Koleđicom po svijetuPetak, RTL TV, 20.05
Unaprijed se ispričavamo autorima emisije "Koledžicom po svijetu" na tome što će se u nevažnim brojevima potkrasti poneka pogreška. Brojeve je Knjazu govorio neki elegantni Škot u Škotskoj, zemlji obavijenoj oblakom whiskeya ili whiskija, a po Bartolu Kašiću može i viskija. Mr. Škot reče da je njihov uskladišteni whiskey svake godine dva posto slabiji, što znači da kod nas u Škotskoj godišnje ispari 17 milijuna litara alkohola, to zovemo anđeoski dio. Čovjek koji živi u takvim klimatskim uvjetima, uglavnom u nekim milijunima litara alkoholne pare, ne može biti pouzdan izvor, pa zato i nismo obraćali neku veću pažnju na sitnice, odatle i isprika u prvoj rečenici pečenici. G. Škot je rekao da treba piti malo, ne često, druga dva Škota koja su kušala Knjazevu rakiju rekla su da je grozna, što je sve poučno i uklapa se u putopisanje korisno mladima. Sam g. Knjaz želi ostati vječno mlad tako da neumjereno pije, dere se, gleda i igra nogomet, tj. da što češće bude svoj idol. Promovirati lik pijanog nogometnog navijača u nešto duhovito i duhovnog napora vrijedno toliko je težak posao da će ga naš talentirani sredovječni autor jednog dana ipak morati ostaviti nekim novim idiotima. U očekivanju tog sretnog nadnevka/datuma autoru posuđujemo jedan vijenac.

---

Kazalište u kućiNedjelja, HRT 1, 20.14
Daria Knez, Leon Lučev, Ksenija Marinković, Mustafa Nadarević. Njih četvero su glavni glumci i kad baš nitko od četvero njih nije u tom sterilnom i dosadnom "Kazalištu u kući" uspio biti zanimljiv bar sebi, onda to znači da ćemo tu seriju još dugo gledati u elitnom terminu subotom navečer. Hrvati vole agonije, a i korumpirano rukovodstvo Rvacke TV zadovoljno trlja ruke, jer zna da će sve što bude emitirano uvijek u isti dan i čas biti gledano, pa čemu uzrujavanje kad se pritom i zaradi neka sitna para. Ova zakonitost, nama malima poznata još iz vremena čiste i nekorumpirane gledanosti idiotskih "Kapelskih krijesova", ipak ne bi smjela biti opravdanje za toliki broj nesretnih i prezauzetih glumaca u jednoj emisiji, iste večeri, svake subote. Još koja epizoda ili još koji bolno prazan pogled gđice Knez i intervenirat će društvo za zaštitu životinja, kad već ljudi ne će. I večeras je gđica Knez ljubomorno sumnjala u vjernost muža svojega, i večeras se opet utvrdilo da je bila u krivu, i večeras je njena mama Ksenija uhvaćena kako čara u svojoj sobi. I sve to zato jer je autor ove serije, bivši kratkotrajni tv-kritičar, toliko zamrzio svoju nekadašnju profesijicu da je samoubilački odlučio riječju i djelom dokazati kako su svi kritičari zapravo propali režiseri. U tome je potpuno uspio, ali zar zbog jednog sitnog privatnog zadovoljstva moramo svi patiti. Nije u redu, stvarno nije.

Eerosong 2007: ReportažaSubota, HRT 1, 20.40
Tradicionalnom zemljačkom "reportažom" (o našima na poprištu velikog događaja) tradicionalno se, kao da je sve u redu, označava početak izravnog prijenosa u kojem izvedbe rvacke pjesme ne će biti. Pjevačica i pjevač, pa tradicionalni urednik (mili Aleksandar) Kostadinov pojavljuju se pred kamerom, zovu sebe "naša delegacija", a pjevačica se čak u svoje i njihovo ime pohvalila da oni nisu osramotili svoju ze-mlju. U zemlji zemljaka sve je u najboljem agrarnom i zemljoradničkom redu i plodoredu, nema veze što je Rvacka TV zaslugom svoje ravnateljice Marije Nemčić (već drugu godinu za redom) ukrala pobjedu Hadžiju i njegovim "Kraljevima ulice" i opet na Euroviziju poslala neke svoje bijednike. Oni su tamo, treću godinu za redom (najprije Novković, pa Severina i sada Gluhak-Topić), onakvi kakvi jesu, bili bez šanse da pokažu išta osim primitivnosti mehanizma koji ih je lansirao, a to stvarno više nikoga ne zanima.

Eurosong 2007: ZavršnicaSubota, HRT 1, 21.00
Naravno da izvedba rvacke pjesme nije ušla u večerašnju završnu priredbu, jer nitko nije znao što je to kad na sceni, u mraku, ukopani stoje i nešto pjevaju neki ljudi. Kad Rvacka Televizija i rvacka društvena elita ne bi bili toliko primitivni, onda rvacki pjevači u Finskoj ne bi jedini prosjački nemušto stajali na sceni. Varijanta "udijelite siromahu" prolazi jedino pred crkvom i na ulici, a ove su tu poslali na pozornicu odjevene u privatne tužne krpice za izlazak i naredili im da nešto pjevaju u tmini, pa što im mutavima Bog da. Dok svi ostali blješte i šljašte, ozbiljno se i suvislo referiraju na bilo što poznato iz povijesti showbiza, nije im strana ni erotika (fuj), čak ni istospolna seksualnost (fuj, fuj), kreatori rvackog scenskog nastupa imali su hrabrosti čak toliko da pjevača odjenu u košulju čuvene firme, a pjevačicu u topić iste firme koju vode (zamislite!) čak dva homoseksualca.

Dnevnik Nove TVNedjelja, HRT 1, 19.30
Prva vijest je nekakva politička ostavka u Beogradu. U nastojanju da se afirmira kao glasilo svekolikog mlađeg urbanog seljaštva naša draga Nova TV dva je dana držala svojeg reportera Andriju Jarka podaleko od zagrebačkih narodnjačkih birtija. Dva je dana bio u Beogradu i čekao. Kad se u nedjelju popodne tužnog izraza lica i tijela javio izravno u program, u zdravoseljačku emisiju "Trgocentar" za cigarete Mirjane Hrge, rekao je da je sretan, jer najveća je sreća za novinara kad on sam, tj. novinar Jarak, ima ekskluzivnu vijest staru tri minute. Vijest je bila da je predsjednik srbijanskog parlamenta podnio ostavku. Ta vijest koja je trebala potresti Hrvatsku iz nepoznatih je razloga (poznatih već u prvoj rečenici vidi gore) potresla samo Novu TV. Svi ostali su unaprijed znali da će taj srbijanski Šeks biti smijenjen, jer je izlanuo nešto o promjeni granica, nešto što veliki stričeki danas u bijelom svijetu kažnjavaju kao što se kažnjavaju djeca. Urednica Hrga čak je i sama pošla u Beograd po intervju u lokal kod Čede, tj. kod šefa tamo nekakve stranke, ali ona se vratila, a Jarak ne.

No čak i sretni i hrabri reporter Jarak morao je priznati da je danas događaj dana u Beogradu pobjeda Srbije na Eurosongu, ali nitko mu u glavi nije uspio spojiti one dvije novinarske žice koje bi napravile iskru i prosvijetlile ga da nam priča o pjesmi i tolernaciji a ne o političarima.

HRT-ov Dnevnik nije imao Beograd na početku, nego tek (zamislite tu Milićevu sramotu) na drugom mjestu. Tu je reporter Josip Šarić također morao priznati da nikoga ne za-nima ostavka i smjena, nego da se Beograđani masovno spremaju na doček svojih pobjednica iz Finske. Naravno da ni Šarić nije u glavi imao električara (baš je bio uzeo cvikcange i pošao k Jarku), pa nas je nastavio daviti političkim zvizdarijama iz parlamenta koji je prestao biti zanimljiv još kad je u njemu ubijen Stjepan Radić, umjesto da se lijepo odjavi i počne raditi reportažu s dočeka.