14.06.2007. / 09:33

Autor: Berislav Jelinić

SPLIT

Bivši radnici Jugobanke tuže ZABA-u

Prema procjeni sudaca Visokog trgovačkog suda, zapravo se radi o nekretninama vrijednim najmanje 18 milijuna kuna.

Šezdesetak bivših radnika Jugobanke u Splitu na dobrom je putu da Zagrebačkoj banci oduzme dio nekretnina kojima se koristi u Splitu, jer će po svemu sudeći, uskoro uspjeti sudskim putem dokazati da Zagrebačka banka nije pravilno provela likvidaciju splitske filijale nekadašnje Jugobanke. Zbog propusta Zagrebačke banke ti radnici očekuju da Trgovački sud u Splitu uskoro pokrene stečaj nad dijelom nekretnina bivše splitske filijale Jugobanke, a kojima se danas koristi Zagrebačka banka. Prema procjeni sudaca Visokog trgovačkog suda, zapravo se radi o nekretninama vrijednim najmanje 18 milijuna kuna.

Spor tih radnika sa Zagrebačkom bankom nije za tu banku ugodan zato što on otkriva da, dijelom i zbog vlastitih propusta, banka ima otvorenih pitanja vezanih uz likvidaciju imovine bivše Jugobanke u Hrvatskoj. Odnos Zagrebačke banke i Jugobanke odnedavna je postao zanimljiv javnosti zato što je srbijanski premijer Vojislav Koštunica 29. svibnja informirao premijera Ivu Sanadera da će Srbija od Hrvatske zatraiti dvije milijarde eura, jer smatra da joj pripadaju dionice Zagrebačke banke, temeljem imovine Jugobanke unutar Zagrebačke banke. Srbija je do 2 milijarde eura došla pripisujući sumi koju traže i kamate od vremena raspada Jugoslavije.

Problem imovine Jugobanke Srbija veže za Zagrebačku banku zato što vjeruje da se u njoj nalazi i imovina bivše Jugobanke. Zagrebačka banka osnovana je 1914. kao Gradska štedionica Zagreba i poslovala je kao vlasništvo grada Zagreba sve do 1945., kada je počela poslovati u sklpu tadašnje Narodne banke Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Tako je poslovala sve do 1953., kada je stekla status Komunalne banke Grada Zagreba, a potom se 1966. spojila s još nekim institucijama u Kreditnu banku Zagreb. Ona se 14. prosinca 1977. spojila s Jugobankom - Osnovnom bankom Zagreb u jedinstvenu banku pod nazivom Zagrebačka banka, koja je s radom počela 1. siječnja 1978. Tom prilikom Jugobanka - Osnovna banka Zagreb unijela je u novu banku vrijednu imovinu. U Srbiji tvrde da se u Zagrebu radilo o zgradi u Jurišićevoj 22 površine 5000 m2 i zgradi u Savskoj ulici 60 površine 7000 m2.

Nakon raspada bivše Jugoslavije podružnice bivše Jugobanke preuzimale su razne banke, a Zagrebačka banka preuzela je na sebe i likvidaciju poslovanja filijale koju je Jugobanka imala u Splitu. Zapravo je u tom kontekstu preuzela korištenje nekih vrijednih nekretnina koje je bivša Jugobanka imala u Splitu. Bivša splitska Jugobanka u Splitu je imala vrijedne nekretnine na rivi, u prostorima robne kuće Dalma i na drugim lokacijama.

Formalni prestanak postojanja splitske poslovne jedinice Jugobanke bio je jako neugodan za 280 radnika koji su u njoj radili. Koncem travnja 1992., nova uprava Pomorske banke, koja je nastavila poslovanje bivše splitske Jugobanke, svima njima dala je do znanja da za njih ondje više nema posla. Otkaz im uopće nisu obrazložili. U teško ratno vrijeme bio je to za njih šok od koga se neki nikada nisu uspjeli oporaviti. Manji dio njih uspio je pronaći novi posao, neki od njih sa ratišta su došli kući i dočekao ih je otkaz, a neki se poslije toga više do danas uopće nisu uspjeli zaposliti. Oni su tada započeli dugu pravnu bitku za povratak na posao, ili za odštetu. Međutim, kako većina njih nije bila dobro pravno potkovana, nisu se niti znali dobro boriti za svoja prava.

Još u prvoj polovici 90-ih oni su na sudu dobili zadovoljštinu, jer je sud konstatirao da moraju biti vraćeni na posao. Međutim, unatoč toj sudskoj odluci, to se nikada nije dogodilo. Nova uprava banke rekla im je da Jugobanka u kojoj su radili zapravo više ne postoji.

Jedan dio radnika nastavio je sudske bitke, a oni uporniji nakon par godina čak su od Ustavnog suda dobili po 9700 kuna odštete zato što sudovi godinama nisu rješavali njihove predmete. Mnogi od njih u tim sudskim odugovlačenjima vidjeli su zapravo skriveni neformalni utjecaj banke, koji nikada nisu uspijevali dokazati. Te sumnje pothranjivali su čudni događaji koji su se znali događati u nekim od tih sporova. Primjerice, često se znalo događati da oni suci koji rade na tim predmetima budu prebačeni na novu dužnost prije okončanja postupka, pa se tako kupovalo vrijeme. Unatoč tim odlukama Ustavnog suda, gotovo niti jedan od tih sudskih predmeta još niti do danas nije okončan.

Stvari su se počele mijenjati u korist bivših radnika Jugobanke prije nešto više od godinu dana. Oni su tada angažirali splitsku odvjetnicu Radojku Ivanišević, koja je njihov slučaj preuzela nakon duge i temeljite analize brojnih dokumenata. Među njima se nalazio i dopis beogradske Jugobanke u stečaju. Stečajni upravitelj te banke poslao je u veljači 2004. dopis splitskom općinskom sudu, jer se u postupcima koje radnici vode, među ostalim, htjelo na beogradsku Jugobanku prebaciti i odgovornost plaćanja odštete nezakonito otpuštenim radnicima njihove bivše splitske filijale. Stečajni upravitelj beogradske Jugobanke tada je splitskom općinskom sudu napisao da Zagrebačka banka - Pomorska banka d.d. zapravo jedina može biti tužena u tom predmetu.

Odvjetnica Ivanišević je na Trgovačkom sudu u Splitu u ime 60-ak bivših radnika splitske Jugobanke odlučila tužiti Zagrebačku banku i zatražiti stečaj splitske filijale Jugobanke, jer je došla do spoznaja da Zagrebačka banka nije posve propisno provela likvidaciju poslovanja splitske filijale Jugobanke. Ako bi se otvorio stečaj, tada bi se mogla prodati imovina bivše Jugobanke u Splitu i od toga bi bivši radnici mogli dobiti bar dio odštete zbog nezakonitog otkaza.

Međutim, Trgovački sud u Splitu 2. ožujka 2006. odbio je njihov zahtjev. Sud je kao razlog odbacivanja njihova prijedloga naveo da je poslovna jedinica 'filijala pravne osobe sa sjedištem u inozemstvu brisana iz nadležnog sudskog registra zbog prestanka sa radom i da nema imovine u Hrvatskoj'.

Oni su se na tu odluku žalili i Visoki trgovački sud u Zagrebu 22. veljače 2007. usvojio je njihovu žalbu. Visoki trgovački sud ustanovio je da je uslijed prestanka sa radom 22. studenoga 1995. brisana Glavna filijala Jugobanke u Splitu, ali da to nije provedeno u Trgovačkom sudu u Splitu. Visoki trgovački sud tvrdi da se može provesti stečajni postupak zato što 'Zagrebačka banka nije provela likvidaciju poslovanja Glavne filijale u Splitu, jer nisu ostavljene registarskom sudu likvidaciona bilanca...'

Visoki trgovački sud ovako je objasnio zašto je usvojio žalbu bivših radnika splitske Jugobanke:'Kako Zagrebačka banka nije postupila po Zakonu i Uredbom na određeni način, a i sama Glavna filijala u Splitu je poslovala u velikom broju poslovnih prostora u vrijednosti od cca 18 milijuna kuna..., žalba je osnovana... Iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da poslovna jedinica nije brisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu, gdje je i upisana, pa prema tome niti nije prestala postojati. Isto tako u spisu suda prvog stupnja ne postoji da je Ministarstvo gospodarstva donijelo rješenje o ukidanju podružnice radi brisanja iz trgovačkog registra, a to nije učinio niti osnivač. U osnovi vrijedi pravilo da se podružnica može brisati samo iz trgovačkog registra u koji je upisana, a ne iz registra u koji je upisan njezin osnivač. Isto tako valja konstatirati da navedena podružnica nije prenesena Zagrebačkoj banci, kao što nisu prenesene niti njena prava niti obveze. Zagrebačka banka je obavljala samo poslove likvidacije poslovanja glavne filijale u Splitu i to naplatu potraživanja od pravnih i fizičkih osoba s teritorija Hrvatske, te je do te visine naplaćenih potraživanja izmirivala dugove Glavne filijale prema pravnim i fizičkim osobama s teritorija Hrvatske. Te Poslove Zagrebačka banka obavljala je u ime i za račun Glavne filijale sve prema Uredbi o načinu likvidacije poslovanja Glavnih filijala Jugobanke dioničkog društva u Beogradu, koje su poslovale na teritoriju Hrvatske i kasnijeg zakona. Sud prvog stupnja propustio je utvrditi da li ova poslovna jedinica ima u Hrvatskoj imovine, isto tako nije utvrđeno ni da je Zagrebačka banka dobro provodila naplatu potraživanja, da li je sredstva vodila na posebnom računu i da li je ostalo nenaplaćenih potraživanja.'

Ove nedoumice oko načina kako je Zagrebačka banka vodila likvidaciju poslovanja splitske filijale Jugobanke probudile su nadu nezakonito otpuštenim bivšim radnicima te filijale da će zbog toga ipak uspjeti doći do neke odštete. Oni još uvijek čekaju da Trgovački sud u Splitu i formalno otvori stečaj nad imovinom bivše splitske Jugobanke. Neki od njih vjeruju da postoji mogućnost i nagodbe sa Zagrebačkom bankom, kojoj bi, kako se nadaju, trebalo biti u interesu da taj slučaj riješe što brže i bez previše medijskih prepucavanja.

Dobro upućeni financijski stručnjaci tvrde i da nepravilnosti vezane uz likvidaciju poslovanja splitske Jugobanke koje je konstatirao Visoki trgovački sud mogu dodatno pothraniti uvjerenje srbijanske vlade da Srbija ima pravo na čak 2 milijarde eura temeljem imovine Jugobanke unutar Zagrebačke banke.

Pitanje sukcesijePitanje imovine bivše Jugobanke trebalo bi se rješavati u sklopu sukcesije država nasljednica bivše Jugoslavije Sporazum o sukcesiji stupio je na snagu u lipnju 2004. Sukladno tom sporazumu, svi građani i tvrtke imaju pravo na povrat svoje imovine i to od 12. prosinca 1990., bez obzira na nacionalnost i državljanstvo koje su poslije stekli. Uoči stupanja na snagu ratificiranog sporazuma o sukcesiji, hrvatske novine navele su da najveća otrživanja među srpskim tvrtkama imaju Genks, Centrotekstil i Jugobanka.

Vezane vijesti

'Problem Ljubljanske banke mogao se riješiti još 1992.'

'Problem Ljubljanske banke mogao se riješiti još 1992.'

Problem Ljubljanske banke i njezinih štediša u Hrvatskoj mogao je biti riješen još 1992. godine, tvrdi Božo Dimnik, slovenski poduzetnik i lobist, te… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika