Objavljeno u Nacionalu br. 606, 2007-06-26

Autor: Ante Pavić

TRADICIJA PLEMENITIH KONJA

Ples s lipicancima

Devedeset članova udruge Lipicanska barokna raskoš čuva u Hrvatskoj tradiciju glasovite Španjolske jahačke škole iz Beča i oživljava zagorske dvorce

Članice udruge  prije predstave same pripremaju i prepravljaju kostime i trude se da budu što vjerniji originalima iz doba barokaČlanice udruge prije predstave same pripremaju i prepravljaju kostime i trude se da budu što vjerniji originalima iz doba baroka"Prije šest godine Željko Marović, Mladen Dakić, Maša Kolarec i ja trčkarali smo na kiši na samoborskoj livadi i uvježbavali koreografiju bez konja. Prolaznici su se zaustavljali u svojim automobilima i u nevjerici gledali četiri čudne osobe u jahaćoj opremi kako trčkaraju u svim smjerovima po blatu. Danas nas je preko devedeset i imamo prelijepe konje lipicance s kojima izvodimo čaroliju umjetničkog jahanja", opisuje početke rada Udruge Lipicanska barokna raskoš 43-godišnja Zagrepčanka Zvjezdana Klarić. Ta udruga svojim plesnim točkama s konjima lipicancima i predstavama s baroknim kostimima želi promovirati zapuštene dvorce u središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji i lokalne vlasti uvjeriti u nužnost njihove obnove. Zvjezdana Klarić već šest godina izvodi ples sa svojim lipicancima ispred dvoraca Hrvatske. Dok priča o dvorcima i konjima odmah joj je razvlači osmijeh na usta i sa sjetom priča o zlatnom dobu hrvatskog plemstva.

Ova se medicinska sestra već trideset godina bavi dresurnim jahanjem i vlasnica je osam konja koje uzgaja na svom imanju u Samoboru, gdje se s dvjema kćerkama, Ivanom i Sanjom te suprugom Draganom, liječnikom po struci, preselila iz Zagreba prije deset godina. U Samoboru nas je i dočekala, zajedno s nekoliko članica udruge koje su noć ranije do dvaIVANA KLARIÆ I MAŠA KOLAREC s konjem Wizardom IVANA KLARIÆ I MAŠA KOLAREC s konjem Wizardom sata iza ponoći glačale haljine i pripremale nastup kako bi nam predstavile dio predstave s kojom nastupaju diljem Hrvatske i Europe. Svi jahači u udruzi su iskusni jahači s 25 godina iskustva u jahanju. Mnogi od njih imaju i vlastite konje s kojima sudjeluju na raznim europskim natjecanjima u dresurnom i preponskom jahanju. Kad pitate Zvjezdanu Klarić u čemu je razlika između dresurnog i preponskog jahanja, kaže kako je "jedina razlika u tome što u preponskom jahanju možete ozlijediti sebe i konja, a u dresurnom se to ne može dogoditi jer je u pitanju ples s konjem pri kojem ni sudac ni publika ne smiju vidjeti niti jednu komandu koju jahač daje konju". Konji zapravo ne plešu jer ne osjećaju ritam, nego izvode pokrete i uvježbane figure, poput naklona, propinjanja i sličnih pokreta i sve skupa izgleda poput plesa. U predstavama se najčešće koristi romantična venecijanska barokna glazba. Zvjezdana Klarić aktivno sudjeluje na različitim seminarima o obnovi dvoraca u Europi. O značenju dvoraca kaže:


"Dvorci su simbol naše kulturne pripadnosti Europi. Oni su i prilika za razvoj elitnog turizma. Divni su i ljupki, ali njihovo održavanje puno košta zbog goleme kvadrature i velikog kompleksa zemljišta te zbog toga moraju imati kontinuirani priljev novca. Ukratko, svaki dvorac, da bi održao sjaj, mora biti u stanju sam se financirati. Zbog toga, baš kao i u ostatku Europe, moraju imati osmišljene atraktivne programe koji će privlačiti posjetitelje. Upravo je takav naš dekorativni program jahanja uz baroknu glazbu koji počinje riječima: 'Dobro došli u snove. Konji bečkog dvora, lipicanci, vode vas u svoje carstvo baroka. Na tren ćemo se vratiti u prošlost.’ Nakon te uvodne rečenice na red dolazi naš vrhunski lipicanac s jahačem obučenim u kostim grofa i pokloni se publici. Tada počinje naš ples."

Udruga Lipicanska barokna raskoš surađuje sa srodnim udrugama iz cijele Europe i od njih dobiva donacije u nakitu i kostimima koji su im potrebni za predstave. Na početku djelovanja prije šest godina udruga je imala četiri člana te su skupe kostime posuđivali iz Hrvatskog narodnog kazališta. S vremenom su se pridruživali novi članovi kojih danas ima devedeset. Udruga se financira najviše izvođenjem vlastitih predstava i organizacijom baroknih vjenčanja, a Zvjezdana Klarić kaže da joj je suprug najveći mecena i uz njegovu je pomoć uspjela nabaviti konje. Usko surađuje s Udrugom Podkalnički plemenitaši. Često je za savjet o povijesti ili koreografiji pitala razne stručnjake koji bi joj nastavili pružati stručnu pomoć i uključili se u rad udruge. Jedna od njih je i Lada Szabo Kajfež, udovica pokojnog kemičara Franje Kajfeža, prvog zagorskog župana, nekadašnjeg ministra gospodarstva i izumitelja apaurina. Lada Kajfež danas je glasnogovornica udruge i Zvjezdana Klarić kaže da je najstroži kritičar kad je riječ o vjernom prikazu povijesnih kostima jer je ona, kako kaže Zvjezdana Klarić, ipak povjesničarka "pa čak i umjetni madeži koje su nosile dame tog vremena moraju biti na pravoj strani lica". Profesor Mladen Obad Šćitaroci, autor knjiga o hrvatskim dvorcima, velika je podrška u radu, kao i Plemićki zbor Hrvatske.

KRALJEVSKI NAKLON jedna od figura koje lipicanci izvode na predstavama ispred dvoraca Hrvatske i EuropeKRALJEVSKI NAKLON jedna od figura koje lipicanci izvode na predstavama ispred dvoraca Hrvatske i EuropeIako Zvjezdana Klarić tvrdi da posjetiteljima svoje predstave pruža ulazak u snove i bajke, napor oko uzgoja konja i pripreme predstave za nju je nešto manje bajkovit. Svakog dana nakon osam sati provedenih u zubnoj ordinaciji na Trešnjevci, gdje radi kao medicinska sestra, vraća se u Samobor gdje počinje raditi s konjima:

"Za rad s konjima morate imati veliku ljubav prema tim plemenitim životinjama, koju mi je prenio djed kad me kao malu djevojčicu vodio na jahanje. Mislila sam da će se ovaj ludi tempo kojim živim s vremenom malo usporiti, ali sam se prevarila. Mogla bih konje držati na zagrebačkom hipodromu gdje bi imali svu moguću njegu, ali to košta 2500 kuna po konju mjesečno, a ja imam osam konja i to si ne mogu priuštiti. Osim toga, previše ih volim da bih bila razdvojena od njih. Sigurno je da se ovim ne bih mogla baviti da nemam veliku potporu obitelji. Ne idem u krevet nikada prije ponoći, a na odmoru nisam bila već osam godina. Dok su bile male, kćerima su konji i jahanje bili dosadni, ali kako su narasle, priključile su se i vole se družiti s ostalim curama. Suprug ne jaše, ali mi je najveći mecena. Kolege na poslu imaju puno razumijevanja za ovo čime se bavim."

Zvjezdana Klarić obožava lipicance za koje tvrdi da su simbol kulturnog nasljeđa Hrvatske. Prije nešto manje od petsto godina uzgojeni su za potrebe bečkog dvora u slovenskom mjestu Lipice. Lipicanci su snažni, izdržljivi i brzi konji. Do Domovinskog rata u hrvatskom mjestu Lipik postojala je ergela nekad crnih lipicanaca, jedina u svijetu, ali je uništena u ratnim razaranjima.

Oko kuće obitelji Klarić švrlja šest pasa i mačka koje su udomili. Svi su oni spašeni od bolesti ili lutanja, osim hrta za kojeg Zvjezdana Klarića kaže da je kupljen i da ga otplaćuju na kredit jer im je potreban za predstave kao dvorski pas. Na sličan je način nabavljala neke svoje lipicance, o čemu priča:

"Jedan od mojih sadašnjih pastuha je kao mladi ždrebac prilikom jahanja zbacio jahačicu i pobjegao u obližnje selo. U seluPREDSTAVE UMJETNIÈKOG JAHANJA èlanovi udruge izvode pred brojnom publikomPREDSTAVE UMJETNIÈKOG JAHANJA èlanovi udruge izvode pred brojnom publikom je preskočio ogradu jednog imanja i zaklao drugog konja. Pastusi se često znaju sukobljavati, ponekad se potuku do smrti kao u ovom slučaju. Nakon toga su ga se jako bojali i htjeli su ga se riješiti. Ponudila sam se da ću ga kupiti i zaista sam ga dobila povoljno. Nakon dresure je od problematičnog konja postao zvijezda natjecanja u dresurnom jahanju."

Udruga Lipicanska barokna raskoš nedavno je kupila gospodarsko imanje od 30 tisuća kvadrata kraj Draganića u Karlovačkoj županiji. Ondje će uskoro biti otvoren Centar za djecu u koji će roditelji svoju djecu do 14 godina moći dovesti na vikend tijekom kojeg će prestati njihov kontakt s modernim svijetom, o čemu Zvjezdana Klarić priča: "Na ulazu u imanje djecu će dočekati kočija koja će ih odvesti na putovanje u povijest. Djeca će odabrati odjeću iz baroknog doba i moći će biti što zažele: barun, barunica, konjušar, pekar. U sklopu imanja nalaze se staje i jezero s mostićem. Pričat ćemo legende o Svetom Jurju koji se propinje na konju i ubija zmaja. Tu će nam pomoći naši lipicanci. Djeca će provesti vikend s hrtovima, sokolima i lipicancima. Imat ćemo i svoje voditelje koji će ih animirati. Nabavit ćemo i saonice koje će preko zime vući naši konji. Djeci ćemo tako produžiti vjeru u bajke."

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika