RASKOŠNO I PRIRODNO Boris Šitin pokraj bazena u vrtu vile Hansa Petera Haselsteinera, vlasnika austrijskog Strabaga, blizu Sutivana na Braču, čije je uređenje stajalo 3 milijuna kuna“Moj dan stoji sedam tisuća kuna, a kompletno uređenje luksuznijeg vrta, od idejnog projekta, preko kupnje palmi i maslina na specijaliziranim plantažama u Somaliji, Portugalu ili na Siciliji do realizacije, iznosi oko milijun kuna”, rekao je Boris Šitin (31), jedan od vodećih splitskih hortikulturalista, koji se specijalizirao za uređenje ekskluzivnih vrtova hrvatske i europske elite. Šitin je do sada realizirao stotinjak vrtova i svi su klijenti, kaže, bili zadovoljni. Nakon što je prije nekoliko godina uredio vrt moćnog hrvatskog poduzetnika u okolici Šibenika, počeli su ga pozivati i ostali tajkuni, koji su u njemu prepoznali “svog vrtlara”. No tek nakon što je uredio luksuzni vrt Hansa Petera Haselsteinera, vlasnika austrijskog Strabaga, čija se vila nalazi pokraj Sutivana na Braču, postao je zvijezda mediteranske hortikulture. Nakon toga su i ostali europski bogataši, političari, poduzetnici, bankari i glumci, koji su zadnjih godina pokupovali i renovirali stare kamene kuće na Braču i Hvaru, te u okolici Dubrovnika i Splita, zatražili njegove usluge. Primjerice, uređivao je vrt generalnom direktoru bečke televizije Gerhardu Weissu, također na Braču, no mnogi od njih žele ostati anonimni i zadržati privatnost u svom vrtu.

“Danas sam u trendu i traže me klijenti iz cijele Europe, no takav status nisam stekao preko noći - iza mene su godine rada, čitanja i učenja”, nastavio je Šitin. “Čak sam morao uvesti listu čekanja na kojoj je trenutačno 15 potencijalnih klijenata. Puno poslova moram odbiti, primjerice, prošli tjedan odbio sam šest ponuda iz Hrvatske jer nemam vremena, a ne želim raditi serijski niti samo za novac. Zato godišnje radim maksimalno šest poslova. Za mene je svaki vrt umjetničko djelo i želim zadržati takav pristup.”

Boris Šitin ima obiteljsku tvrtku Mediterraneo, a trenutačno radi četiri nova projekta. Posebno je ponosan na širenje poslova na Zagreb gdje radi eksterijer za novo luksuzno stambeno naselje u Markuševcu. Naselje je projektirao vrsni hrvatski arhitekt Hrvoje Njirić, poznat i izvan granica zemlje, a financijer je ruski investitor - Titan građenje, kojem je to prvi posao u Zagrebu. “Naselje i vrt bit će drukčiji”, kaže Šitin. “Vrt se prostire na 3500 četvornih metara, a kombinirao sam elemente mediteranskog i japanskog dizajna. Jedan od važnih elemenata je voda, tipična za japansku pejzažnu arhitekturu. Zato sam iskoristio dva potoka koja teku oko naselja tako da se u zgrade ulazi preko mosta. Naselje će biti kompletno obloženo u drvo, a svaki stan imat će vlastiti vrt. U vrtovima će prevladavati bambusi, visoki oko tri i pol metra. Posadio sam i akante, biljku tipičnu za Mediteran, čiji su listovi u antici bili predložak za korintske stupove, a uza zidove će se penjati vinova loza.”
Već je dogovorio nekoliko novih poslova: čeka ga vrt, također na Braču, od 35 tisuća četvornih metara, vlasništvo Engleza Gavina Emersona, glavnog producenta za Louis Vuiton, Chanel i Dior. Zatim su tu vrtovi u Istri, u okolici Dubrovnika i na Hvaru, te uređenje eksterijera luksuznog stambenog naselja zatvorenog tipa u Kaštel Lukšiću.

S ASISTENTOM BOJANOM JONČIĆEM ispred novog luksuznog stambenog naselja u Markuševcu u Zagrebu gdje će projektirati vrt od 3500 četvornih metara Šitinovu ekipu čini desetak suradnika. Od arhitekata najviše surađuje s Hrvojem Njirićem i Editom Geci, a prvi asistent mu je Bojan Jončić, koji crta njegove zamisli. Blisko surađuje i sa slikarom Nenadom Vlajčićem te s Irenom Maslać, koja ima tvrtku za restauraciju, konzervaciju i arheološka istraživanja na zaštićenim spomenicima kulture. S arhitekticom Editom Geci upravo radi eksterijer novog luksuznog hotela u Dućama pokraj Omiša. Hotel ima kategoriju pet plus, a financira ga hrvatsko-njemački poduzetnik Zvonimir Damjanović. Dogovorio je uređenje još dvaju velikih vrtova - jednog na Braču, koji se prostire na 15 tisuća četvornih metara, te drugog koji je u vlasništvu jednog od najpoznatijih belgijskih odvjetnika iz Waterlooa.

---

Rezidencija Hansa Petera Haselsteinera proteže se na nekoliko tisuća četvornih metara i po nekima je najljepša vila na Jadranu. Smještena je u uvali Tiha mala pokraj Sutivana na Braču, a realizacija maštovitog vrta stajala je 3 milijuna kuna. Šitin je idejno rješenje radio šest mjeseci, a izvedba je trajala 25 dana. Vrt je niknuo na nekadašnjem smetlištu; teren je izgledao zapušteno i prvo ga je trebalo očistiti, a zatim “pripitomiti”. Nakon uređenja, vrt je djelovao savršeno prirodno, autentično i skladno, kao da palme, masline, razno mediteransko bilje i raslinje desetljećima rastu baš na tome mjestu. Biljke su dovezene iz cijele Europe: s poznatih plantaža palmi u Portugalu i Siciliji dopremio je 14 stabala visokih od pet do 12 metara, koja su bila teška oko 12 tona, a stajala su od 10 do 20 tisuća eura. Zatim je iz uzgajališta maslina na Siciliji transportirao 12 maslina starih 500 godina, također po cijeni od 10 do 20 tisuća eura. Iz Toskane je prebacio kompletan vinograd, star 70 godina, i posadio 30 tisuća vrsta trava. “Ideja je bila da vrt djeluje kao da je star stotinu godina, a Haselsteiner je bio jako zadovoljan”, rekao je Šitin.

REZIDENCIJA Hansa Petera Haselsteinera prostire se na nekoliko tisuća četvornih metara i po mnogima je najljepša na Jadranu “Transport stabala palmi i maslina iz dalekih zemalja kao što su Brazil ili Somalija, ili iz poznatog rasadnika na Siciliji, uobičajen je u uređenju luksuznih vrtova u Hrvatskoj pa stalno putujem”, rekao je Šitin. “Kod nas nitko ne uzgaja palme i masline i zato ih moramo uvoziti, a s druge strane, tako štedimo vrijeme i novac. Naime, zbog klime palme u Brazilu rastu četiri puta brže nego u Hrvatskoj; tamo se danima vozite kroz nepregledne plantaže palmi i to je unosan posao.”
Radeći vrt Gerharda Weissa želio je stvoriti, kaže, mediteranski raj na zemlji: “Nastao je u samo tjedan dana, što je vlasnika jako iznenadilo, jer mu je kao poznavatelju hortikulture bilo teško shvatiti da je u tako kratkom vremenu bilo moguće napraviti takav eksterijer. Weiss i u Beču ima prekrasan veliki vrt za koji je dobio nekoliko nagrada.”

Obitelj Borisa Šitina jedna je od najstarijih u Kaštel Lukšiću. Njegov otac Frane Lukšić cijeli se život bavio poljoprivredom, a komentirajući sinov posao i honorare kaže da se ne zna tko je luđi - on koji se bavi uređenjem vrtova ili klijenti koji mu toliko plaćaju za taj posao. Šitinova majka je kućanica, a u tvrtki Mediterraneo, osnovanoj prije četiri godine, rade i njegova braća i sestra - Teo Šitin upravo završava FER i u poduzeću je glavni menadžer, Radoslav Šitin je voditelj svih poslova u Splitu, a sestra Marija Šitin Mikulić direktorica Mediterranea.

Šitin se već s desetak godina počeo baviti biljkama, s 14 je suvereno vladao temeljima hortikulture, kaže, a zatim su ponude počele “pljuštati sa svih strana”. Još je u školi upoznao ekologinju i nastavnicu biologije Ivnu Bućan, utemeljiteljicu čuvenog Botaničkog vrta “Ostrog” u Kaštel Lukšiću, koja mu je prenijela svoje golemo znanje o hortikulturi i uvela ga u društvo. Taj je vrt poznat, osim po raznovrsnoj domaćoj flori, i po vrsnim inozemnim sortama bilja, od kojih je neko prvi put posađeno na Jadranu. U sklopu vrta nalazi se i maslinik, koji sadrži 180 stabala načinjenih od 46 različitih sorti iz svih sredozemnih zemalja. Kasnije je inicirala i “Prvi biblijski vrt” na padinama Kozjaka. Ivna Bućan je bila, kaže, ključna za njegov profesionalni razvoj. S njom je počeo raditi još u Poljoprivrednoj školi, a nakon mature ostao je dvije godine na usavršavanju u botaničkom vrtu. Nije studirao nego se odmah bacio na uređivanje vrtova, a u međufazi bavio se manekenstvom radeći u Italiji, Austriji, Nizozemskoj i drugim zemljama. Smatra da visoko obrazovanje nije nužno za bavljenje hortikulturom i pejzažnom arhitekturom nego da su mnogo važniji prirođeni smisao za biljke i estetiku, te iskustvo i znanje stečeno u praksi. “Od malih nogu bio sam zaluđen vrtovima, čak sam zbog te opsesije dobio posao kod Prade”, kaže Boris Šitin. “Oduvijek sam se želio baviti vrtovima, no prilike su me odvele na modnu pistu. Radeći kao model upoznao sam mnoge osobe sa stilom, koje su imale prekrasne vrtove i - učio. No kad sam se u ljeto 2003. godine vratio u Split s milanskog Fashion Weeka, odlučio sam ostati u Hrvatskoj i profesionalno se posvetiti uređenju eksterijera. Shvatio sam da se želim baviti pejzažnom arhitekturom.”

Šitinov radni dan traje, kaže, od sedam i trideset do ponoći, a u zadnje vrijeme zbog širenja poslova na Zagreb ima “nemogući tempo”. Tri dana je u Zagrebu, a ostatak tjedna provede na putu u inozemstvu ili na Braču, Hvaru i u Dubrovniku. Kaže da njegov posao podrazumijeva i druženje s klijentima na jahtama, odlazak u luksuzne restorane, brojna putovanja, biranu odjeću, odnosno, poseban i rafiniran stil života te odnos prema ljudima. “Kad radim, ja sam nemoguć, polulud, to je prestrašno, vičem i psujem, jer na meni je velika odgovornost - ja uzimam njihov novac i moram opravdati njihovo povjerenje”, kaže. “Zato sa svim klijentima ostanem prijatelj.”

Kaže da ne postoji poseban “stil Šitin”. Konačni dizajn vrta ovisi o arhitekturi kuće, afinitetima vlasnika, veličini vrta, mjestu i nizu drugih faktora. “Ne mogu dizajnirati mediteranski vrt oko kuće koja podržava japansku arhitekturu, to bi izgledalo smiješno.” Inzistira na prirodnosti i spontanosti, a ne voli neprirodne oblike, primjerice, šišanje biljaka u kugle i trokute, jer toga nema u prirodi. Kaže da biljka mora ostati biljka i zato koristi mnogo autohtonog bilja, primjerice, mirtu i brnistu, a od radnog materijala najviše drvo, šljunak i metal. Kaže da su ga uspoređivali s Ivanom Vladimirom Mičurinom, najvećim ruskim botaničarom, koji je eksperimentirajući na vlastitom voćnjaku hibridizacijom stvorio 45 sorti jabuka, 20 sorti krušaka, 19 vrsta višanja, sveukupno 153 nove sorte voćaka. Jednu od dragih pohvala dobio je od Roberta Dallasa, svjetski uglednog arhitekta, kojeg je upoznao u društvu glumca Rogera Moorea u Dubrovniku. Dallas je tijekom 30 godina rada postao sinonim za revolucionarni i specifični stil gradnje kuća u kojima je spajao tradicionalni tip kuća u južnoj Francuskoj s modernim tehnologijama i modernim načinom života. Njegov stil poznat je i kao tzv. provansalski tip gradnje kuća. Kad mu je Šitin pokazao svoj portfolio, Dallasu su se jako svidjeli njegovi radovi.

“Više ne želim ući u časopise, nego u stručne knjige”, kaže Šitin. “Iako se ovim poslom profesionalno bavim 12 godina i već su me zvali iz cijele Europe, tek sam sada odlučio prihvatiti ponudu iz Italije i uskoro odlazim u Bergamo gdje će se raditi vrt po mojem projektu. Sad sam spreman za osvajanje Europe. Ne bojim se konkurencije jer ne postoji ono što ne mogu ostvariti.”

Šitin je rekao da više voli raditi za inozemne investitore jer su hrvatski klijenti jako komplicirani i od svega rade veliki problem. Najproblematičniji su Amerikanci, a najležerniji Rusi, no najviše uživa radeći s Austrijancima i Englezima, koji imaju stoljetnu tradiciju vrtne i perivojne arhitekture. Šitin je na kraju rekao da ima i tajnu želju: htio bi izgraditi i dizajnirati interijer i eksterijer “opako luksuznih vila na Jadranu”.

Mediteranski sklad za europsku elitu

Boris Šitin uredio je brojne vrtove europskih biznismena, bankara, odvjetnika i poduzetnika u Dubrovniku, na Braču i Hvaru, primjerice, Gerharda Weissa, generalnog direktora bečke televizije. Kaže da je za njega svaki vrt umjetničko djelo, a nastoji da izgleda prirodno i skladno, kao da se tu nalazi stotinjak godina. Najviše koristi mediteransko bilje, mirtu i lavandu, palme, masline i vinovu lozu.

Vrt za najljepšu vilu na Jadranu

Rezidencija vlasnika Strabaga po mnogima je najljepša na Jadranu. Vrt je niknuo na nekadašnjem smetlištu, a biljke su dovezene s poznatih plantaža palmi i maslina na Siciliji i u Portugalu gdje stoje od 10 do 12 tisuća eura. Vinograd, star 70 godina, prebačen je iz Toskane.