Objavljeno u Nacionalu br. 607, 2007-07-03

Autor: Berislav Jelinić

NOVI SKANDAL HRVATSKOG PRAVOSUĐA

Otmičar Slovenca trebao je biti u zatvoru još 1999.

DOK SE UHIĆENI zbog ubojstva Slovenca Jure Bajde brane da se žrtva složila s iznudom novca od njegova oca, Nacional otkriva kriminalnu prošlost osumnjičenog Musliua

ARMENDO MUSLIU Priznao je pred sudom da je oteo dvojicu svojih sunarodnjaka s tržnice u Dubravi 1999., ali još čeka presudu Vrhovnog suda za taj slučajARMENDO MUSLIU Priznao je pred sudom da je oteo dvojicu svojih sunarodnjaka s tržnice u Dubravi 1999., ali još čeka presudu Vrhovnog suda za taj slučaj“Već je na brdu iskopana rupa”, rekao je Armendo Musliu Akiju i Vasviju Ismanovskom, dvjema osobama koje je oteo u ožujku 1999., prijeteći im pištoljem da će ih ubiti ako na njega ne prepišu jednu kuću, automobil i kiosk na Trešnjevci. Musliu ih tada nije ubio, jer su dvojica otetih učinili što je Musliu tražio. Potom su ga optužili za otmicu, ali Musliu zbog specifičnosti hrvatskog pravosuđa još uvijek nije pravomoćno osuđen za to kazneno djelo. Županijski sud u Zagrebu tek ga je 19. rujna 2006. zbog te otmice osudio na dvije godine zatvora, ali se on na tu odluku žalio Vrhovnom sudu, koji o toj žalbi još nije odlučio. Hrvatsko pravosuđe omogućilo je Armendu Musliuu da se brani sa slobode. To mu je neizravno omogućilo da se prije nekoliko dana po svemu sudeći prometne u jednog od najokrutnijih ubojica u novijoj hrvatskoj povijesti.

Armendo Musliu se 19. lipnja 2007. zajedno s Vittoriom Vukdedovićem i Jurom Bajdom, sinom jednog od direktora slovenske naftne tvrtke Petrol, dogovorio da pokušaju od Bajdina oca iznuditi 200 tisuća eura glumeći da su oteli Juru Bajdu. To su pokušavali učiniti četiri dana, ali im Bajdin otac Iztok nije vjerovao, jer je znao da mu je sin problematičan, da ima problema s drogom, a i ranije je od njega na sličan način sin izvlačio novac. Navodno su s Musliuom i Vukdedovićem bila još dvojica iznimno opasnih muškaraca iz inozemstva. Potom je ta ekipa otišla u vikendicu u Vidrinjak kod Ivanić Grada, gdje su ostali dva dana. Kako se nikako nisu uspijevali dogovoriti o preuzimanju novca, Jure Bajda je ubijen.

Policija još uvijek pokušava rekonstruirati tko ga je i pod kakvim okolnostima ubio. Vukdedović za ubojstvo prilično uvjerljivo tereti Musliua. On je policiji otkrio i gdje je Bajda bio zakopan, a ispričao je i da mu je Musliu u vikendici pokazao Bajdin sat Breitling koji je Bajda uvijek imao sa sobom. Vukdedović je policiji ispričao da mu je Musliu rekao da je “riješio Bajdu”. Potom mu je pokazao i mjesto gdje ga je zakopao.

Musliu je policiji rekao da to nije istina, nego da su u ubojstvo i otmicu umiješane još dvije osobe spremne na sve, te da se on zbog straha za svoj život boji otkriti njihov identitet. Policiji je rekao i da je jedan od njegovih ubojica dulje vrijeme s Bajdom živio u New Yorku. Iz dana u dan otkriva se sve više detalja o načinu realizacije tog okrutnog ubojstva. Ključne okolnosti još uvijek nisu poznate jer se ne zna zbog čega je Bajda ubijen ako je prvotno u dogovoru s Musliuom i Vukdedovićem od svoga oca pokušao iznuditi 200 tisuća eura.


Jure Bajda, 22-godišnji sin direktora slovenske tvrtke Petrol, danas bi vjerojatno bio živ da je Armendo Musliu bio pravomoćno osuđen za prethodnu dvostruku otmicu koju je priznao pred sudomJure Bajda, 22-godišnji sin direktora slovenske tvrtke Petrol, danas bi vjerojatno bio živ da je Armendo Musliu bio pravomoćno osuđen za prethodnu dvostruku otmicu koju je priznao pred sudomMeđutim, već se sada prilično sigurno može tvrditi da je Armendo Musliu lagao kada je počeo pričati da su u tom mučkom ubojstvu ključnu ulogu imale još dvije navodno vrlo opasne osobe. Dosad otkrivene okolnosti, ali ponajprije kriminalna biografija Armenda Musliua, upozoravaju na to da je mnogo vjerojatnije kako je upravo Armendo Musliu ubojica i glavni mozak tog teškog kaznenog djela. Armendo Musliu rodio se 21. svibnja 1978. u Peći na Kosovu. U Zagrebu prebiva na adresi Ulica jasmina 35. Završio je osnovnu i srednju školu, ima hrvatsko državljanstvo i predstavlja se kao prodavač. To je djelomično točno, jer ga je policija u nekoliko navrata povezivala s ilegalnom trgovinom narkoticima. Kada je imao samo 21 godinu, Armendo Musliu je 22. ožujka 1999. zajedno s Igorom Josipovićem na tržnici u Dubravi oteo Akija i Vasvija Ismanovskog, dvojicu poznanika njegovih roditelja, koji su od njih ranije posudili novac. Potom ih je odveo do Markuševačke Trnave u autolimarsku radionicu Borisa Čigira, a zatim u stan na Šestinskom dolu, 1. odvojak IV/B, gdje su ih držali pod prijetnjom pištoljem sve do 25. ožujka 1999. Aki Ismanovski dugovao je njegovu ocu 17.500 njemačkih maraka, te još 30 tisuća maraka osobi koja se zove Idrizi Gaši. Suočeni s prijetnjama da će ih Musliu ubiti, oni su nakon nekoliko dana pristali otići k javnoj bilježnici Milki Čergar u Sesvetama i ondje izjavili da im je Armendo Musliu dao 55 tisuća maraka, da mu oni taj novac duguju, te da zato na njega prepisuju kiosk na tržnici Trešnjevka, koji se po ugovoru o zakupu poslovnog prostora vodio na njihovu majku Miku Ismanovski. Potom je Vasvi Ismanovski u korist Borisa Čigira, vlasnika garaže u kojoj su žrtve neko vrijeme bile zatočene, potpisao punomoć da on može voziti njegov automobil marke Renault ZG 834-PK, a Aki Ismanovski je čak zaključio i ugovor o kupoprodaji kuće u Ukrajinskoj ulici 22.

VITTORIO VUKDEDOVIĆ prilično uvjerljivo tereti svog kompanjona Armenda Musliua za ubojstvo Jure BajdeVITTORIO VUKDEDOVIĆ prilično uvjerljivo tereti svog kompanjona Armenda Musliua za ubojstvo Jure BajdeNa kraju je Musliu pustio žrtve, ali one su ga prijavile i on je završio u pritvoru. Ondje je bio od 6. travnja 1999. do 12. travnja 2000. Otad se Musliu brani od optužbi za tu otmicu sa slobode. Armendo Musliu se tijekom tog postupka branio tako da je posve priznao djelo koje mu stavljaju na teret, ali se opravdavao da je tada bio mlad, da je mislio kako brani interese svoje obitelji, kojoj su žrtve dugovale novac, ali da je pretjerao, da mu je zato žao i da takvo što više neće ponoviti. Postupak se zbog raznih tehničkih razloga otegao, čak se zbog proceduralnih grešaka vodio ispočetka, te je na kraju Musliu zbog te otmice tek u rujnu 2006. osuđen na dvije godine zatvora. Zapravo je trebao služiti samo godinu dana zatvora, jer mu se u kaznu uračunava i vrijeme koje je proveo u pritvoru. On se na takvu odluku žalio, a Vrhovni sud još o tomu nije odlučio. To je Armendu Musliuu otvorilo vrata da nastavi raditi kao prodavač. Uglavnom je prodavao drogu, a zbog toga je opet neko vrijeme bio provodio u pritvoru. Primjerice, zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo 16. prosinca 2002. optužilo ga je da je zajedno sa Zoranom Dragičevićem i Sašom Kljajićem od siječnja do rujna 2002. u Velikoj Gorici nabavljao i preprodavao veće količine heroina. Drogu su držali u stanu u Ulici Ksavera Šandora Đalskog 9 u Velikoj Gorici. Policija ih je svu trojicu uhitila 17. rujna 2002. dok su izlazili iz tog stana i ulazili u automobil. Policija je tada pronašla brojne tragove, uključujući i heroin. Armendo Musliu je prilikom uhićenja izvadio iz džepa plastičnu vrećicu na kojoj je policija pronašla tragove heroina. Naknadno je Armendo Musliu oslobođen optužbi, a kako je zbog njih proveo 248 dana u pritvoru, od države je tražio naknadnu štete od 62 tisuće kuna, zbog pretrpljenih duševnih bolova.

U rujnu 2002. policija je Armenda Musliua već poznavala kao višestrukog počinitelja kaznenih djela. Prijavljivali su ga zbog jedne teške krađe, jedanput su ga uhvatili s oružjem i eksplozivom koje je držao bez dozvole, već je odležao godinu dana pritvora zbog spomenute otmice, a imao je i kaznenu prijavu zbog zlouporabe opojnih droga. Policija ga je za zloporabu opojnih droga prijavila još 25. rujna 1998., ali optužni prijedlog koji je sastavljen 31. svibnja 2000. odbačen je 11. listopada 2002. zbog zastare. Budući da zbog tog kaznenog djela nije odgovarao, Musliu je tu okolnost iskoristio da na suđenju zbog otmice koju je počinio 1999. prizna djelo i traži blažu kaznu dijelom i zato što dotad nije činio nikakva kaznena djela. Sud mu je to i uvažio. Kada je sutkinja Lana Peto Kujundžić obrazlagala zašto je Armendu Musliuu dodijelila dvogodišnju zatvorsku kaznu, napisala je da je sud kao olakotne okolnosti ocijenio da je u vrijeme počinjenja djela Musliu bio mlađi punoljetnik, neosuđivan, priznao izvršenje kaznenog djela, verbalno iskazivao kajanje... Sud mu je dodijelio samo dvije godine zatvora zbog otmice i zato što mu posljedice prometne nesreće koju je preživio loše utječu na zdravstveno stanje.

PREDRAG MIHOVEC, bjegunac pred policijom, uhićen je u Srbiji nedugo nakon intervjua koji je dao NacionaluPREDRAG MIHOVEC, bjegunac pred policijom, uhićen je u Srbiji nedugo nakon intervjua koji je dao NacionaluMusliu je 15. lipnja 2004. imao tešku prometnu nesreću. Slomio je lijevu podlakticu i zdjelicu, uz razdor mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Išao je na operaciju, a kraće je vrijeme bio i na dodatnom bolničkom liječenju zbog komplikacija s mjehurom. Te je ozljede Musliu kasnije pokušao iskoristiti kao isprike da ne dolazi na suđenja.

Kako bilo, zbog raznih razloga, on se uvijek, katkad i pod vrlo čudnim okolnostima, izvlačio od kaznene odgovornosti. Kao i prošli tjedan, on je i ranije obranu iznosio po sličnom obrascu. Uglavnom bi se branio šutnjom, zbog straha za svoj život i život svoje obitelji, koji bi svakako bio ugrožen kada bi on ispričao tko je doista odgovoran za zločine koje njemu stavljaju na teret. Prošli tjedan on je iznio obranu vezanu uz ubojstvo i otmicu Jure Bajde, ali uveo je u priču dva lika čiji identitet ne želi otkriti zbog straha za svoj život i život svoje obitelji. Moguće je da je u nekim situacijama Armendo Musliu bivao oslobođen optužbi jer je surađivao s policijom. Njega je s preprodajom droge na području zagrebačke Dubrave 13. veljače 2007. u intervjuu Nacionalu povezao Predrag Mihovec. Mihovec je na udaru hrvatskog pravosuđa jer je policija nedavno u dvorišnoj zgradi na adresi njegova prebivališta pronašla oko 400 g heroina i posumnjala da je Mihovec osoba koja tu drogu krijumčari i preprodaje. Protiv njega je pokrenuta istraga i raspisana je tjeralica, a kasnije je lociran i uhićen u Srbiji. Mihovec tvrdi da je žrtva policijskog podmetanja, te je preko Nacionala opsežno progovorio o vezama policije i švercera droge. Među ostalim, ispričao je da mu je drogu podmetnuo Branko Tokić zvani Mačak, zajedno s Aurelom Munjićem i Armendom Musliuom. Obojica su kasnije pali u Uskokovoj akciji, zbog sumnje u organizirani šverc heroina i kokaina. Prema Mihovčevim tvrdnjama, oni su mu se odlučili osvetiti jer su mu dugovali novac, a nisu ga htjeli vratiti. Mihovec se jedno vrijeme pokušavao dogovoriti s Musliuom da on svjedoči u njegovu korist i prizna da mu je podmetnuo drogu.

Ubijeni mladić iz Slovenije pronađen je nedaleko od vikendice u Vidrinjaku, zakopan na mjestu koje je policiji pokazao Vittorio Vukdedović Ubijeni mladić iz Slovenije pronađen je nedaleko od vikendice u Vidrinjaku, zakopan na mjestu koje je policiji pokazao Vittorio Vukdedović U pismu Nacionalu Mihovec je napisao da Armendo Musliu na području Zagreba zapravo dila drogu za Branka Tokića, te da ga štiti Krešimir A., čiji su podaci poznati redakciji, policajac iz odjela za droge u Heinzelovoj koji od njega prima novac i ostale darove. “Krešimir A. ima sistem rada da oni koji mu plaćaju mogu raditi, a ostale trpa na temelju informacija od svojih dilera u zatvor, pa tako njegovi suradnici imaju veće tržište, a on postaje najtrofejniji policajac”, napisao je u svom pismu Mihovec. SOA je sve tvrdnje Mihovca neformalno demantirala, navodeći da se radi o okorjelom kriminalcu i šverceru droge, kao i osobi umiješanoj u naručivanje ubojstava. Ako je točno to što tvrdi Mihovec, onda je Armendo Musliu u nekim kaznenim postupcima prošao bez kazne jer ga je policija označila kao svog važnog suradnika. U tom slučaju zaštitio bi ga Krešimir A. Ako su točne tvrdnje SOA-e o Mihovcu, Musliu je podmetanjem Mihovcu zapravo otvarao manevarski prostor sebi, od čega je kasnije mogao imati koristi i policajac Krešimir A. Nedugo nakon uhićenja Mihovca, u organiziranoj akciji Uskoka uhićeni su Branko Tokić i Aurel Munjić, osobe koje su u kriminalnoj hijerarhiji također bile nadređene Armendu Musliuu.

Ako je Musliu pomagao policiji da se riješi svojih nadređenih, moguće je da je on preuzeo i dio njihovih ovlasti u zagrebačkom podzemlju. Kako bilo, nedugo potom sudjelovao je u otmici i u mučkom ubojstvu Jure Bajde. Takav razvoj događaja najbolje potvrđuje da je eventualna trgovina policije s kriminalcima zapravo dvosjekli mač, o čemu od prošlog tjedna vjerojatno najbolje mogu posvjedočiti roditelji ubijenog Jure Bajde.

Musliu, policijski suradnik?

Predrag Mihovec, kojeg hrvatska policija sumnjiči za preprodaju droge, a uhićen je kao bjegunac u Srbiji, označio je u intervjuu Nacionalu od 13. veljače 2007. Armenda Musliuja kao potencijalnog policijskog suradnika. Mihovec je također Musliua optužio da mu je zajedno s Aurelom Munjićem i Brankom Tokićem podmetnuo drogu zbog koje ga policija goni. U pismu koje je uputio redakciji Nacionala napisao je da je Armendo Musliu diler za Branka Tokića zvanog Mačak. Dodao je i da Musliua štiti Krešimir A., policajac iz odjela za droge u Heinzelovoj. Ako u tim Mihovčevim informacijama ima istine, moguće je da je Musliu za neka kaznena djela prošao bez progona jer ga je policija označila kao važnog suradnika.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika