Igor Oppenheim, Predsjednik uprave tvrtke Ingra koja će s mađarskim Trigranitom graditi Zagreb arenu, Christos Courtis idejni autor projekta, Marijan Kostrenčić Predsjednik Nadzornog odbora Ingre, Alan Pleština, Arhitekt tvrtke Upi 2M, glavni projektant i koordinator lokalnih konzultanata Sredinom prošlog tjedna u Zagrebu je u posjetu Ingri bio Christos Kourtis, poznati grčki arhitekt, koji će sudjelovati u izgradnji zagrebačke rukometne arene, glavnog sportskog objekta neophodnog za održavanje svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj 2009. Kourtis radi za grčku kompaniju Decathlon, koja je sudjelovala u sličnim, ali i znatno zahtjevnijim projektima, no što je izgradnja zagrebačke arene.

Među ostalim, osobno je nadgledao gradnju većine ključnih sportskih objekata za Olimpijske igre u Ateni 2004. U ovom zagrebačkom projektu Kourtis sudjeluje zato što je upravo on projektirao dvije atenske rukometne arene, u kojima su se održavala olimpijska natjecanja. Kasnije je njegova tvrtka idejna konstrukcijska rješenja za tu arenu prodala poljskom gradu Krakowu, a također je pripremila rješenje i hrvatskoj tvrtki Ingri, koja će u konzorciju s mađarskim TriGranitom graditi zagrebačku rukometnu arenu. Kourtis je s čelnicima Ingre prošli tjedan dogovarao uvjete suradnje, kao i raspored zadataka koji se nalaze pred njima, kako se sa izgradnjom dvorane ne bi kasnilo. Hrvatska se uoči početka gradnje tog zahtjevnog objekta već prilično osramotila, jer su razni sudionici u gradnji zagrebačke dvorane često mijenjali stavove i zahtjeve, pa je cijela hrvatska kandidatura dovedena u pitanje, jer se pojavila ozbiljna opasnost da se objekti potrebni za održavanje svjetskog rukometnog prvenstva neće moći na vrijeme izgraditi. U razgovoru za Nacional Kourtis je ispričao kakva će biti njegova uloga u projektu izgradnje dvorane u Zagrebu.

NACIONAL: Postoji li bojazan da rukometna arena ne bude izgrađena do početka svjetskog rukometnog prvenstva 2009.? Kakva će biti vaša uloga u tom projektu?
- Tijekom tjedna potpisali smo ugovore o suradnji na tom projektu, kao i ugovor o pružanju dodatnih savjetodavnih usluga, koje će nositelju projekta s hrvatske strane pružiti kompanija za koju radim. Ja ću u projektu sudjelovati kao međunarodni konzultant, a Alan Pleština iz tvrtke Upi 2M bit će glavni projektant i koordinator lokalnih konzultanata. Želim posebno naglasiti da u projektu sudjelujem kao konzultantska podrška lokalnim stručnjacima. Tijekom prošlih godina moja tvrtka i ja proživjeli smo i preživjeli mnoge slične i teže situacije. Osobno sam sudjelovao u izgradnji svih glavnih sportskih objekata za Olimpijadu u Ateni 2004., a to je trajalo još od sredine 80-ih. Trebalo nam je gotovo 20 godina da preobrazimo Atenu u olimpijski grad. Danas mi je kao 60-godišnjaku drago da sam imao priliku promijeniti i nadograditi historijsku metropolu. U ovom trenutku usuglašeno je da prvi shematski nacrti zagrebačke arene ispunjavaju nekoliko potrebnih uvjeta. Bitno je da ispunjavaju zahtjeve međunarodne rukometne federacije, kao i hrvatskog rukometnog saveza. To je multifunkcionalna dvorana koja će se moći koristiti za više od 12 olimpijskih sportskih disciplina, kao i za neke dodatne sportske događaje. Moja je glavna uloga dosad bila u tomu da ekspertizu vezanu uz taj projekt proslijedim lokalnim konzultantima. Shematski nacrti zagrebačke arene su u rukama lokalnih konzultanata. To je njihov projekt, a mi ćemo im biti podrška. Dobro znamo koji se sve problemi moraju nadvladati, poput lokalnih uvjeta, lokalnih zakonodavnih zapreka i slično.
Tijekom gradnje također će se morati u hodu donositi mnoge važne odluke. Kad se pripremaju veliki događaji, poput olimpijada ili svjetskih prvenstava, te kad su arhitekti uključeni u tzv. event-making industriju, moraju biti spremni raditi u vrlo teškim uvjetima. U Ateni smo proživjeli noćnu moru, a sada smo uključeni i u neke projekte u Pekingu, gdje će Kinezi uoči Olimpijade također proživljavati noćnu moru. Nije bilo jednostavno pripremiti ni nedavno održani Final Four turnir u košarci, a neće biti jednostavno pripremiti niti finale nogometne Lige prvaka u Ateni. Sve te događaje doći će vidjeti puno više ljudi no što stane na stadione, ili u dvorane. To govorim kako bih naglasio da se u Zagrebu radi o ozbiljnom projektu, ali koji će se moći realizirati.

NACIONAL: Neslužbeno smo doznali da su dužnosnici svjetske rukometne federacije kontaktirali grčke rukometne dužnosnike i pitali ih mogu li preuzeti organizaciju svjetskog rukometnog prvenstva 2009. umjesto Hrvatske. Kako komentirate tu informaciju?
- Vjerujem da se sjećate da su par mjeseci uoči početka Olimpijade u Ateni međunarodne novine bile pune tekstova kakoChristos Kourtis, Igor nema šanse da svi projekti u Ateni budu gotovi na vrijeme, te da će Olimpijadu preuzeti Seoul. Zato na skepsu oko rokova za izgradnju zagrebačke arene, mogu samo reći da sam se sličnih priča naslušao i ranije, te da je sve uspješno završeno. Osobno nisam čuo za informaciju koju ste spomenuli, ali sam siguran da bi naši rukometni dužnosnici zahvaljujući postojećoj infrastrukturi mogli organizirati prvenstvo bez većih problema u vrlo kratkom roku. Međutim, ne vjerujem da će se to dogoditi. Mediji vole stvarati paniku, te često i pretjerivati. U zagrebačkom slučaju doista nema razloga za paniku.

---

NACIONAL: Molim vas da tvrdnju da nema razloga za paniku pojasnite. Što se sve, govoreći kroz vizuru vašeg arhitektonskog iskustva, može izgraditi za godinu dana?
- Kao što sam već naveo, sudjelovao sam u natječajima za izgradnju olimpijskih objekata u Ateni. Bio sam uključen i u izgradnju većeg broja tih objekata, uključujući glavni medijski centar, glavnu košarkašku, glavnu rukometnu arenu i brojne prihvatne objekte privremenog karaktera. Svi ti projekti tražili su jako puno, a za neke od njih morali smo predložiti i progurati i posebne zakone. Sve se to moralo koordinirati s predstavnicima vlasti i slično. Pred sam kraj činilo se da nam ipak ide dobro. Međutim, uz sve to, već u poodmakloj fazi gradnje pojavio se dramatičan problem vezan uz nogometno natjecanje. Svi smo bili zaboravili na problem kako će se i gdje odigrati završnica nogometnog turnira, jer se olimpijski stadion nije mogao koristiti zbog drugih natjecanja. Tada su se javili predstavnici nogometnog kluba Olympiakos i zamolili grčku vladu da im dopusti preuzeti odgovornost za izgradnju posve novog Karaiskakis stadiona na mjestu njihova dotadašnjeg. Kad su to predložili, do početka olimpijade bilo je svega godinu dana, a nije bilo čak ni idejnog rješenja kako bi taj stadion trebao izgledati. Uspjeli smo pripremiti neophodna dizajnerska i idejna rješenja za 40-ak dana, započeli smo gradnju, a naši stručnjaci praktično su stanovali na gradilištu. Ondje sam osobno boravio 2-3 dana tjedno, a istodobno sam vodio nadzor i kontrolu gradnje drugih 4-5 objekata. Na gradnji tog stadiona sudjelovali su radnici iz 16 različitih zemalja. Primjerice, sjedala za gledatelje postavljali su Kinezi. Predstavnici te kineske tvrtke praktično su svoje sjedište preselili u blizinu mjesta gradnje stadiona. U Zagrebu pak moramo izgraditi samo jedan objekt, tako da sam siguran da Marijan Kostrenčić neće morati kampirati na mjestu gradnje zagrebačke rukometne arene. Doista nema razloga za paniku. Mi ćemo tijekom gradnje biti prisutni i pružati svoju pomoć gdjegod se pojavi potreba. Nadam se da će u izgradnji sudjelovati što veći broj hrvatskih tvrtki, jer će tijekom gradnje biti raznih vrsta građevinskih zahvata.

NACIONAL: Koliko se zagrebačka rukometna arena razlikuje od one koju ste konstruirali u Ateni, te od one čiji ste projekt prodali poljskom gradu Krakowu?
- Zagrebačku dvoranu treba tretirati kao standardnu multifunkcionalnu arenu. Slična je dvjema dvoranama koje smo izgradili u Ateni - jednoj pokraj zračne luke i drugoj pokraj novog Karaiskakis stadiona. Također je slična i projektu u koji smo uključeni u Krakowu. Ondje je naša uloga završena, ali ima problema jer se lokalne vlasti protive inicijativama nacionalne vlasti. To su tipični politički uvjetovani problemi. Unatoč tomu, u Zagrebu se radi o zasebnom projektu koji nema nikakve veze sa ova tri koja sam spomenuo. Iako su projekti slični, ništa nije posve isto. Primjerice, krovna konstrukcija zagrebačkog projekta posve se razlikuje od krovnih konstrukcija tri projekta koje sam spomenuo. Jedna grčka arena ima betonsko krovište, druga ima krovište koje je kombinacija betona i željezne konstrukcije, a u Krakowu je posebna kombinacija koja sve te tri arene čini posve različitima. No sve one trebaju imati 15.000 sjedećih mjesta i svi se standardi trebaju jednako poštivati. Zagrebačka arena bit će sličnija onoj u Krakowu, jer su tla na kojima se grade sličnija od podloge na kojoj se nalaze dvorane u Ateni. Jedna od atenskih arena praktično je u razini mora, a u zagrebačkom slučaju ispod arene bit će izgrađene podzemne garaže. To u Ateni nije bilo moguće. Zagrebački projekt u ovoj fazi nudi i razne mogućnosti koje će se razvijati tijekom gradnje. Trebat će voditi računa o zaštiti okoliša, materijalima koji će se koristiti i slično.

NACIONAL: Koliko će trajati izgradnja zagrebačke rukometne arene?
- Ne bi trebalo biti problema od strane lokalnih ili državnih vlasti. One bi ovom projektu trebale pristupiti otvorenih pogleda, jer će se susresti sa specifičnostima koje se ne sreću u konvencionalnoj gradnji. Ako neće biti nepredviđenih odlaganja, osobno vjerujem da je arenu od trenutka izdavanja građevinske dozvole moguće posve izgraditi najkasnije za 11-14 mjeseci.

OLIMPIJSKI KOMPLEKS U ATENI u čijem su projektiranju i gradnji sudjelovali Christos Kourtis i stručnjaci tvrtke Decathlon; u središtu kompleksa nalazi se dvorana, slična budućoj zagrebačkoj NACIONAL: Gdje vam je zapravo radno mjesto, budući da sudjelujete u izgradnji više raznih projekata širom svijeta? Koliko vremena provodite u Ateni, a koliko na drugim lokacijama?
- Dugo sam vremena s obitelji živio u Londonu. Obitelj mi još uvijek ondje stanuje, a ja sam uglavnom u Ateni. Uvijek sam bio vezan za domovinu i bila mi je čast sudjelovati u pripremama za Olimpijadu. Iskoristio sam tu priliku kako bih se vratio u Grčku. Dio radnog vremena sve donedavna provodio sam u Pekingu, a još ću jedno vrijeme morati provesti i u New Delhiju, gdje će se održati Panazijske igre. Nadam se da ću nakon izgradnje zagrebačke rukometne arene moći polako planirati odlazak u mirovinu.

Tvorac atenskih dvorana

Christos Kourtis radi za grčku projektantsku tvrtku Decathlon. Bio je uključen u izgradnju većeg broja objekata, uključujući glavni medijski centar, glavnu košarkašku, glavnu rukometnu arenu i brojne prihvatne objekte privremenog karaktera. Najveći pothvat njegov tim je napravio sagradivši nogometni stadion Karaiskakis u Ateni, na mjestu starog, za manje od godinu dana. Zanimljivo je da se s pripremama krenulo samo godinu dana prije otvaranja Olimpijskih igara u Ateni 2004.