Ivo PukanićDa će Sarko, kako prijatelji i stranački kolege zovu Nicolasa Sarkozyja, pobijediti na predsjedničkim izborima u Francuskoj 2007., rečeno mi je kao gotova stvar još 2003. O tome me informirao moj dobar prijatelj, vrlo blizak vrhu stranke UMP-a, i sam njen član. Union pour un mouvement populaire stranka je desnog centra koja je tek 14. siječnja ove godine istaknula Sarkozyja za predsjedničkog kandidata. A gotovo četiri godine prije moj prijatelj iz Francuske imao je točnu informaciju tko će biti novi francuski predsjednik. Kada sam te 2003. kolegama u redakciji rekao ime budućeg francuskog predsjednika, vidio sam nevjericu na njihovim licima: “Kakav je ovo idiot? Kakve nam taj priče prodaje?“ Kako sam im šef, svoje se misli nisu usudili pretvoriti u riječi. Ovo pišem zato što mi je isti čovjek ispričao priču koja mi se u prvi trenutak učinila nevjerojatnom, a tiče se posredno i samoga Sarkozyja, njegove stranke, francuskih interesa i izbora trećeg mobilnog operatora u Hrvatskoj. Sredinom 2004. Vijeće za telekomunikacije pod vodstvom tada tek izabranog Gašpera Gaćine raspisalo je natječaj za trećeg mobilnog operatora u Hrvatskoj. Uz švedski Tele 2 javio se i Match Télécom, iza kojeg je zapravo stajao francuski div Alcatel. Kako u Hrvatskoj, osim istarskog ipsilona koji je radio Bouygues, nema ni jedne ozbiljne francuske investicije ni velike tvrtke, smatralo se da je upravo mobilna telefonija dobar početak promjene te ponižavajuće situacije za Francusku. Prilikom prvog natječaja avion koji su unajmili Francuzi zbog tehničkog kvara kasnio je u Zagreb dva sata pa su predstavnici Match Télécoma pet minuta kasnili s predajom cjelokupne dokumentacije. Umjesto do 12 sati, u podne, došli su u 12.05 s potvrdom avionske kompanije o nesreći koja ih je snašla. Gaćina nije htio prihvatiti njihovu ponudu, tvrdoglavo se držeći termina i ne uvažavajući probleme koje su imali s avionom. Isprika mu je bila da ozbiljna kompanija ne kasni na natječaj. Odgovor Francuza bio je da su upravo zato što su ozbiljna kompanija i uzeli privatni mlažnjak i doputovali njime u Zagreb, kako bi izbjegli eventualno otkazivanje leta aviokompanije.

Gaćina je ostao neumoljiv. Kad su Francuzi vidjeli da ih želi eliminirati kako bi Tele 2 odmah dobio koncesiju, obratili su se posebnim kanalima vrhu Vlade. Ponuda je bila vrlo konkretna - recite što Hrvatska želi, a zauzvrat da se Francuzima dodijeli koncesija. Iz Vlade, gdje itekako imaju smisla za političku trgovinu, odgovorili su da Francuska pomogne oko slučaja Gotovina, koji je blokirao početak pregovora s EU. A kako su obavještajne službe tvrdile da se Gotovina skriva u Francuskoj, Vladin je zahtjev bio vrlo opravdan. Ti su se razgovori vodili na najvišoj razini, tako da je tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Michel Barnier razgovarao izravno s Miomirom Žužulom, tadašnjim hrvatskim kolegom. Uz njih dvojicu za dogovor je znao najuži hrvatski i francuski državni vrh, uključujući Chiraca i Sarkozyja. Nakon nekoliko dana hrvatska je strana obaviještena da joj ne mogu pomoći oko Gotivne jer on nije u Francuskoj. Ponuđena je alternativa - da se Hrvatskoj pomogne da i bez tog uvjeta počne pregovore s EU te da bude primljena u rekordnom roku zajedno s Rumunjskom i Bugarskom. Izravno im je rečeno da će u dogovoru s Njemačkom slomiti englesko-nizozemski otpor. Povodom toga Žužula je zvao i Joschka Fischer, tadašnji njemački ministar vanjskih poslova, koji s složio s francuskom inicijativom da se Hrvatska ekspresno ugura u EU. Kad je Vlada vidjela da će se osramotiti pred Francuzima i da Gaćina neće prihvatiti Match Télécom, po nalogu iz Vlade natječaj je poništen. Uz ispriku Francuzima raspisan je ponovni natječaj. Tada je bilo dogovoreno da će Sarkozy, dva-tri tjedna nakon dobivanja koncesije, u proljeće 2005. posjetiti Hrvatsku. To je trebao biti znak potpune francuske podrške Hrvatskoj na putu ekspresnog ulaska u EU. Na užas francuske strane, Hrvatska je i drugi put prekršila dogovor i u ponovljenom natječaju Vijeće s Gaćinom na čelu dalo je koncesiju Tele 2.

U Parizu nisu mogli vjerovati da ih je Zagreb tako izigrao i da je netko zbog milijun ili dva eura provizije prodao hrvatske nacionalne interese najvišega reda. Zagreb se ispričao i ponudio kompromis da će u roku od dva mjeseca dati koncesiju za četvrtog operatera, koju će dobiti Match Télécom. Ta informacija očito je procurila iz Vijeća za telekomunikacije do moćnih lobista, koji su nakon dva tjedna proizveli aferu kako je Match Télécom imao krivotvoreno bankarsko jamstvo. Fabriciranjem skandala otpala je i ta rezervna mogućnost. Francuzi su ostali izigrani i prevareni, ne vjerujući da Gašper Gaćina i njegovo Vijeće mogu donijeti takvu odluku bez znanja i odobrenja Vlade. Nisu mogli vjerovati da je jedno hrvatsko državno tijelo donijelo odluku koja je prouzročila neizmjernu štetu samoj Hrvatskoj i odgodila njen ulazak u EU za nekoliko godina. U Parizu više nitko nije htio razgovarati s Hrvatima niti pomaknuti prst da pomogne Sanaderovoj vladi. Posljedica je toga skandala to što su pregovori s Unijom, umjesto u proljeće 2005., počeli godinu i pol kasnije, a još je pitanje kada će Hrvatska ući u EU. To će, čini se, opet ovisiti o odluci Francuske koja blokira europski ustav.