Rakitić je snimljen u Baselu, a obiteljska kuća u kojoj živi se nalazi u mjestašcu Mohlinu, petnaestak minuta vožnje udaljenom od gradaSuprotno brojnim nogometnim najavama, 19-godišnji švicarski nogometaš hrvatskog podrijetla Ivan Rakitić neće ni ovog mjeseca odlučiti za koju će reprezentaciju igrati. Za Hrvatsku, jer mu je otac Luka iz Sikirevaca kraj Slavonskog Broda a majka iz Žepča, ili za Švicarsku, jer je rođen u Švicarskoj i jer je karijeru napravio igrajući za FC Basel. Kada smo se prošlog četvrtka susreli u Baselu radi razgovora za Nacional, Rakitić nam je mirno rekao kako treba još vremena za konačnu odluku jer ne želi kasnije zbog nje žaliti. “Čast mi je da me traže dvije reprezentacije i nekoliko europskih klubova. To mi je daleko draže nego da imam sedam putovnica i nitko ne pita za mene”, rekao nam je u šali Rakitić. I doista, osim što se dvije reprezentacije bore za njega, nekoliko najboljih europskih klubova, među njima Chelsea i Juventus, žele ovog ljeta kupiti Rakitića. Isto pokušava i Dinamo, pa je Mamić, rekao nam je Rakitić, ove zime razgovarao s njegovim ocem Lukom. U takvoj situaciji Rakitić kaže da je njegovu ocu teže nego njemu jer svi menadžeri telefonom oca zovu pa je otac često na većim mukama nego sin.

Iako je proglašen budućom nogometnom zvijezdom, Rakitić je na razgovor došao u Golfu GTI ali nam je ubrzo rekao “imam ja kod kuće i BMW 335”. Njegova, odnosno obiteljska, kuća ne nalazi se u Baselu već u mjestašcu Mohlinu, 15-ak minuta vožnje udaljenom od Basela. To je mjesto u koje je prije 22 godine došao njegov otac Luka a ubrzo su mu se pridružili supruga Kata i stariji brat Dejan. “Otac Luka rođen je u Doboju jer je tamo bila Sikirevcima najbliža bolnica, a moji su živjeli u Žepču. Otac ima petero braće i jednu sestru, a odrastao je kod brata koji je živio u Zenici. Tako je upoznao moju majku koja je iz Žepča, a prije 22 godine došli su u Švicarsku. Bila je to, manje-više, klasična priča o odlasku trbuhom za kruhom. Otac je došao sam, da se snađe, a zatim je došla majka i stariji brat koji je tada imao dvije godine”, prepričavao nam je Ivan Rakitić prve gastarbajterske dane svoje obitelji.

Kako je Luka Rakitić svojedobno igrao nogomet u Jugoslaviji a i stariji sin Dejan je također trenirao nogomet onda nije čudno što je otac već s četiri godine upisao Ivana u lokalni nogometni klub u Mohlinu. “Rodio sam se u Rheinfeldu a živim u Mohlinu u kojem nema bolnice. S četiri godine otac me je upisao u lokalni nogometni klub u Mohlinu. I otac je igrao nogomet, čak je jednom igrao za mladu reprezentaciju Jugoslavije. Bio je u generaciji s Goranom Jurićem, još uvijek su dobri prijatelji. Igrao je za Čelik iz Zenice i imao je priliku napraviti karijeru sličnu Jurićevoj ali nedostajalo je novca te je došao u Mohlin, gdje je igrao za lokalni klub. Kada sam se upisao u nogometnu školu u Mohlinu, otac mi je bio prvi trener. I moj pet godina stariji brat Dejan je također igrao nogomet, ali ga je napustio nakon što je tri puta slomio kost u nozi. Svi u obitelji volimo nogomet, čak i majka pa i moja 11-godišnja sestra Nikol”, kaže Rakitić.

---

RAKITIĆ slavi pogodak sa suigračem iz Basela Ivanom Ergićem, reprezentativcem Srbije; Rakitić je u sezoni postigao devet golovaOtac se u Švicarskoj bavio nogometom iz ljubavi dok je novac zarađivao kao radnik u velikoj građevinskoj tvrtki, što je trajalo do prije godinu i pol. “Moj otac je prije godinu i pol otvorio gipsarsku radionicu, ima pet radnika koji rade za njega. Time se bavi već 20 godina, otkad je došao u Švicarsku, tako da se za njega zna, njegovo ime nešto znači na baušteli. Prije je radio u velikoj građevinskoj tvrtki a sada je odlučio iskoristiti priliku i pokrenuti vlastitu tvrtku. Za sada, posao ide jako dobro”, kaže Rakitić i napominje i da se stariji brat Dejan također bavi građevinom te tu i tamo pomaže ocu. S druge strane, majka Kate je u mirovini jer je imala problema s leđima i koljenima.

Kako to obično biva, nogomet i školovanje ne ide zajedno tako da je Rakitić prekinuo srednju škou kako bi se posvetio profesionalnom nogometu jer je već sa 16 godina proglašen velikim talentom i nadom. “U Mohlinu sam završio devetogodišnju osnovnu kolu nakon čega sam upisao srednju građevinsku u Baselu. Nakon pola godine sam prekinuo školovanje zbog nogometa. Već tada, sa 16 godina, morao sam odlučiti hoću li potpisati profesionalni ugovor s nekim talijanskim ili engleskim klubom ili ću potpisati prvi profesionalni ugovor s FC Baselom. Mogao sam potpisati za Juventus, za Chelsea ili za Arsenal. Odlučio sam ostati u Baselu jer sam se želio prvo dokazati u Švicarskoj pa tek onda krenuti u inozemstvo. U klubovima koji su me tražili bio bih tek jedan od 50 nogometaša i krenuo bih od nule, čak i ispod nule jer dolazim iz Švicarske. Početna reakcija je uvijek ista, kažeš ‘ima puno para, sve će biti dobro’ ali meni nije bitan novac, meni je bitno da se dobro osjećam u klubu”, tvrdi Rakitić koji se, s pravom, bojao da kao nogometaš ne propadne kao što se to dogodilo mnogim hrvatskim nogometašima koji su premladi potpisali za neke od europskih klubova.

Svi ti klubovi prvi su ga put kontaktirali krajem 2004. kada je Rakitić igrao za U17 reprezentaciju Švicarske, u kojoj igraju igrači do 17 godina. Tada je Švicarska izbacila Španjolsku u kvalifikacijama za U17 Europsko prvenstvo. “Pobijedili smo Španjolce a na toj utakmici bilo je jako puno skauta, bio je i pomoćnik Joséa Mourinha, trenera Chelsea. Nakon što me vidio, došla je ponuda Chelsea.Predstavnik Chelsea došao je u Zürich gdje smo razgovarali i gdje su mi rekli kako me prate već neko vrijeme. No, ja sam želio ostati u Baselu i tako sam odlučio potpisati prvi profesionalni ugovor s FC Baselom koji traje do ljeta sljedeće godine. Da sam potpisao za Chelsea, zarađivao bih pet, šest puta više no što zarađujem u Baselu. Uz to, tada su ponudili mom ocu da se preseli sa mnom u London, a njemu bi plaćali onoliko koliko zarađuje na svom poslu u Baselu. Naravno, dobio bih i stan, auto i sve što ide uz takav ugovor. Takva ponuda koja dolazi iz jedne od najjačih liga je san svakog mladog igrača, pogotovo ovdje u Švicarskoj. Puno sam o toj ponudi razgovarao s ocem, ali još više sa starijim bratom, on mi je najbolji prijatelj”, rekao nam je Rakitić objašnjavajući razloge zbog kojih je odbio tako unosnu ponudu. “Imao sam dobar osjećaj što se tiče Basela, naročito nakon razgovora s predsjednicom FC Basela, gospođom Gigi Oeri. Osim toga, te je godine Basel igrao u Ligi prvaka, što je meni imponiralo. Zbog svega toga mislim da sam tada donio dobru odluku”, rekao je Rakitić. Međutim, razgovarajući dalje o toj temi ipak nam je nešto priznao. “Da sam znao da ću ovoliko napredovati kao nogometaš onda bih sigurno potpisao za neki od spomenutih klubova. Međutim, nisam osoba koja razmišlja o prošlosti, radije gledam u budućnost”, rekao nam je u trenutku iskrenosti.

Prema informacijama objavljenima u hrvatskim novinama, Rakitić u Baselu zarađuje 350.000 franaka godišnje. Ako je točno da su mu najveći klubovi nudili pet ili šest puta više, znači da mu je nuđeno više od milijun i pol švicarskih franaka po sezoni, odnosno oko milijun eura. “Bilo je puno para u igri ali meni novac nije bitan”, odgovorio nam je Rakitić. Tada još nije poznavao hrvatskog reprezentativca Mladena Petrića koji igra za Basel jer još nije igrao u prvoj momčadi tako da se s njim nije mogao konzultirati. “Petrića sam tada viđao samo u prolazu a upoznao sam ga kada sam zaigrao za prvu momčad. Nakon toga smo postali veliki prijatelji.”

GISELA OERI, predsjednica Basela, ponudila je Rakitiću ugovor do 2010.Nakon što se U17 reprezentacija Švicarske plasirala na Europsko prvenstvo 2005. u Italiji, Rakitić se prvi put susreo sa svojim vršnjacima iz hrvatske reprezentacije. Naime, Švicarska je na tom prvenstvu igrala protiv Hrvatske i izgubila 5:2. “Kad sam čuo našu himnu imao sam drukčiji osjećaj no kad sam čuo švicarsku himnu. Ništa čudno s obzirom na to da kod kuće govorim hrvatski. Tada sam kratko popričao s Ivanom Gudeljom koji je tada bio izbornik hrvatske reprezentacije do 17 godina. Nešto kasnije sam se susreo i s Martinom Novoselcem koji mi je rekao kako je jako zadovoljan mojom igrom. U to vrijeme uspostavljeni su prvi kontakti s hrvatskim nogometnim savezom koji su se kasnije intenzivirali”, prisjeća se Rakitić.

Interesi hrvatske ali i švicarske reprezentacije za Rakitića naglo su se povećali početkom ove godine nakon što je Rakitić postao stalni igrač prve postave Basela. “Prošle sam sezone, pet kola prije kraja, debitirao za prvu momčad, igrao sam samo pola sata na jednoj utakmici i to je bilo sve. Imao sam 18 godina a u to vrijeme svaki igrač misli da je vrijeme da uđe u prvu momčad. No, već tada sam znao da trebam polako napredovati i da ne trebam srljati. U drugoj polovici ove sezone dogodilo mi se pravo ludilo. U prvoj polovici sam polako ulazio u momčad, nisam imao sigurno mjesto u momčadi. Međutim, sve se promijenilo u drugoj polovici sezone, dovoljno je reći da sam u proteklih šest utakmica zabio šest golova”, kaže Rakitić koji je ove sezone postigao ukupno devet golova za Basel iako nije klasičan napadač već više igra kao vezni igrač.

Tada je počeo pritisak dviju reprezentacija ali on kaže kako taj pritisak ne osjeća. “Pritiska ne smije biti. Trebam vremena kako bih znao da svojom odlukom nikoga nisam prevario. Pritisak mi ne smeta, kada ga osjećam ja se smijem i time pokazujem da sam mentalno i psihički jak. Ako ti pritisak smeta, onda ćeš kad-tad kao nogometaš propasti”, objasnio nam je Rakitić dodajući kako će ga obitelj podržati, bez obzira kakva će biti njegova odluka. Jako je puno ”za” i ”protiv” kod donošenja odluke pa nam je Rakitić u jednom trenutku rekao, “Kako već pet godina igram za mlađe generacije švicarske reprezentacije onda je logično da sam bliži njima. Ovdje sam odrastao i od juniorskih dana sam ovdje.” O razlozima zbog kojih bi trebao ostati u Švicarskoj pisao je i list Blick navodeći ih u 10 točaka. Kad smo raspravljali o tim razlozima, Rakitić ih je s lakoćom odbacio. Primjerice, naveli su kako je bitno što će se Europsko prvenstvo igrati u Švicarskoj, Švicarska će igrati u Baselu pa bi Rakitić igrao na “svom” stadionu. “Kada se igra EP onda nije bitno gdje se igra”, bila je njegova reakcija. Napisali su i kako ne smije napraviti grešku Mladena Petrića koji nije želio igrati za Švicarsku pa je propustio EP 2004. i SP 2006. godine. “To je sve točno, Petrić bi, da igra za Švicarsku, bio kralj. No, to nema veze sa mnom”, rekao je Rakitić. Novine tvrde kako bi Rakitić sigurno igrao za Švicarsku dok mu nije sigurno mjesto u hrvatskoj reprezentaciji. “Ništa u nogometu nije sigurno, nitko ti ne može garantirati mjesto u reprezentaciji. Za to se trebaš dokazati. Moram biti realan, ako nisam u formi onda nisam ni zaslužio da igram za reprezentaciju”, tvrdi Rakitić. Novine tvrde da je švicarski nogometni savez uložio novac u Rakitića na što nam je on rekao da je čuo kako savez na igrača godišnje troši 25 tisuća franaka ali dodaje kako to neće utjecati na njegovu odluku. Podsjećaju ga i da je Christian Gross, trener Basela, zaslužan za njegov razvoj ali i na to Rakitić ima odgovor. “Trener Christian Gross je rekao da bi me rado vidio u švicarskoj reprezentaciji. On je velik trener i slušam njegove savjete ali Gross neće biti moj trener do kraja karijere.” Podsjećaju ga da će, ako odabere Hrvatsku, rjeđe viđati obitelj i prijatelje, “Ako odem u inozemstvo tada ću također rjeđe viđati obitelj i prijatelje. Ako ne računam s time da ću se odvojiti od prijatelja i obitelji onda mi je najbolje da promijenim posao”, reakcija je Rakitića.

O svemu ovome Petrić je u petak razgovarao s izbornikom Slavenom Bilićem. To je bio njihov prvi susret licem u lice. “Do sada sam s njim razgovarao samo telefonom. On je bio u Baselu ove zime ali nismo se susreli, razgovarao je samo s mojim roditeljima. Tko zna što će on misliti o meni nakon razgovora, možda neće biti zadovoljan sa mnom. Za sada imam dobar osjećaj, uvijek mi je drago kada se čujemo telefonom i mislim da će razgovor biti dobar”, rekao nam je u četvrtak, dan prije susreta s Bilićem.

Čini se da će lipanj biti mjesec kada će Rakitić objaviti za koju će reprezentaciju ali i za koji klub igrati ubuduće. Kako mu u ljeto 2008. istječe ugovor s Baselom onda će ovo ljeto biti posljednja šansa Baselu da dobije odštetu za njega. Rakitić može otići bez odštete a trenutačna odšteta koju Basel za njega traži je četiri milijuna švicarskih franaka.

“Nije nemoguće da ovog ljeta promijenim klub. U Baselu mi nude da produljim ugovor na još dvije godine, do 2010. To su mi ponudili već ove zime ali sam rekao da ću pričekati. Mene prate i druge europske momčadi. Bilo je već telefonskih poziva ali bez konkretnih pregovora. Chelsea? Tamo može otići samo onaj koji je kapetan svoje reprezentacije. Bez toga, šanse da zaigraš su jedan posto. Ako se odlučim za drugi klub onda ću to napraviti ako osjetim da ja toj ekipi doista trebam i da ću igrati. Za sada u Baselu imam sve što mi treba”, kaže Rakitić kojem, stalno ponavlja, novac nije bitan već mu je bitnija nogometna perspektiva. Zbog svega toga do sada nije ni imao menadžera a uskoro će ga početi zastupati, kako nam je rekao, jedan menadžer iz Italije.