INTERVJU U ZAGREBU Shimon Peres s ministrom Draganom Primorcem, koji ga je pozvao u Hrvatsku, i Nacionalovim novinaromU četvrtak, 26. travnja, u posjet Hrvatskoj doputovao je Shimon Peres, dobitnik Nobelove nagrade za mir i po mišljenju mnogih jedan od vrlo utjecajnih svjetskih političara. Trenutačno je 84-godišnji Peres zamjenik izraelskog premijera Ehuda Olmerta, a već u srpnju svoju bi više desetljeća dugu političku karijeru mogao okruniti izborom za predsjednika Izraela, što predviđaju izraelski i strani analitičari i mediji.

Otkako je 1959. prvi put izabran u izraelski parlament, Knesset, Peres je bio prisutan na izraelskoj, a potom i na svjetskoj političkoj sceni na najrazličitije načine: od ministra obrane, financija, vanjskih poslova, dva premijerska mandata i dvije potpredsjedničke funkcije, ugled Shimona Peresa godinama je rastao i na međunarodnoj političkoj pozornici pa je 1994. dobio Nobelovu nagradu za mir zajedno s Yasserom Arafatom i Yitzakom Rabinom, sudjelovao u brojnim pregovorima od velike međunarodne važnosti, a bez obzira na formalnu funkciju koju je u određenom trenutku obnašao u vlasti, već godinama figurira kao svojevrsni “tihi glasnogovornik“ svoje zemlje, koji je stavove Izraela s vodećim svjetskim državnicima razmjenjivao i kad formalno nije bio na vlasti.

Hrvatska balkanska prošlost i EU budućnost

Zahvaljujući trudu ministra Dragana Primorca, već dugo se očekuje Peresov posjet Hrvatskoj. Osim formalnog poziva, na to je utjecala i činjenica da je Peresov sin Chemi već dvije godine znanstveni savjetnik ministra Primorca. Prošlotjedni posjet Hrvatskoj stoga je bio pokazatelj stabilnih odnosa Izraela i Hrvatske, a upravo tijekom intervjua što ga je dao za Nacional, 84-godišnjem izraelskom političaru zazvonio je mobitel i njegov mu je ministar znanosti Galeb Majadle javio da su završene sve pripreme za potpisivanje ugovora kojim će se osnovati fond vrijedan milijun američkih dolara iz kojeg će hrvatski i izraelski znanstvenici dobiti sredstva za zajedničke znanstveno-tehnološke projekte.

NACIONAL: Vaš posjet Hrvatskoj dugo se očekivao, formalni poziv upućen vam je još prije godinu dana, a i vaš je sin često u Hrvatskoj. Ipak, čini se da vam je dugo trebalo da dođete.
- Nije mi dugo trebalo da odlučim, nego samo da nađem termin, jer imam vrlo natrpan poslovni raspored. Baš kao što mi je pričao moj sin, Hrvatska je predivna zemlja iznimnih ljudi, tako da mi je sad još draže što sam došao. Hrvatska je razvijena zemlja koja je iz jednog razdoblja uspješno prešla u drugo: iz jedne vrlo komplicirane situacije na Balkanu Hrvatska se uspjela izdići i razviti u prosperitetnu europsku zemlju. Vidim je kao modernu zemlju koja se temelji na kulturi, znanosti i tehnologiji budućnosti. Vjerujem da je bilo vrlo naporno iz jednog teškog povijesnog razdoblja ući u sasvim novo.

Znanost ne poznaje granice

NACIONAL: Kako procjenjujete dosadašnje veze Hrvatske i Izraela, budući da je trebalo dosta dugo da se uopće uspostave diplomatski odnosi i komunikacija?
- Obje naše zemlje relativno su male, tako da se prepoznajemo i po tom aspektu. Ako si malen po površini ili po broju stanovnika, moraš biti velik po drugim stvarima, poput znanosti, tehnologije. Uostalom, Hrvatska je po površini dvostruko veća od Izraela, a ima i mnoge komparativne prednosti. Primjerice, mi imamo jedan otok, vi ih imate tisuću. Stoga vidim velike mogućnosti za suradnju na polju znanosti, uostalom znanost ne poznaje granice i podjele. Vlade naših dviju zemalja iznimno su zainteresirane za suradnju, a vidim mnogo mogućnosti u razvoju, biznisu, turizmu. Hrvatska je prelijepa zemlja koja ima veliku budućnost.

NACIONAL: Pretpostavlja se da je vaš dolazak najviše povezan s odnosima ministra Dragana Primorca s Izraelom i vašom obitelju?
- Vaš ministar Primorac je i osobno povezan s Izraelom, uostalom, njegov savjetnik je Izraelac i još k tomu moj sin, pa sam već otprije mnogo čuo o Hrvatskoj. Znam da je vaša vlada iznimno zainteresirana za projekte u znanosti, pogotovo nanotehnologiji, vaš ministar je povezan s Institutom Weizmann i velik je prijatelj moje zemlje. Uostalom, Hrvatska u Izraelu nije nepoznanica. Primjerice, nogometaš Giovanni Rosso, koji je Hrvat, vrlo je poznat u mojoj zemlji, ljudi znaju odakle dolazi i drago mi je da smo se sreli već nekoliko puta. Čak mi je i moj sin govorio o njemu.

SASTANAK NA VRHU Shimon Peres i palestinski predsjednik Mahmud Abas s američkom šeficom diplomacije Condoleezzom Rice i njenom izraelskom kolegicom Tzipi LivniLakše je ratovati nego sklopiti mir

NACIONAL: U vašoj bogatoj političkoj biografiji teško je ne zapaziti da ste u dosadašnjoj karijeri djelovali na različitim područjima. Neki analitičari čak su napisali da je Shimon Peres dosad bio ministar gotovo svega.
- Moj život vezan je uz povijest Izraela i svega što se događalo za mog života. Kad je Izrael bio napadnut, prirodna mi je bila želja obraniti svoju zemlju, pa sam tako dio života proveo u vojnim strukturama i obrani. Kad je minula vojna opasnost, mogao sam se posvetiti drugim, “civilnim“ aspektima. Kad je premijer Izraela bio David Ben-Gurion, ja sam bio njegov zamjenik za mnoga područja. Bio sam vrlo mlad, ali mi je bila pružena prilika da se iskažem. Osim tih aspekata, uspio sam se baviti i znanstvenim i tehnološkim razvojem svoje zemlje, na što sam posebno ponosan.

NACIONAL: Ipak, svjetsku popularnost stekli ste na vanjskopolitičkom planu, slovite kao jedan od najcijenjenijih pregovarača u vrlo napetim političkim odnosima. Kako ste uspjeli komunicirati s neprijateljima?
- Čak i kad ste u sukobu s nekim ili ga smatrate svojim neprijateljem, morali biste biti svjesni da je osim svega toga on i ljudsko biće. A ljudsko biće vam može postati i prijatelj. Uostalom, mir se izgrađuje s neprijateljima, a ne s prijateljima. Moje je početno polazište da u svakome vidim ljudsko biće. Zbog svojih stavova bio sam izvrgnut kritici i u Izraelu, jer kad je rat, ljudi su sa svake strane ujedinjeni. Kad vlada mir, onda su podijeljeni. Ne u smislu da su neki za mir, a drugi protiv njega, nego u miru ljudi imaju vremena razmišljati o svim drugim problemima i to ih dijeli. Vrlo je teško steći i održavati mir, to svakako ima svoju cijenu. I kad pregovaraš, moraš biti vrlo oprezan, jer ne smiješ dobiti previše, jer ako si previše nadmoćan, onda gubiš partnera s druge strane. Rat je, s druge strane, jednostavan: želiš pobijediti svoje neprijatelje. Mnogo je teže postići mir, jer se mir postiže dogovorom i kompromisom, a ljudi to baš i ne vole. Kad pobijediš u ratu, ljudi s tvoje strane će ti aplaudirati, međutim, kad stvoriš mir, svi će te kritizirati, analizirati i propitkivati sve tvoje dogovore i ustupke suprotnoj strani. I uvijek će smatrati da si drugoj strani dao previše. Ali, ako ti je cilj spasiti svoju zemlju, onda moraš imati snage za to. Pa i platiti cijenu. U mom slučaju to je bila moja popularnost u Izraelu.

Snovi su uvijek okrenuti u budućnost

NACIONAL: Ipak, čini se da vam popularnost u Izraelu nije baš tako jako opala. Trenutačno ste zamjenik premijera, a prema najavama možda ćete već u srpnju postati predsjednik Izraela…
- Ne mogu govoriti u ime ljudi koji će glasovati o tome, tako da ne znam što bih vam rekao. Vidjet ćemo.

NACIONAL: U nekim istupima iznosili ste svoje stavove o području Balkana, koje je proteklih desetljeća također imalo napetu političku i ratnu situaciju. Kako danas gledate na razvoj Balkana?
- Bez obzira na sukobe, bol i loša sjećanja, moderni svijet traži suradnju na mnogim područjima, primjerice, zajedničku borbu protiv globalnog zagađenja ili rješavanje energetske problematike, distribuciju vode, traženje novih energetskih izvora… U nekim prošlim vremenima ta područja nisu bila tretirana kao politička, ali danas ona zaokupljaju sve svjetske političare, počevši od najvećih. Nova otkrića stvaraju snagu zemlje, a ne samo prirodni resursi koje određena zemlja ima. Ni jedna država više ne može biti sama i izolirana, suradnja je nužnost. Povijest i nekadašnji odnosi više nemaju ulogu koju su imali prije, jer se moderno društvo toliko promijenilo. Danas imamo kompjutore koji mogu pamtiti povijest, pa tako kompjutori služe za sjećanje, a ljudi mogu sanjariti i smišljati budućnost. Nitko ne sanja kako se vratiti natrag, snovi su uvijek okrenuti budućnosti.

NACIONAL: Poznata je vaša uloga u međunarodnoj politici. Čak vas navode kao neformalnog glasnogovornika Izraela i kad niste na vlasti. Kako gledate na napetu političku situaciju vezanu uz Iran i nuklearno naoružanje?
- Već godinama smo svjedoci preventivnih akcija u sprječavanju širenja nuklearnog naoružavanja, i to bez upotrebe vojne sile. Prvi takav uspjeh vezan je uz Ukrajinu, koja je imala nuklearne bombe, ali ih je Amerika uvjerila da odustanu od nuklearnog programa u zamjenu za veliku ekonomsku pomoć.

Uklanjanje nuklearne opasnosti

Drugi su bili pregovori s Libijom, koja je bila na putu da stekne nuklearno i kemijsko oružje, ali u vrlo tihom pregovaračkom procesu Gadafija su nagovorili da odustane od svojih planova. Treći primjer je Južnoafrička Republika, gdje su ekonomske sankcije i Nelson Mandela doveli do toga da ta država odustane od nuklearnog naoružanja. Četvrta je Sjeverna Koreja, s kojom se, uvjeren sam, može postići ekonomski dogovor. Čim to bude riješeno, bit će vrijeme da se postigne i dogovor s Iranom. U toj zemlji vladaju korupcija, nezaposlenost i siromaštvo. Nije teško zaključiti da Ahmadinejad ima mnogo problema i da je zapravo vrlo slab. Ako međunarodna zajednica zauzme čvrst i odlučan stav povezan s ekonomskim uvjetima i mogućnostima, vjerujem da će Iran modificirati svoje stavove. Nesporno je da svijet ne može mirno gledati ili dopustiti da zemlja koja podupire teror posjeduje nuklearno naoružanje. To bi bilo preopasno za sve.