08.05.2007. / 00:00
U godišnjaku Geodetske tehničke škole u Zagrebu Vladimir Zagorec i ja nalazimo se na popisu maturanata udaljeni samo dva centimetra: zbog abecede on je na kraju svojeg godišta, a ja među prvima u svojem. A sad nas ne dijele samo kilometri i milijuni, nego i ljubav prema hrvatskim sudovima: smiješno mi je da čovjek koji čuči u Beču jer nema vjere u hrvatsko sudstvo ipak smogne mrvicu povjerenja i tom istom sudstvu tuži Vedranu Rudan jer ga je nazvala ratnim profiterom. Zagorec i ja, iako smo crtali istim rotringovim perima i mjerili kutove istim teodolitima, nismo se nikada sreli: on nije bio na fronti, a ja nisam bio na dodjelama odlikovanja. Ali dobro se sjećam da na fronti nije bilo oružja ni za lijek, da su naše zastrašujuće haubice od 203 milimetara bile tigrovi od papira jer nikada u skladištu nije bilo više od pedeset granata za cijeli divizion, granata koje je on navodno kupovao po svijetu. Kako ga se samo usudila Vedrana Rudan usporediti s četnicima? Četnici su bili naivni.
Vezane vijesti
BORISU MARUNI: Adios, amigo…
Život je, valjda, skup koincidencija i okolnosti, koje bismo, da možemo, najčešće izbjegli. Tako nekako sam doživio i vijest o tome da je umor Boris… Više
- Zašto neću pomoći djeci u Nazorovoj
- Corto Maltese: priče o ženama, blagu i revolucionarima
- Kako su se naguzili hrvatski pisci
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu