

A svaka se laž otkrije prije ili poslije, a onda novine i novinar koji je to napisao gube ono najvrednije što ozbiljne novine imaju - kredibilitet. Pa samo naivni i oni koji ne prate Nacional i moj rad mogu pomisliti da bih se ja upustio u obmanjivanje javnosti i optuživanje ljudi za ono za što nisu krivi. Zbog čega? Zbog nogometa i one bijedne skupine onih koji Markovića podržavaju na Skupštini HNS-a, koji štiteći njega zapravo štite svoje male, bijedne i u narodu prezrene stolice. Nema te cijene, ni tih novaca koji bi mi mogli kompenzirati sramotu koju bi moja kći Sara doživjela zbog oca koji je manipulirao i lagao javnosti. Nažalost za ovu državu, za sport koji vodi i za tisuće nogometnih fanova, tako ne razmišlja Vlatko Marković. Trebao bih ga mrziti nakon svega ružnoga što je izrekao proitv mene u zadnjih tjedan dana. Ja ga ne mrzim, naprotiv, žalim ga. O Cvrku i Vidoviću ne želim trošiti riječi. S njima se pozabavio nekoliko stranica dalje kolega Berislav Jelinić.