Dvoje solidno neurasteničnih ekshibicionista napokon su - privremeno, doduše - oslobodili hrvatski medijski prostor od svojih bundi, gaćica, čarapa, grudnjaka i prstenja, čime se vrijednim društvenim analitičarima otvorila nova mogućnost za staloženo bavljenje SDP-om, HDZ-om i njima srodnim fenomenima. U tom povodu, dakle, može se primijetiti kako pobjeda Zorana Milanovića na partijskim predsjedničkim izborima nije iznenađenje: Nacional je još prije nekoliko tjedana kategorički najavio takav razvoj događaja, na temelju informacija o dominantnome raspoloženju u stranci. Od pobjede gospodina Milanovića - čovjeka koji se tek treba dokazati - za SDP i naciju kratkoročno je, međutim, značajniji uvjerljiv poraz Milana Bandića.

Pod plaštom koncilijantnosti i beskrajne uzajamne tolerancije, između Bandića i socijaldemokratske većine vodila se zapravo “majka svih bitaka”. Utrci za predsjednika SDP-a Bandić se pouzdano nije priključio zato da je izgubi i dokaže svoju veličinu u porazu. Naprotiv, želio je dodatno nahraniti svoje trijumfalističke porive, proširiti utjecaj izvan zabrana SDP-ove zagrebačke frakcije i s položaja organizatora komunalnih aktivnosti evolu-irati do položaja nacionalnoga lidera. Netko je jednom duhovito primijetio da je Bandićeva vrhunska politička želja Zagrebački holding pretvoriti u Croatia holding. Opisanu ambiciju zasnovao je na prilično nesuvislim procjenama situacije kakve su mu ponudili njegovi drugovi i savjetnici, među kojima najistaknutije mjesto zauzima Bandićev ugledan sužlicaš Duško Ljuština.

---

Njihova ideja svodila se na to da Bandić mora iskoristiti priliku i osvojiti SDP dok traje vrijeme postračanovske konfuzije i mlake prezentacije drugih aspiranata, jer poslije će se njegovi izgledi smanjivati. Ozbiljniji analitičar savjetovao bi mu upravo suprotno: da poradi na promjeni svoga lošega imagea i u vremenu koje dolazi uoči svoj trenutak, ako se on ukaže. Bandić, međutim, ne bi bio to što jest da se s instinktom aligatora ne baca na prvi plijen koji je uočio, pa bio taj plijen i klopka. U svakom slučaju, propalom kandidaturom zadao je samome sebi ozbiljan politički udarac. Svoj radikalan pad popularnosti - koji je dosad bio hiberniran u stranačkim krugovima - obznanio je cijeloj naciji, i sve svoje slabe strane učinio trans-parentnima.

Njegova eliminacija već u prvome krugu dokazala je da Bandić ne može više kontrolirati ni sve članove svoje zagrebačke frakcije. Mnogi od njih glasali su protiv njega, bez obzira na njegovu gorljivu pozadinsku agitaciju. Izvan te frakcije, čiji je vrh povezan interesima, Bandićev opći status u SDP-u pokazao se kao nikakav. Većina članova prepoznala je u njegovome liku nezadrživi utilitarizam i rudimentarnu parahadezeovsku nit koja je nespojiva s temeljnom definicijom socijaldemokracije. Za SDP je nedvosmislena eliminacija Bandića na izborima bila psihološki gotovo jednako važna kao i izbor Milanovića. Promatrano i strateški i taktički, novi predsjednik tu činjenicu mora uzeti u obzir.

Bandićev krah na izborima za predsjednika stranke vjerojatno će se odraziti i na njegovu nedodirljivost u Zagrebu. Napuhani kult Milana Bandića počeo se rasplinjavati, on nikome više ništa ne može obećati, i Milanović će uskoro - ako doista posjeduje liderski instinkt - za njega početi tražiti zamjenu, bez obzira na sadašnju prigodnu retoriku koja situaciju u SDP-u prikazuje kao beskonfliktnu. Bandić i Milanović personificiraju potpuno različite - zapravo: drastično suprotstavljene - političke vizije, i u kontekstu vizije s kojom Milanović namjerava nastupiti na državnim izborima gospodin Bandić može funkcionirati samo kao uteg.

Za HDZ bi u svakom slučaju bilo bolje da je umjesto Milanovića izabran Bandić, jer to bi podrazumijevalo slabljenje, pa čak i postupnu dezintegraciju SDP-a. Milanović je u pravu kad tvrdi da je njegov izbor u HDZ-u proizveo izvanredno stanje. HDZ će se - kako stvari stoje - na izborima suočiti s galopirajućim građanskim blokom - Milanović, Jurčić; Čačić, Pusić - kojem u ovom trenutku ničim ne može parirati. Bandić je - slengovski rečeno - out, i to je za HDZ nepovoljno, posebno u svjetlu činjenice da se zadnjih dana nepovratno kompromitirao jedan od Sanaderovih najvažnijih ljudi imenom Božidar Kalmeta. “Dapače, dapače, dapače”, izjavio je gospodin Kalmeta u povodu vijesti da kriminalistička policija pretražuje arhive njegovoga Ministarstva prometa i veza, i svoj trostruki “dapače” pojačao s “podržavam, podržavam, podržavam”.

Slabo mu pomažu ti multiplicirani afirmativi. Njegov vozač Danijel Miočić strpan je u pritvor - dakle: završio je in - zbog reketarenja i namještanja državnih poslova, što i samoga Kalmetu nezaustavljivo dislocira u politički out. Kalmetina obrana, kako o svom vozaču i njegovim aktivnostima nije imao pojma, zapravo je nečuvena. Vozači visokih političkih dužnosnika uvijek su njihovi povjerljivi ljudi, koji se - osim šofiranjem - mogu baviti i raznim specijalnim poslovima povezanim s gazdom. Priču kako nije imao pojma čime se Miočić bavi gospodin Kalmeta može prodati maloj djeci. Na drugoj strani, ako se njegova ignorancija i prihvati kao vjerodostojna - što apsolutno nije - ostaje pitanje kako se za vozača može angažirati osoba koja se na nepoznate načine dočepala ogromne imovine - vila, manufaktura itd. - osim ako ona poslovno ne korespondira s funkcionarom kojega vozi.

Kalmeta i njegov pseudovozač zatresli su Sanadera znatno više od Branka Vukelića i afere Brodosplit, pa ako aktualni premijer ne smijeni ministra prometa prije izbora, nametnut će samome sebi neprelaznu barijeru koja će ga stajati vlasti. A ako ga i smijeni, uostalom, vlast mu je krajnje neizvjesna.

Tragedija Božićevih

Poginuo je na motoru Joško Božić, tridesetdvogodišnji sin slavnoga hrvatskoga alpinista Stipe Božića, jednog od najvećih penjača svih vremena. Joško je bio i član Gorske službe spašavanja. Njegova supruga bori se u bolnici za život. Velika je to tragedija, neizlječiva, nažalost, samo jedna od mnogih koje se svakodnevno događaju na hrvatskim cestama. Božićev sin vjerojatno je naslijedio nešto od psihologije svoga oca, koja ga je gurala u opasnosti, a strast prema motorima jedna je od najvećih. Suosjećamo sa Stipom.