Veljko BarbieriNa dalekom sjeveru, gdje u proljeće i ljeto sunce na zalasku dočekuje sunce na izlasku, a mjesec se pojavljuje na nebu samo za danjeg svijetla, još se u bijelim nordijskim noćima prepričava priča kako je moćni Njord naslijedio na prijestolju starog boga mora, burnog, ali dobroćudnog Egira. Došlo je doba nasilja i rata i Odin odluči svim ti zlima stati na kraj tako što će svaki od bogova morati proći kroz jedno od ratnih iskušenja i svladati jedno od čudovišta koja su štitila zaraćene strane i tako prisiliti podivljala ljudska plemena na mir. Silni je Tir, najhrabriji od svih bogova, svladao krvoločnog vuka Ferisa, predvodnika zapadnog saveza, i pri tome izgubio ruku, sam je Odinov pobratim, lukavi i lažljivi Loki, na prijevaru spalio čudovišnog Hrungnira, zaštitnika istočnih ratnika, tako što ga je pečenim mesom namamio u stupicu a onda na njega navalio zapaljeno stablo. Pohotna je Freya zavela groznog bijelog medvjeda Irmina, svetu životinju Sjevera, i zadavila ga uživajući u njegovu velikom udu.

Na jugu je gorostasni Heimdal, kojeg je istodobno rodilo devet divovskih vila, uspio ugušiti svojim razornim dahom divljeg konja Hermoda, a ostali su Aesiri, Odinovi sinovi, sravnili sa zemljom svakog demona koji je štitio zaraćene ljude. Tako je na zemlji zavladao mir. Ostalo je nemirno još samo more, kojim je ono vladao dobroćudni Egir, koji nije imao srca potopiti okrutne moreplovce i ratnike s Grenlanda, ma koliko mu se gadila njihova krvoločnost. Napadali su na Egirovoj pučini svaki brod i ubijali svakog putnika i mornara kojeg su zatekli na njemu, a na obalama Odinove zemlje sijali palež, strah, smrt i paniku. Predvodio ih je veliki škamp Gangrad koji je tvrdio da se nitko od ljudi i bogova ne usuđuje suprotstaviti se strašnom stisku njegovih kliješta i smrtonosnom ugrizu njegovih čeljusti. Tako se zajedno s morem i narodima koji su živjeli na njegovim obalama našao u neprilici i sam Odin, koji je volio Egira zbog njegove dobrote, ali ga je morao smijeniti s prijestolja jer je u smirenom svijetu jedino more ostalo poprište ratnih strahota. Kako nije htio poniziti dobrog Egira, potražio je među svojim Aesirima dragovoljca koji će se suprostaviti strašnom škampu Gangradu i snazi njegovih kliješta. Kako su svi bogovi još vidali rane od minulih sukoba, javio se jedino hrabri Njord i on se na Odinovu zapovijed odmah uputio na more u potragu za zaštitnikom ratobornih pomoraca. Egira ga je uputio na opasne Maglene hridi u čijem je podmorju stolovao Gangrad i savjetovao mu neka ga namami u plićake na kojima će veliki škamp biti mnogo sporiji, ma koliko strašna bila njegova kliješta i ubojite njegove čeljusti. I poslušao je Njor dobrog boga mora, pronašao Gangrada kako se odmara pred njegovim otočjem, a onda ga izazvao i onako bunovnog i nasukanog na hridi svladao provukavši se kroz par njegovih štipala pa je zbunjeni Gangrad još mamuran od sna sam sebi, istim klještima kojima se toliko hvalio, odrubio glavu na kojoj je već slavio lukavi Njord. Vidjevši kako je skončao njihov gospodar, ratoborni pomorci sa Zelenog otoka pobjegli su glavom bez obzira pa je i na moru zavlado mir. Tada je Odin pozvao Egira na svoj dvor u Asgardu i proglasio ga svojim savjetnikom, dok je zbog zasluga u pomorskom boju Njorda postavio za novog kralja mora. I svi su bili zadovljni dok su se gostili mesom nekoć strašnog velikog škampa.