Austrija nije tražila dodatnu dokumentaciju u vezi Zagorčeva izručenja jer su zaključili da nije riječ o političkom progonuVladimir Zagorec ne može više raspolagati svojom vlastitom velikom imovinom u Hrvatskoj. Državno odvjetništo donijelo je odluku kojom se blokira njegova imovina u Hrvatskoj koja uključuje goleme nekretnine, vrijedne milijune eura. Odluka je donesena zbog sumnje da je Zagorec tu imovinu stekao nezakonito jer sa svojim legalnim primanjima u državnoj službi te mirovini nikako nije mogao kupiti tolike nekretnine. Zagorčeva imovina u Zagrebu uključuje: prostor u Ilici 10, čitavu zgradu u Hatzovoj ulici te butik s dizajnerskim odjevnim predmetima njegove supruge Klarise u Ulici kralja Držislava. Tome popisu treba pribrojiti i kuću na Krku u Njivicama. Ta kuća je veličine 252 četvorna metra, ima 525 kvadrata dvorišta i 629 kvadrata okolne šume. Poslovni prostor njegove žene velik je 150 kvadrata, a stan u Ulici Pavla Hatza je površine 124 četvorna metra. Posebno je zanimljiva priča u vezi zgrade u Ilici 10 u kojoj Zagorec ima tri prostora veličine 41, 110 i 355 četvornih metara.

HATZOVA 1 - čitava zgrada u središtu ZagrebaSveukupno se radi o više od 500 kvadrata u najužem centru Zagreba, a Zagorec je do njega došao tako što mu ga je darovnicom poklonila stanovita žena iz Venezuele kojoj je taj prostor vraćen u postupku denacionalizacije. S obzirom na to da se na toj lokaciji može dobiti minimalo 2000 eura po kvadratu dolazi se do zaključka da je ta žena Zagorcu poklonila osam milijuna kuna. Taj prostor je izuzetno zanimljiv hrvatskom pravosuđu iz razloga jer postoji sumnja na pranje novca. Teško je povjerovati da bi žena iz Caracasa samo tako poklonila vrijednu imovinu umirovljenom, dobrostojećem generalu Hrvatske vojske. Zagorčeva imovina u Austriji, a radi se o 260 milijuna eura, još nije blokirana jer se trenutačno postupa po zahtjevu za pružanje međunarodne pravne pomoći i zato još nije dobivena sva potrebna dokumentacija. No, Austrijanci su donijeli nepravomoćno rješenje za otvaranje svih njegovih računa u toj zemlji. Kad je riječ o zahtjevu za izručenjem Zagorca Hrvatskoj, a što se očekivalo početkom ovoga lipnja, do njega još nije došlo, ali Nacionalovi izvori iz pravničkih krugova uvjereni su da će do izručenja doći u skoro vrijeme. Austrija nije tražila dodatnu dokumentaciju u vezi toga izručenja jer su austrijske vlasti zaključile da se ne radi o političkom progonu jer je zahtjev jako dobro potkrepljen dokazima.

SUPRUGIN BUTIK - Ulica kralja Držislava - 150 kvadrata Stoga se ipak očekuje brzo donošenje odluke o izručenju Zagorca Hrvatskoj. Prošloga petka na graničnom prijelazu Macelj pri ulasku u Sloveniju u mercedesu kabrioletu zaustavljen je Krunoslav Trajković, vozač tvrtke Molteh, koja je inače u formalnom vlasništvu Zagorčeva bliskog suradnika Romana Bindera, a u stvarnosti je Zagorčeva. Mercedes tipa SL 300, registracije ZG 7009-F je u vlasništvu samoga umirovljenoga generala Zagorca. Godina proizvodnje automobila je 1987., a u Hrvatskoj je prvi put registriran 1993. godine. Trajković je na upit granične policije kamo ide odgovorio da vozi Zagorcu auto u Beč te da mu mora odnijeti i torbu punu dokumenata. U velikoj crnoj torbi pronađen je fascikl u kojem je bilo više od 500 dokumenata koji su svi imali naziv vojne tajne.

ILICA 10 - Više od 500 kvadrata usred Zagreba Sam Trajković je kazao kako su ga Roman Binder i Josip Ferek, također blizak Zagorčev suradnik, uputili da automobil odveze u Beč na određenu adresu, te s torbom preda Zagorčevoj tajnici. Zagorčev odvjetnik Zvonimir Hodak kazao je kako je riječ o dokumentima koji su trebali poslužiti za pisanje memoara njegova klijenta, koji je valjda tek u bijegu od hrvatskog pravosuđa otkrio do sada skrivene i zatomljene spisateljske sklonosti. No, policija se nije složila s Hodakovim tvrdnjama budući da su automobil i dokumenti zadržani i to iz razloga što nije istina da ti dokumenti nisu imali oznaku tajnosti. Svi dokumenti, od kojih su većina originali te jedan manji broj fotokopija, su na sebi imali oznaku vojne tajne, a samo manji dio je bila osobna dokumentacija Zagorca iz vremena dok je obnašao dužnosti u MORH-u.

Roman Binder službeni je vlasnik i direktor tvrtke Molteh za koju kao vozač radi Krunoslav Trajković koji je Zagorcu nosio dokumente u Beč Jedan dio dokumenata odnosi se na Hrvatsko vijeće obrane te na proizvodnju i trgovinu municijom, a jedan dio bio je korespodencija Zagorca i još jednog umirovljenog generala - Ljube Česića Rojsa. Ostatak dokumenata se odnosi na trgovinu oružjem te automobilima. Nacionalovi izvori kažu kako je još u tijeku utvrđivanje točnog sadržaja te obilne dokumentacije, ali da je već sada jasno kako će oni omogućiti otkrivanje novog kruga osoba koje su sudjelovale u švercu oružja i nezakonitom bogaćenju.

Tek nakon točnog pregleda utvrdit će se u kojem smjeru će ići daljnja istraga, ali svi dokumenti su klasificirani kao tajni i kao takvi nikako nisu smjeli biti iznošeni iz države ili biti u rukama neovlaštenih osoba. Činjenica da su iz države pokušali ukloniti dokumente koji su morali biti u Ministarstvu obrane ili dokumentaciji RH Alana, dokazuje da su dokumenti sadržavali nešto, što su osobe koje su sudjelovale u švercu oružja, imale i te kakvih razloga spriječiti da ne dođe do ruku policije i državnog odvjetništva. Isto tako, odvjetnik Hodak je lagao kada je kazao kako nije riječ o nikakvom kaznenom djelu jer je, pored činjenice da je kazneno djelo pokušati iznositi ili otuđiti dokumente s oznakom vojne tajne, istodobno počinjen i delikt sprečavanja dokazivanja kaznenog djela.

JOSIP FEREK, jedan od najbližih Zagorčevih suradnika Za te dokumente veže se i anegdota iz 2000. godine, odnosno razdoblja smjene vlasti u Hrvatskoj kada je Zagorec bio u panici i strahu da će ga koalicijska vlast strpati u zatvor. U paničnom pokušaju sprečavanja štete, Zagorec je dokumente iz zgrade MORH-a iznosio tako da je dokumente s gornjih katova spuštao Fereku koji ga je čekao pod prozorom. Kod Trajkovića su isto tako pronađene i bianco iskaznice vojne policije u koje je potrebno samo upisati ime i prezime te ubaciti sliku. Isto tako, u automobilu su pronađene i osobne iskaznice i putovnice s fotografijom generala Zagorca na imena drugih ljudi, što je priznao i sam Hodak. “To je poznata stvar jer se radi o dokumentima koji su mu izdani ranih 90-ih dok je nabavljao oružje za Hrvatsku”, kazao je Hodak ne objašnjavajući što će ti dokumenti sada Zagorcu, koji je već odavno u mirovini.

Činjenica da je policija čekala Trajkovića na graničnom prijelazu Macelj znajući da će on doći pokazuje da se nad Zagorcem provodi vrlo opsežna istraga koja vjerojatno uključuje i prisluškivanje svih njegovih bliskih pomagača te nadzor svega vezanog uz njegove poslove bilo da je u pitanju oružje, transferi imovine ili krediti za poduzetničke pothvate. Jedna od važnijih, i pozitivnih strana cijele priče, jest da je ovo sve skupa pridonijelo tome da se puno ljudi javilo u policiju i državno odvjetništvo, noseći sa sobom dokumentaciju koja će pomoći u rekonstruiranju cijele priče u vezi sa švercom oružja.