Vedrana RudanGledala sam TV emisiju u kojoj se moglo čuti kako je Otac Nacije konačno riješio srpsko pitanje uz pomoć “naših prijatelja“. Mrtvi glas mrtvog Tuđmana svakih se pola sata čuo i na Hrvatskom radiju. Zašto su nam to pustili nakon sto godina? Što možemo novo doznati o svom Ocu? Mrzio je Srbe? Želio je Hrvatsku zauvijek očistiti od srpske gamadi? Ovo “gamadi“ je moj izraz, prevela sam Tuđmana, on je bio fin gospodin, Titov general. Kome je novost da su Tuđman i kompanija željeli očistiti Hrvatsku od Srba? Tko bježi od toga? Odvjetnici hrvatskih generala koji u Haagu moraju dokazati da njihovi klijenti nisu sudjelovali u operaciji Domestos nego je to bio oslobodilački rat? Smeta mi, u ime istine, zašto samo Tuđmana proglašavaju Ocem Hrvatske. I Milošević je naš tata. Što bi mogli naši generali koji su prije rata montirali radijatore po kućama, piskarali po uredima, ubijali za Francusku, da se Milošević nije s Amerima dogovorio kojim će putem hrvatski Srbi krenuti u kurac, radiom im to javljao, a nas zauvijek učinio svojima na svome? Ni o našem legendarnom, uvijek ozbiljnom ministru obrane, pokojnom gospodinu Šušku, nije rečena zadnja. Tko je zapravo čovjek koji je Torontom šetao držeći u naručju svinjicu, na njenim sitnim leđima pisalo je “Tito“. Dragi moji, jeste li ikad čuli da je netko svojoj svinji dao ime Tito i ostao živ? A beznačajni kanadski picamen jest?! Iako su Titovi ubijali i za mnogo, mnogo, mnogo manje? Samo Titov vojnik mogao je svoje prase nazvati Titom, zašto se o tome ne govori? A i taj Tuđman? Tko mu je pred Veliku frku dao putovnicu? Tko ga je iz generala JNA pretvorio u Ćaću svih Hrvata? Zašto su poznavatelji hrvatskih prilika Tuđmana, kad se pretvorio u Oca, nazivali Manolićevom Desnom Rukom?

Sve znamo o Manolićevoj Desnoj Ruci, ništa o Manoliću. “Otvoreno“ nije pozvalo Manolića, pustilo mu vrpcu s njegovim glasom, neka Manolić u “Otvorenom“ najzad otvoreno progovori... Nema šanse. Veliki Meštar koji je stvorio Tatu Tuđmana nije sebe snimao. Za povijest bitni ljudi malo govore, oni potežu konce. Vidi, vidi, kad čovjek ovako gleda, naša domovina ima samo očeve. Logično, teško da bi normalna majka željela roditi ovakvo nešto, otišla bi na abortus. Hrvatska očito nije nastala na jebanju, ali jest na zajebavanju svojih glupih građana u koje i sebe ubrajam. A i ti hrvatski generali... Može li itko živ povjerovati da su nekakvi Čermaci, Zagorci, Gotovine i Glavaši “oslobodili“ Hrvatsku? Biste li vi, dragi moji, svoju sudbinu stavili u ruke ove gospode kad biste mogli birati? Hrvatski mir pokazuje da su hrvatski generali Hrvate oslobodili od njihove love. A nebitno, bijedno, hrvatsko meso tjeralo je Srbe putem koji su im nacrtali Milošević i Ameri, što bi rekao Tuđman, “naši prijatelji“. Pa ipak će danas hrvatski generali, umjesto da u Hrvatskoj odgovaraju za ukradene dvorce, benzinske crpke, vile, građevinska zemljišta, keš, otići u Hag jer su “očistili“ Hrvatsku?! A mi moramo plaćati obranu jer... Ako je plate sami, to će značiti da imaju love, ako imaju love danas, a jučer je nisu imali, ispast će da odvjetnike plaćaju lovom ukradenom od Hrvatske koju su branili od... Koga? Srba lopova? Riješili smo se Srba lopova, dobili Hrvate lopove? U čemu je razlika? Da li se lakše diše kad ti je hrvatska šapa u hrvatskom džepu? Doduše, treba biti objektivan. Otkako nas je oslobodilo, nisu samo hrvatske ruke u našim džepovima. Tu su još i njemačke, talijanske, mađarske, američke, ruske, švicarske i pitaj boga čiji sve prsti kroz naš džep prčkaju po našim spolovilima. Zato je cijela nacija nadrkana. Kako tužno. Ne daju nam ni da drkamo svojeručno.

Kome ja ovo govorim, nikoga nije briga za istinu o Hrvatskoj, opsjednuti smo borbom za život na život i smrt. Prošlo je sedamnaest godina. I najgluplji su progledali. Čitamo o njima u novinama, gledamo njihove leševe na teve. Pale se, skaču s nebodera, grizu bombe, vješaju se, pucaju po kafićima u nepoznate ljude koji piju kavu kao da žive u normalnoj zemlji. Ova je zemlja nastala na zločinu. Na zločinu nad Hrvatima. Hrvatsku je od Srba očistio Milošević, “naši“ su, tjerajući Srbe unaprijed utabanom trasom, ili poginuli ili pokrali srpske kuće pa ih zapalili. Nisu znali da postoje svjetske statistike koje govore da se preko devedeset posto ljudi, nakon čišćenja, ne vraća u zemlju koja je nekad bila njihova. Neuki heroji. Možda bih trebala reći što je pisac htio reći? Nekakvu glavnu misao? Kome? Urednicima Hrvatske televizije koji misle da će puštanje Tuđmanovog glasa Hrvate dovesti do kolektivnog orgazma zbog Istine koju smo najzad doznali? Imam gotovo šezdeset godina. Otkako čitam novine i gledam televiziju, stalno mi nekakvi kreteni poručuju, glupa kravo, mi ćemo ti reći što te muči. Nekad su poručivali, treba širiti bratstvo i jedinstvo, čuvati ga kao zjenicu oka svog, svi Šiptari su tvoja braća, i Slovenci, i Srbi, i oni četvrti, mi smo Titovi, Tito je naš! Danas puštaju magnetofonske vrpce i agresivno laju, tvoj su najveći životni problem hrvatski generali, tvoj su problem Srbi koji su otišli i onih šest koji još ovdje žive, Tuđman je zločinac, Tuđman je Otac, mi Hrvati, mi Hrvati... A onda odem u nekakav austrijski šoping centar, pa praznim kolica pred siroticom koja bi pala s nogu da ne sjedi, pa platim karticom bez pokrića. Jedino što mogu to je na parkiralištu sve hrvatske generale i vlasnike hrvatskih medija i političare i vlasnike Hrvatske poslati u kurac. ?! Ej, da li sam kvalificirana za tako nešto? Ja, ja, građanka Hrvatske koja je sama u totalnom kurcu? Smijem li ja bilo koga slati u kurčev mrak a da to djeluje opako? Moja je nemoć svemirska. Jedina mi je utjeha da se ni ja osobno ni nitko moj za ovo nismo borili.