Objavljeno u Nacionalu br. 605, 2007-06-19

Autor: Stanko Borić

APOLOGIJA NATO SAVEZA

'Hrvatska ne mora dati baze za NATO'

EDWINA CAMPBELL, američka stručnjakinja za nacionalnu sigurnost i međunarodne odnose, posjetila je Hrvatsku da bi govorila o prednostima ulaska u NATO savez

NAJVEĆA KORIST ZA MALE ZEMLJE Edwina Campbell kaže kako od NATO-a najviše profitiraju male zemlje poput Hrvatske jer članstvom formaliziraju svoju vezu s velikim silama i lakše ostvaruju ciljeveNAJVEĆA KORIST ZA MALE ZEMLJE Edwina Campbell kaže kako od NATO-a najviše profitiraju male zemlje poput Hrvatske jer članstvom formaliziraju svoju vezu s velikim silama i lakše ostvaruju ciljeve“Hrvatska ulaskom u NATO neće dobiti vojne baze na svojem teritoriju ako to sama ne bude željela”, kazala je u intervjuu za Nacional Edwina Campbell, profesorica na Sveučilištu američkih zračnih snaga smještenom u zračnoj bazi Maxwell u saveznoj državi Alabami. Isto tako naglasila je da svaka zemlja članica sama odabire način sudjelovanja u NATO savezu, te kako najveću korist od tog saveza imaju male zemlje kao što je Hrvatska jer njime formaliziraju svoju vezu s velikim silama i dobivaju mogućnost lakšeg ostvarenja svojih ciljeva. Edwina Campbell trenutačno je sveučilišna profesorica i predaje nacionalnu sigurnost te međunarodne odnose, ali je godinama radila u američkom State Departmentu, odnosno ministarstvu vanjskih poslova te u samom NATO-u. U Hrvatskoj je održala nekoliko predavanja te je sudjelovala na sastanku Atlantskog vijeća Hrvatske, organizacije koja se nekoliko godina aktivno zalaže za ulazak Hrvatske u NATO. Cilj njezina boravka u Hrvatskoj bio je da javnosti pojasni nejasnoće koje se često vežu uz NATO i njegovu ulogu u svijetu.

NACIONAL: Hrvatska će, po svemu sudeći, kroz godinu-dvije postati članica NATO-a. Što Hrvatska još može očekivati na putu do ulaska?
- Pristupanje Hrvatske gledam u široj slici proširenja NATO-a. Za Hrvatsku neće biti velikih promjena ukoliko ona to sama ne želi. Naprimjer, dobila sam dosta pitanja o potencijalnim NATO-ovim bazama u Hrvatskoj, a većina misli da ulaskom Hrvatske u tu organizaciju automatski dolaze i baze. No, to nije točno. Točno je tada ako sama zemlja želi baze. Njemačka, zemlja u kojoj sam provela dosta vremena, u vrijeme hladnog rata, željela je baze, dok je recimo jedna od zemalja osnivačica NATO-a Norveška, vrlo jasno naglasila kako ne želi strane baze ili vojnike u Norveškoj. Od samog početka Saveza nije bilo takvih trupa u samoj Norveškoj. Dopuštala je vojne vježbe NATO-a u svojoj zemlji, ali nije bilo stalnih postrojbi. Island je članica od početka saveza, ali sama nema vojske tako da ima baze. Uloga neke zemlje ovisi o tome kako će je sama definirati i dogovoriti s ostalim članicama. To je oduvijek bilo tako.

U SPLITU na predavanju o NATO savezuU SPLITU na predavanju o NATO savezuNACIONAL: Prema riječima američkog predsjednika Georgea W. Busha, Hrvatska bi u NATO trebala ući zajedno s Albanijom i Makedonijom. Zar je zaista moguće da je Hrvatska u tome na istoj razni s, recimo, Albanijom koju mnogi analitičari ipak ocjenjuju kao „crnu rupu“ Europe?
- Prije nekoliko godina bilo je diskusija o ulasku Češke, Poljske, Slovačke i Mađarske u NATO, a na kraju Slovačka nije ušla u isto vrijeme kao ostale tri zemlje. Zemlje same biraju, da tako kažem, grupu za pristupanje, i nitko ih ne prisiljava da budu u njoj ako ne žele. Moguće je da Albanija ipak ne uđe istodobno s ostale dvije države, ali pristup američke politike je, od početka 90-ih i kraja hladnog rata, bio da promiče regionalnu stabilnost. Zemlje skupa rade na zajedničkom cilju koji sve žele ostvariti. Tako je primjerice bilo s Mađarskom i Rumunjskom tijekom njihova približavanja NATO-u. Željelo se da Rumunji i Mađari rješavaju bilateralna pitanja kao dio procesa približavanju NATO-u. Pretpostavljam da je ono što Amerika želi postići grupiranje 2, 3 zemlje i stvaranje regionalne stabilnosti kao prednosti u procesu približavanja. Svaka zemlja se evaluira posebno i ako jedna zemlja uistinu nije spremna za članstvo, onda će biti odbijena dok će ostale biti primljene. Ako je Bushova namjera usitinu takva da te tri zemlje uđu u NATO zajedno, to još ništa ne znači jer je to američko stajalište i politika, a ne NATO-ova. To su dvije različite stvari.



NACIONAL: Hrvatska vlada želi da odluka o ulasku u NATO bude donesena u parlamentu, a ne na referendumu. Mislite li da je dobro da o tome odlučuju isključivo članovi parlamenta?
- Ulazak ovisi o odluci hrvatske vlade i njenih građana, a moj je odgovor da nije nužan referendum. Nijedna zemlja od 12 osnivača, uljučujući SAD, nije imala referendum o ulasku u NATO, no te odluke ovise o svakoj zemlji posebno, kao što je bio i slučaj s europskim ustavom prije koju godinu. Neke zemlje su odlučile da žele referendum, a neke da ne žele, što je sasvim legitimna odluka za svaku zemlju ili vladu, ovisno o njenim ustavnim osnovama. Tako će i Hrvatska odlučiti želi li referendum ili ne.

VJEŽBA IDASSA 2007 u Zadru prošlog mjeseca pod zapovjedništvom NATO-a: hrvatski policajci privode teroristaVJEŽBA IDASSA 2007 u Zadru prošlog mjeseca pod zapovjedništvom NATO-a: hrvatski policajci privode teroristaNACIONAL: Što će Hrvatska dobiti ulaskom u NATO?
- Od ulaska najviše koristi imaju manje zemlje, jer velike bi ionako ispunile većinu ili sve ciljeve koje žele i same, bez saveza. Velike zemlje imaju kapacitete, novac i vojna sredstva i misle, iako su nekad u krivu, da same mogu to sve ostvariti. Male zemlje znaju da to ne mogu, već se moraju ”dobro oženiti“. Treba pogledati veličinu i snagu nekih od zemalja koje su osnivačice NATO-a: Norveška, Kanada, koja je velika geografski, ali mala gledajući njenu ulogu u kontekstu cijelog Saveza, Danska, Nizozemska, Belgija. Male zemlje su bile te koje su željele savez jer se nisu željele ponovno naći u situaciji u kojoj su bile u prvoj polovici 20. stoljeća kada nisu imali veće partnere ili saveznike s kojima bi se konzultirale i surađivale. Ako, naprimjer, Hrvatska nešto želi raspraviti s velikim silama, kako će dobiti njhovu pažnju? Ako nema formalnu vezu s njima, vrlo teško će u tome uspjeti. Pripadanjem savezu s velikim državama ima vezu koja se odvija i konzultacije postaju sasvim uobičajene. Time se dobija pažnja koju inače ne biste imali. Naravno da i velike članice imaju koristi od saveza, ali gledajući dugoročno i šire, bolje prolaze manje zemlje.

NACIONAL: Koliki su troškovi, odnosno cijena koju zemlja mora platiti pri ulasku?
- To ovisi od zemlje do zemlje. Postoje određeni zahtjevi za opremom za komunukacije, zračnom obranom i ostalim stvarima. No, ta pitanja su podložna pregovorima. Ugovor o NATO-u je vrlo kratak i sadrži svega 14 članaka i općenit, za razliku od UN-ova koji je vrlo detaljan. NATO ugovor je vrlo fleksibilan. Pišući memoare, prvi generalni tajnik NATO-a Lord Ismay, kazao je kako su ga izmislili kada su vidjeli koje su im potrebe. Taj Ugovor je otvoren i fleksibilan, te ne prisiljava članice ni na što tako da nove članice imaju veliku fleksibilnost u razgovorima sa starijim članicama.

JAAP DE HOOP SCHEFFER, glavni tajnik NATO-a, u Prištini sa zapovjednikom snaga KFOR-a njemačkim generalom Rolandom KatheromJAAP DE HOOP SCHEFFER, glavni tajnik NATO-a, u Prištini sa zapovjednikom snaga KFOR-a njemačkim generalom Rolandom KatheromNACIONAL: NATO-ove doktrine počivaju na dva temelja - globalnom djelovanju i preventivnom djelovanju. Znači li to da NATO nije više samo obrambeni savez?
- Ako se striktno gleda, isti takav opis se može dati i kod sigurnosnih postavki Europske unije. U promijenjenim sigurnosnim uvjetima u svijetu i EU i NATO moraju gledati šta mogu poduzeti. Preventivno je vrlo opasan pridjev, a čini mi se kako je tendencija u Europi da se preventivno izjednačava s preventivnim vojnim djelovanjem. Mislim da to nije točna definicija i gledanje na stvar. NATO, EU i Amerika regiraju preventivno na izazove i prijetnje, ali preventivno ne znači samo vojno djelovanje. NATO primjerice ima program nazvan ”Znanost za stabilnost“, koji ima začetke još u 1969. godini. Osnovna ideja je bila zasnovana na članku broj 2. Ugovora o NATO-u i koji poziva na socijalni i ekonomski razvoj unutar Saveza. U tim godinama je trajala bojazan da će u Europi doći do odljeva mozgova jer su se bojali da Amerika preuzima tehnološki i znanstveni primat. Savez je zato poticao istraživanje i razvoj te edukaciju u cilju stabilnosti. Cijela ideja je sada uvelike prisutna u EU ako se pogledaju regionalni i strukturalni fondovi. Originalno je to NATO-ova ideja. U 70-im se u NATO-u puno počelo polagati i na zaštitu okoliša. NATO je bio prva organizacija koja se počela baviti tim pitanjima. Savez ustvari ima mnogo drugih aspekata pored vojnog, koji se nezasluženo podcjenjuju u javnosti.

Od Kosova do Afganistana

Sjevernoatlantski pakt ­trenutačno sudjeluje u nekoliko misija u svijetu. Najvećeg opsega je ona u Afganistanu nazvana ISAF u kojoj vojnici NATO-vih članica čine većinu od 30 tisuća pripadnika stranih trupa u toj zemlji. 16 tisuća vojnika NATO ima u misiji KFOR na Kosovu. U našem susjedstvu NATO je imao misije i u Makdoniji (gdje je krajem ožujka vodstvo prepustio EU) te u BIH gdje je bio čak osam godina, sve do 2004. Isto tako Savez je prisutan i u Iraku pomažući u obuci policijskih i vojnih snaga te u sudanskoj pokrajni Darfur gdje vodi zračne mostove za mirovne snage Afričke Unije.

Vezane vijesti

Srbija koči BiH na putu u NATO?

Srbija koči BiH na putu u NATO?

Iako su prije nekoliko mjeseci dogovorili knjiženje vojne imovine, vladajuća šestorka nije realizirala dogovor u Parlamentu BiH. Postavlja se pitanje… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika