Objavljeno u Nacionalu br. 607, 2007-07-03

Autor: Dean Sinovčić

EKSKLUZIVNO OTKRIĆE

Tko je Darko nedodirljivi kralj hrvatskih pirata

NA INTERNETU POD IMENOM AMSTEL Darko nudi piratske proizvode, drži 50 posto tržišta u RH i godišnje zaradi 250 mil. kuna, ali policija ne sprečava taj kriminalni biznis

IVOR ŠIBER Predsjednik Udruge za zaštitu audiovizualnih prava kaže da se u Hrvatskoj godišnje potroši milijardu kuna na kupnju piratskih proizvoda i da je Amstel od 2004. postao najjači domaći piratIVOR ŠIBER Predsjednik Udruge za zaštitu audiovizualnih prava kaže da se u Hrvatskoj godišnje potroši milijardu kuna na kupnju piratskih proizvoda i da je Amstel od 2004. postao najjači domaći piratNakon tri godine istraživanja, hrvatska Udruga za zaštitu audiovizualnih prava došla je do saznanja tko je najveći prodavač piratskih filmova, glazbenih CD-a, računalnih igara i softwarea u Hrvatskoj. Riječ je o izvjesnom Darku, koji se na internetu predstavlja pod imenom Amstel, koji ima između 35 i 40 godina, zaposlen je u državnoj službi, i to na nekom od nižerangiranih poslova. Razotkriveno je i nekoliko njegovih pomagača koji primaju narudžbe i poštom šalju naručeni piratski materijal. Prema određenim izračunima, Darko drži 50 posto tržišta piratskim proizvodima u Hrvatskoj i godišnje od toga on i njegovi pomoćnici zarađuju nevjerojatnih 250 milijuna kuna. Međutim, svi ti podaci nisu policiji dovoljni da pokrene veliku akciju kojom bi se suprotstavila toj kriminalnoj grupaciji tako da i u ovom trenutku na nekoliko internetskih stranica Darko pod imenom Amstel nudi piratske proizvode koji se mogu naručiti ili e-mailom ili pozivom na telefonski broj 091-7247-588. Pouzećem ćete dobiti film ili drugi proizvod koji ste naručili, vidjet ćete ime i prezime osobe kojoj ide novac koji ste uplatili, ali svi ti dokazi policiji još uvijek nisu dovoljni iako su piratski poslovi sve unosniji i na inozemnim tržištima u njega se uključuju najveće zločinačke grupacije.

Sve te podatke potvrdili su Ivor Šiber, predsjednik Udruge za zaštitu audiovizualnih prava, i Zoran Vujasin, tajnik i odvjetnik Udruge, koji su rekli kako se u Hrvatskoj godišnje potroši milijarda kuna na kupnju piratskih proizvoda. “Tih milijardu kuna gubi Hrvatska kroz državni proračun i tvrtke koje nisu ostvarile zaradu, a na kraju ga gubi domaća tvrtka, zastupnik licence. U igri je golema količina novca, ali državni organi ne smatraju to važnim problemom”, smatra Šiber. Stoga se Udruga odlučila sama organizirati te angažirati svoje internetske istražitelje i detektive koji prate situaciju na divljim tržnicama poput Jankomira pa sve do situacije na internetu. “Oni traže osobe koje prodaju DVD s piratskim sadržajem i sve informacije koje dobijemo šaljemo policiji. Dakle, mi nikoga ne uhićujemo. Naš tajnik, odnosno odvjetnik Vujasin, nas zastupa; kada damo podatke o nekome a policija ga uhiti, mi snosimo troškove vještaka koji dokazuje da su to piratski proizvodi te šaljemo svog odvjetnika koji se pojavljuje na sudu”, objasnio je Šiber način rada Udruge.

Prema njihovim saznanjima, pirat Amstel počeo je jačati 2000. godine, a 2003. ili 2004. postao je najveći pirat u Hrvatskoj. “Nekadašnjom policijskom akcijom ‘Autor’ čišćene su velike količine pirata. Početkom 2000. kreirao se Amstel, koji je bio sposobniji, brži i okretniji, dok su se ostali ili prepali ili ih je policija počistila. Sužavanjem broja pirata na tržištu se profiliralo pet do deset pirata poznatih pod imenima Thunder, Garfield, Pekmen, Pokemon i tako dalje. Mi procjenjujemo da je među njima bio i Amstel, za kojeg nismo sigurni da je prije sedam godina bio netko od navedenih. Tijekom vremena neki od tih pirata su nestali jer su bili pod udarom policije. Primjerice, jedan od poznatijih hrvatskih pirata, kojeg je u nekoliko navrata prijavila Udruga, krio se pod nadimkom Thunder. U pretrazi njegova stana pronađeno je nekoliko računala i ‘pržilica’ te oko pet tisuća snimljenih DVD-a i CD-a. Izveden je na sud, bio je u pritvoru, ali je pušten na slobodu jer je tijekom suđenja došlo do proceduralnih problema. Taj pirat se zvao Ivan Može, ubijen je u Bugarskoj, doslovno je ostao bez glave, jer je bio dio mafije. Mislimo da je on bio inteligentniji, računalno sposobniji dio hrvatske mafije, i da se mafija u smislu organiziranog kriminala još nije uplela u ovu priču”, smatra Vujasin.


KUĆA U LONJICI pokraj Dugog Sela Dražena Antolkovića iz koje su slani piratski proizvodi; on je prijavljen policiji, ali je prijava odbačena jer ništa nije pronađenoKUĆA U LONJICI pokraj Dugog Sela Dražena Antolkovića iz koje su slani piratski proizvodi; on je prijavljen policiji, ali je prijava odbačena jer ništa nije pronađenoAmstel je, kako kažu Šiber i Vujasin, dobro organizirana grupa za izvršenje kaznenih djela. “Mi ne mislimo da je Amstel povezan s tužilaštvom, policijom i sudom, ali odnekud dobiva informacije. Imamo nekoliko uličnih informacija koje nam potvrđuju da je Amstel okupio ostale pirate oko sebe, stvorio piramidalnu strukturu te da ima nekoga u strukturama tko mu dostavlja informacije. Navodno ta osoba prima 1500 eura mjesečno za dostavljanje informacija o udarima na njega. On zna da Udruga motri oglašavanje na internetu i o tome piše prijave policiji. Mi znamo da je on iznikao iz piratskog miljea, znamo da se profilirao 2003., a 2004. i 2005. je došlo do pravog buma Amstelove piratizacije. Tada su bivši pirati ili došli pod Amstelovo okrilje ili su umrtvljeni tako što je on plaćao tim piratima da ništa ne rade ili da rade za njega”, tvrdi Vujasin.

Kada je Udruga 2004. shvatila da se piratizacija koncentrira u rukama jedne osobe, počeli su prikupljati informacije. “Isprintali bismo njegove internet stranice, otkupili proizvode koje je nudio - osobito su nas zanimali filmovi koji još nisu došli u kina ili su tek došli u kina, i shvatili da se radi o piratskom proizvodu te smo o tome obavještavali policiju. Tako smo u posljednje tri godine prijavili policiji 40-ak puta primjere piratizacije. Ove godine smo smanjili broj prijava jer nam je sve to postalo glupo budući da nema nikakvog efekta”, smatraju Šiber i Vujasin koji napominju kako je policija pretražila nekoliko stanova koje je Udruga identificirala i dovela u vezu s Amstelom. Međutim, te pretrage su pokazale da cure informacije, što Vujasin navodi u jednom primjeru. “Prema jednoj uličnoj informaciji došli smo do velike ‘pržionice’. Naš istražitelj je provjerio o čemu je riječ i kad je shvatio da se iznose velike količine piratskih DVD-a, pozvao je policiju. Objasnio im je da je u tijeku kriminalna aktivnost. Policija je vrlo brzo intervenirala i kad su došli tamo, od šestero ljudi koji su tamo radili, bila je samo jedna osoba. Roba se nije mogla evakuirati, našlo se nekoliko računala s ‘pržilicama’ i nekoliko tisuća piratskih DVD-a. U ta četiri sata koliko je prošlo od prijave do naloga za pretragu i dolaska policije netko je javio Amstelu da se kreće u akciju. Ne mogu vjerovati da su preostala petorica slučajno izišla iz tog stana i da ih policija nije zatekla.”

ZORAN VUJASIN, odvjetnik i tajnik Udruge za zaštitu audiovizualnih pravaZORAN VUJASIN, odvjetnik i tajnik Udruge za zaštitu audiovizualnih pravaPrema saznanju istražitelja Udruge, Amstel ima četiri do šest područnih centara koji dostavljaju naručene piratske DVD-e na kućnu adresu, a plaća se pouzećem. Oni su otkrili i pratili trag novca jer su saznali kome se novac uplaćuje. “Zanimljivo, oni su mogli isporučivati robu tako da se nikada ne sazna tko je poslao i tko je primio novac, ali to nisu radili, oni šalju robu na primitivan način. Po narudžbi i dobivanju robe jasno se vidi kome se plaća. Okolica Siska, Pag, Zadar i Lika, tamo su ljudi koji primaju novac. Mi pretpostavljamo da je osoba na Pagu u roku od mjesec i pol dana primila 30-ak tisuća kuna. Mi smo javili imena policiji, ali što se poslije dogodilo, to ne znamo”, rekao je Vujasin. Zna se, primjerice, što se dogodilo s Draženom Antolkovićem iz Lonjice pokraj Siska na čiju je adresu stizao novac od prodanih piratskih DVD-a. “Antolković je prijavljen policiji i policijska prijava je odbačena te nam je rečeno da kod njega ništa nije nađeno. Dakle, ja vam prijavim da je netko pet puta primio novac nakon što je meni poslao piratske DVD-e i mene ne zanima što mu niste ništa našli kad ste ušli u njegov stan. To govori o znanju i sposobnosti osoba koje bi trebale štititi zakon. Nedavno je odbijena prijava iz jednog tužilaštva izvan Zagreba u kojoj stoji kako to što je netko imao kod sebe 250 kopiranih filmova nije kazneno djelo jer je uvođenjem plaćanja naknade na prazne DVD-e on to mogao snimiti za svoju privatnu potrebu. Međutim, ako je to presnimljeno za privatne potrebe, gdje su originali koje je on trebao imati?!” čudi se Vujasin.

Pokušavajući saznati pravi identitet Amstela odvjetnici su pokušali dobiti informacije od procesuiranih pirata. U tome nisu uspjeli, ali su kroz razgovore shvatili da je Amstel zaštićen poput najvećeg kriminalca. “Jedan pirat koji je bio suđen za neznatni broj piratskih primjeraka ponudio nam je informacije o tome tko je, gdje stanuje i je li to osoba za koju sumnjamo da je Amstel ako mu damo milijun kuna. Dakle, među piratima informacija o imenu Amstela, točnoj adresi i mjestu njegovih pržionica vrijedi milijun kuna. Jedan drugi pirat koji se našao u sličnoj situaciji rekao je da se boji za svoj život ako oda njegov identitet. To pokazuje koliko je to vrijedan podatak jer je milijun kuna u podzemlju ogroman novac. Takav novac se za informacije ne traži ni u narkomiljeu, ali se nudi kod piratizacije”, upozorio je Vujasin.

KAZNENA PRIJAVA redatelja Hrvoja Hribara i tvrtke Blitz zbog piratskog filma 'Što je muškarac bez brkova'KAZNENA PRIJAVA redatelja Hrvoja Hribara i tvrtke Blitz zbog piratskog filma 'Što je muškarac bez brkova'Prema nekim izračunima, u Hrvatskoj se na piratske filmove troši 200 milijuna kuna i smatra se da 50 posto piratizacije drži Amstel. To je za Amstela godišnji promet od 100 milijuna kuna samo od filmova, a ako se tome doda zarada od piratskih igrica od barem 100 milijuna kuna i ako od ostalog kao što su glazba i software zarađuje minimalno 50 milijuna kuna, onda se dolazi do 250 milijuna kuna Amstelove godišnje zarade. Međutim, Vujasin kaže kako se posljednjih nekoliko godina država ne želi intenzivnije zaštititi od svih oblika piratizacije. “Policija čisti samo sitne pirate. U posljednjih 10-12 godina više od tri tisuće ljudi je procesuirano za piratizaciju, filmsku ili neku drugu, ali samo novčanim kaznama i uvjetnim presudama, te su samo dvije presude bile bezuvjetne. Indikativno je da se u Zagrebu provodi politika izricanja najblažih kazni i kao kriminalcu vam je prednost kad vas osude u Zagrebu jer ćete dobiti bitno manju kaznu”, dodaje Vujasin. Pri tome se i Vujasin i Šiber slažu kako su hrvatski zakoni u pogledu kažnjavanja piratizacije jako dobri, ali je problem što se u javnosti piratizacija ne smatra kriminalnim djelom a “nedovoljno djelovanje policije koja čisti pirate dovelo je do kreiranja monstruma koji se zove Amstel”, upozorio je Vujasin.

'Državu nije briga za pirate'

Odvjetnik Zoran Vujasin kaže da je nedavno kao opunomoćenik redatelja Hrvoja Hribara i tvrtke Blitz podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu i policiji tražeći hitno postupanje zbog piratizacije filma “Što je muškarac bez brkova”. "Dvije godine nema reakcije, moja prijava nije odbačena, i sada slijedi požurnica da vidim što su napravili. Film je vidjelo više od 150 tisuća gledatelja a procjenjuje se da bi 50 tisuća gledatelja više vidjelo film da se on nije pojavio na piratskom DVD-u u vrijeme prikazivanja u kinima. Procjena je da je u prvom tjednu kinoprikazivanja Amstel prodao 1500 DVD-a s filmom. Država nije napravila ništa, što pokazuje da se uopće ne obazire na tu vrstu kriminala", kaže Vujasin.

Policija ne štiti pirate

Policija, kojoj smo postavili nekoliko pitanja vezanih za slučaj Amstel, smatra da je zakon ograničava u mogućnosti da riješi tako ozbiljne slučajeve piratizacije. Načelnik Ravnateljstva policije Darko Dundović odgovorio je da “bez korištenja posebnih mjera ovakvi i slični slučajevi neće se moći u cijelosti i kvalitetno rješavati”. Naime, piratizacija nije uključena u listu kaznenih djela za koja se mogu odobriti posebne mjere i sve dok se zakonodavstvo ne promijeni, a do toga će doći tijekom procesa ulaska Hrvatske u EU, nije moguće bitno se usprotiviti piratima. Tako, po Dundoviću, tekst oglasa i objavljeni broj mobitela na koji se mogu naručiti piratski materijali govori vrlo malo o identitetu osobe koja ga koristi tako da utvrđivanje identiteta korisnika, bez primjene posebnih mjera, nije moguće. On ujedno tvrdi kako policija ne zna koliko se novca godišnje obrne u poslovanju piratskim proizvodima, nema saznanja da piratima pomaže netko iz policijskog sustava, te da, stalno ponavlja Dundović, neusklađenost zakonodavstva pomaže razvoju piratizacije u Hrvatskoj.

Labradori pronalaze pirate

LABRADORI Flo i Lucky osjete miris pirata i iza zida, u zatvorenoj prostorijiLABRADORI Flo i Lucky osjete miris pirata i iza zida, u zatvorenoj prostorijiPostoji analiza Scotland Yarda, odnosno CID-a, Criminal Investigation Departmenta, njihove krim-policije, da se najopasnija struktura kriminalaca engleskog podzemlja prebacuje s prometa narkoticima na promet piratskih proizvoda jer su ustanovili da su profitne stope veće, rizici manji, a u slučaju uhićenja i suđenja tek u posljednje dvije godine novčane su kazne zamijenjene zatvorskim uz obavezno oduzimanje novca. Piratski DVD-i su se proizvodili u Maleziji a zatim su se masovno uvozili u Englesku pa se na carini pronalazilo po dva ili tri milijuna komada. U Engleskoj je filmska industrija educirala dva psa - labradore Floa i Luckyja, jedine na svijetu koji mogu osjetiti i prepoznati piratski DVD. Glava svakog od tih pasa ucijenjena je na 30 tisuća dolara. Ti psi osjete miris sastava DVD-a, i to tako intenzivno da ga mogu osjetiti iza zida, u zatvorenoj prostoriji.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika