FATALNA FRANCUSKINJA - Bivša manekenka postala je poznata kao filmska glumica 1988. nakon uloge u filmu 'Mahnitost', koji je režirao Roman Polanski; vjenèali su se godinu dana kasnijeFilm “La vie en rose - Edith Piaf”, koji se počeo prikazivati u hrvatskim kinima, biografija je čuvene francuske pjevačice koju je fenomenalno odglumila Marion Cotillard. Karijera Edith Piaf prepuna je nevjerojatnih, pretežno tužnih pojedinosti. Odrastala je u javnoj kući koju je vodila njezina baka, a o njoj se brinula prostitutka Titine, koju je odglumila Emmanuelle Seigner (40), jednako poznata i kao glumica i kao supruga redatelja Romana Polanskog. Tim povodom razgovarali smo, ekskluzivno za Nacional, s Emmanuelle Seigner.

Postala je poznata 1988. nakon uloge u filmu “Mahnitost” Romana Polanskog u kojem joj je partner bio Harrison Ford. Dotad je u Francuskoj bila poznata kao kći poznatog fotografa i novinarke. Visoka i zgodna, već s 14 godina počela je raditi kao manekenka i uskoro glumiti u filmovima. Susret s Polanskim završio je brakom, vjenčali su se 1989. i imaju dvoje djece, 13-godišnju Morgane i 8-godišnjeg Elvisa. Iako je nakon vjenčanja s Polanskim glumila u mnogim filmovima, iz 90-ih se najviše pamte njezine uloge u njegovim filmovima “Gorki mjesec” iz 1992. i “Deveta vrata” iz 1999. Imala je i nekoliko manjih uloga u američkim filmovima. Osim uloge u “La vie en rose”, ove je godine glumila u još jednom odličnom filmu, “The Butterfly and the Diving Bell”, za koji je Julian Schnabel nagrađen kao najbolji redatelj u Cannesu.

NACIONAL: Edith Piaf, kako je prikazana u filmu, nije mogla živjeti bez pažnje medija, publike i javnih nastupa. Vi ste glumica i pjevačica, je li to i vama svojstveno?
- To nema veze s tim jeste li glumac ili pjevač, to ima veze s osobnošću. Ja nisam takva umjetnica. Volim svoj život i kad snimam filmove, glumi prilazim strasno, ali uživam i kad ne glumim. Imam dvoje djece, volim se družiti s prijateljima, a posljednjih devet godina treniram boks. Počela sam ga trenirati nakon snimanja “Devetih vrata”. Za potrebe tog filma trenirala sam kick boxing. Svidjelo mi se i počela sam trenirati boks.

NACIONAL: Majka ste dvoje djece. Je li vam bilo teško snimiti scenu u kojoj malodobnu Edith Piaf odvode od vas?
- Bilo mi je jako teško. Svaki put kad gledam tu scenu dođe mi da zaplačem. Međutim, to i jest bio jedan od razloga zbogS ROMANOM POLANSKIM Emmanuelle Seigner u braku je 18 godina kojih sam prihvatila ulogu u tom filmu. Moja uloga nije velika, ali htjela sam da publika vrlo brzo prihvati lik koji glumim, lik prostitutke koja se brinula o Edith Piaf dok je bila djevojčica. Zato je scena u kojoj otac odvodi Edith Piaf od mene vrlo dirljiva. To je ujedno najdirljivija scena u kojoj se pojavljujem u tom filmu. Osim toga, djevojčica koja glumi malu Edith Piaf iznimno je talentirana. Kad smo se upoznale na snimanju, shvatila sam da je to dijete vrlo darovito. Istog trenutka pojavila se neka kemija između nas.

NACIONAL: Vaša djeca odrastaju u normalnim uvjetima, Edith Piaf je odrastala u javnoj kući. Je li vam bilo teško glumiti prostitutku koja se brine za dijete u abnormalnim uvjetima?
- Ja sam glumica, posao mi je da se snađem u svakoj situaciji. Odglumila sam to ne razmišljajući o svom životu. Život prostitutke nije moj život, ja ne izgledam tako, vidjeli ste da u filmu imam crvenu kosu, inače sam plavuša. Međutim, dobro je da ponekad u filmovima izgledam loše kao u ovom filmu. Dok sam gledala film, nisam se svidjela samoj sebi. Izgledam odvratno, imam crvenu periku, ali to je posao glumice. Nisam manekenka da se brinem o svom izgledu. Svi redatelji s kojima sam radila, osim mog muža Romana Polanskog, htjeli su me prikazati ružnom. Mislili su da, ako se pojavim lijepa, neću biti uvjerljiva kao glumica. Zato su htjeli da budem ružna u filmovima. Nisam glumica koja se stalno gleda u zrcalu, nije me briga kako izgledam. Odglumim ulogu, pogledam film i tek onda vidim kako izgledam.

NACIONAL: Je li vaš suprug Roman Polanski ljubomoran kad radite s drugim redateljima?
- Nije, nikada nije bio. Možda i jest, ali mi to nikada nije rekao.

- Mislim da neću pa me i ne zanima kakav je to film. Budem li radila neki film s Polanskim, želim imati glavnu ulogu u njemu. Ne zanimaju me sporedne uloge. Meni je lakše raditi s Polanskim nego s drugima jer je on izvrstan redatelj. A lako mi je odvojiti poslovni od privatnog života. Nije lako to što me nakon takvog filma filmski kritičari ocjenjuju kao suprugu Romana Polanskog, a ne kao glumicu. Kad glumim u filmovima drugih redatelja, pišu da sam fantastična glumica, a kod Polanskog sam, po njima, uvijek loša. Zato ne želim više glumiti u njegovim filmovima, iako se nadam da ćemo opet snimiti dobar film.

NACIONAL: Je li Polanski vidio film “La vie en rose - Edith Piaf” i komentirate li vas dvoje filmove onoga drugog?
- Nije ga još vidio, ali se nadam da će mu se svidjeti. Iako moja uloga nije velika, nadam se da će je voljeti. Inače, ja kritiziram Romanove filmove, kao što i on kritizira moju glumu. Ako ste u vezi i osobi koju volite ne možete reći ono što mislite, onda to nije dobro.

NACIONAL: Vi ste majka dvoje djece i glumci najčešće kažu kako ne bi htjeli da im djeca postanu glumci, ali to se, na kraju, ipak dogodi. Hoće li se to dogoditi i s vašom djecom?
- Ne bih željela da moja djeca postanu glumci, ali, bez obzira na moje želje, znam da će na kraju postati glumci. Bilo bi mi draže da postanu liječnici ili odvjetnici, ali znam da će na kraju postati glumci, redatelji ili možda pjevači.

NACIONAL: Koliko su vam djeca promijenila život i karijeru?
- Rođenje djeteta je nešto predivno. Međutim, to je moj privatni život i ja ga ne želim izlagati javnosti. Mogu vam samo reći da mi je, kao ženi, rođenje djece bilo najvažniji događaj u životu. Kao da sam nakon toga odrasla, i kao glumica i kao žena.

NACIONAL: Priča li se u vašoj kući o filmu, ulogama koje vam se nude?
- Doma nikad ne razgovaramo o poslu. Posao ostavljamo izvan kuće.

NACIONAL: Koliko su zanimljivi scenariji koje dobivate, uloge koje vam nude?
- Nimalo. Ne mogu naći normalan scenarij. Glupi su. Francuski film danas nije tako dobar kao nekoć. Ja imam sreće da katkad dobijem ulogu u kvalitetnom filmu kao što je “La vie en rose”, ali takvih danas nema mnogo. Novi film u kojem glumim je “Le scafandre et le papillon” (“The Diving Bell and the Butterfly”) Juliana Schnabela. Iako to nije bila uloga koju sam jako željela, prihvatila sam je jer cijenim Schnabela. To je adaptacija istoimene poznate knjige Jean-Dominiquea Baubyja u kojoj glavni lik nakon moždanog udara ostaje paraliziran i odluči napisati knjigu tako što će treptanjem očiju slati poruke. Ja glumim Céline, njegovu bivšu suprugu. Voljela bih raditi s Davidom Lynchom i Martinom Scorseseom, ali do njih nije lako doći. Zato bih željela ponovo raditi s Olivierom Dahanom, redateljem “La vie en rose", u Francuskoj je malo redatelja poput njega.

NACIONAL: Za koju od svojih uloga mislite da je bila najbolja?
- Možda je to tužno, ali mislim da je moja najbolja uloga bila ona u “Mahnitosti” Romana Polanskog iz 1988. Ne mislim da sam ikada nakon toga odigrala bolju ulogu. Ne znam tko je kriv što poslije nisam imala boljih uloga. Volim i mnoge od svojih drugih uloga, ponosna sam na njih, ali ni jedna nije kao ona u “Mahnitosti”.

'THE DIVING BELL AND THE BUTTERFLY' nagraðen je na festivalu u CannesuNACIONAL: Ako je film loš, najčešće je kriv redatelj.
- U većini slučajeva nisam imala problema s redateljima. Više problema imam s glumcima. Većina glumaca su gnjavatori. Iskompleksirani su, traže ljubav i pažnju, što zna biti naporno. Redatelji nisu takvi, Olivier Dahan mi je dao puno slobodnog prostora, sviđale su mu se moje ideje. I ja trebam ljubav i pažnju, ali na drukčiji način. Ja ležernije pristupam poslu, ne masturbiram po svom mozgu cijelog dana. Iako, svjesna sam da još uvijek nisam odigrala svoju najbolju ulogu. Marion Cotillard je odglumila Edith Piaf, fenomenalna uloga, ja još uvijek čekam takvu ulogu. Možda je neću nikada doživjeti.

NACIONAL: Kad ste bili tinejdžerica, glumili ste u filmu “Detective” koji je režirao Jean-Luc Godard. Kakav je bio osjećaj raditi s tako velikim redateljem?
- Godard mi ništa nije značio u životu. To je bila mala uloga u groznom filmu. Nismo se uopće sprijateljili na snimanju. Niti je on volio mene, niti sam ja voljela njega. Žao mi je, ali potpuno sam iskrena. Zato uvijek kažem da je “Mahnitost” bila moj prvi film.

NACIONAL: Budući da ste prvu ulogu dobili kao mlada djevojka, koji vas je film impresionirao kad ste bili djevojčica? Zbog kojeg ste filma počeli razmišljati o glumi?
- Budući da sam uvijek obožavala Vivien Leigh, moj omiljeni film oduvijek je “Waterloo Bridge”. Isti osjećaj imala sam nedavno kad sam gledala jedan film, reći ću vam koji, nadam se da me nećete mrziti zbog toga. Riječ je o filmu “Borat“. To je film koji me oduševio.

NACIONAL: O vašem se djetinjstvu ne zna previše. Poznato je da su vam roditelji bili poznate osobe, otac fotograf a majka novinarka. Je li istina da ste pohađali katoličku školu?
- To je malo prenapuhano. Do svoje desete godine pohađala sam osnovnu školu koju su vodile časne sestre. Časne sestre bile su vrlo pristojne prema nama. Moji roditelji nisu tu školu odabrali zbog vjerske orijentacije nego zato što je to bila kvalitetna škola i nalazila se u našem susjedstvu.

NACIONAL: Koliko vam je bliska židovska tradicija s obzirom na to da je Roman Polanski Židov?
- On jest Židov, ali ne spada među tradicionalne Židove. Ipak, zbog njega mi je židovstvo vrlo blisko.

NACIONAL: Poznato je da ste odlična pjevačica. Konačno ste se odlučili na snimanje glazbenog CD-a koji uskoro izlazi.
- Riječ je o albumu koji sam snimila s grupom čije sam članove slučajno upoznala a oni su mi odmah rekli kako bi pokušali nešto snimiti sa mnom. Počeli smo vježbati, snimili smo demo snimke, shvatili da dobro zvuči i potražili izdavačku kuću. Glazba je vrlo slična glazbi Velvet Undergrounda. Nisam pjevačica kao Nico iz Velvet Undergrounda, ja sam još bolja od nje. Mislim da sam bolja pjevačica nego glumica. Primijetit ćete utjecaj glazbe iz 70-ih s primjesama današnje glazbe. Album je miksao čovjek koji je miksao dva albuma za Loua Reeda, što dovoljno govori. Album će u Francuskoj biti objavljen 26. ožujka a nadam se da će biti objavljen u jako mnogo europskih zemalja. Nisam baš ovisnica o 70-ima, kod kuće slušam The Strokes i The White Stripes. Rock ‘n’ roll, to je ono što me zanima.