Ivo PukanićHaag u Hrvatskoj polako počinje biti zaboravljena priča. Ta tema više ne samo da ne diže televizijsku gledanost, već naprotiv, kada je riječ o toj problematici, gledanost rapidno pada. Slično je i s novinama kojima pada prodaja svaki put kada je na naslovnim stranicama neka vijest o Haagu ili iz Haaga. Na toj temi se čak više ne mogu skupiti politički bodovi, a i udruge branitelja iz Domovinskog rata, pod pritiskom problema svakodnevnog života i preživljavanja, izgubile su interes da se aktivnije uključe u haašku problematiku. Tko još razmišlja o Haagu u Hrvatskoj? O Haagu razmišljaju samo tri uske skupine ljudi. Prvu skupinu predstavljaju sami optuženi hrvatski generali - Čermak, Markač i Gotovina, te u malo boljem položaju sa suđenjem u Hrvatskoj Norac i Ademi. Drugu skupinu koju Haag mori i koja razmišlja o njemu čini najuža rodbina optuženih i njihovi najbliži prijatelji.

Treću skupinu zainteresiranih čine oni koji su se i najviše Haagom okoristili - a to su odvjetnici, koji su debelo plaćeni za svaki potez koji je u vezi s ICTY-jem. Budući da sebe svrstavam u skupinu prijatelja optuženih, često razmišljam o tim problemima i svakog dana se osjećam sve lošije. Ne mogu vjerovati kolike su šanse propuštene za bolji tretman optuženih, za pripremu bolje obrane... Koliko su vremena advokati profućkali na podmetanja “suprotnoj strani” preko novina, koliko je energije potrošeno na izmišljanje i fabriciranje laži, što sam najbolje vidio u slučaju Marina Ivanovića, koji je unatoč svim lažima kojima je obasipao mene i samoga generala Gotovinu ostao u njegovoj ekipi. Umjesto da je dobio nogom u tur, on i dalje u javnosti figurira kao važna osoba u obrani generala Gotovine. Često se pitam kome je taj Ivanović još lagao osim meni i Gotovini. No za takva razmišljanja sada je kasno, jer umjesto da je Gotovina danas “vani” i normalno se, kao Ademi, brani sa slobode, ili da se bar priprema za suđenje na slobodi kao Markač i Čermak, on je debelo unutra.
Na odgovor tko je Ivanoviću pomogao da napravi takvu štetu Gotovini i da izloži cijeli niz ljudi, niti krivih niti dužnih, velikim nevoljama, ja još uvijek čekam od generalova tima. Jedna od tih žrtava sam i ja, koji unatoč tome što više ne postoje vize za Veliku Britaniju, i dalje imam zabranu putovanja u tu zemlju. Tko će platiti onoj petorici ljudi, koji su tri godine bili na listi nepoželjnih u Europskoj Uniji, sramotu koju su doživjeli zbog takve odluke europske administracije, a koja je nastala na temelju medijskih i obavještajnih podmetanja, kojima je dosta kumovao sam Ivanović? Nakon što je Markač izgubio svog odvjetnika Miru Šeparovića, prije nekoliko dana odvjetnika je izgubio i Ivan Čermak. Tko će preuzeti odgovornost za to što se dogodilo? Je li tome kriv samo Luka Mišetić koji je upozorio na sukobe interesa, radi li se samo o njegovoj zločestoći i podmetanjima kao što ga je optužila “suprotna” strana? Je li Mišetić zločest ili nije, je li se on služio podmetanjima da zariba obrane Markača i Čermaka, radi li on dobro za svoga klijenta? To je čitav niz pitanja na koja ja sada ne znam odgovor, no jednoga dana će se i to iskristalizirati. No da on i jest sve ono za što ga se optužuje, postavlja se pitanje - zar obrane Markača i Čermaka nisu znale davno prije što će se dogoditi i kamo se to sve valja? Što će sada učiniti Ivan Čermak nakon što je tri godine proveo s jednim odvjetničkim timom koji je duboko ušao u cijeli predmet? Koliko god Čedo Prodanović i Jadranka Sloković pomagali novoj obrani iz pozadine, ovo što je učinjeno Čermaku nenadoknadiva je šteta. Isto mislim i za Mladena Markača. Moram priznati da meni od početka, iako sam pravni laik, nije bilo jasno kako Čedo Prodanović, inače i moj odvjetnik, može braniti dvojicu optuženih.

Znam iz iskustva da se čak niti na našim sudovima, kada je riječ o suđenju za klevetu, ne može pojaviti isti odvjetnik koji brani dvojicu ili trojicu okrivljenih. Jedan odvjetnik - jedan optuženi, pravilo je koje vrijedi vjerojatno svagdje u civiliziranim zemljama. Suđenje će biti odgođeno bar još šest mjeseci, jer to je minimalni rok da se nova obrana Ivana Čermaka pripremi za suđenje. Zašto je došlo do svih tih propusta, tko je za njih odgovoran, može li se krivnja uvijek prebacivati na drugoga, postoje li uvijek neke zakulisne igre i neki tajni i moćni neprijatelji... Da, postoje, ali u glavama onih koji ne žele priznati svoju odgovornost i reći javno - ja sam kriv, i za to sam spreman snositi odgovornost i konzekvence. Da su svi odvjetnici manje mislili na svoj hiper ego i imidž u javnosti, kao i na debele honorare, a više na korist svojih klijenata, danas bi situacija bila drukčija. Ovako, svi su se našli u istome mulju, i odvjetnici i njihovi klijenti. Samo s jednom velikom razlikom - odvjetnici svaku večer kada liježu i svako jutro kada se bude razmišljaju o novim klijentima, a ovim jadnicima koji su optuženi, iza kojih više nitko ne stoji, osim rodbine i rijetkih prijatelja, visi teška robija nad glavom. To je misao s kojom idu spavati i s kojom se bude. Jesu li to ti ljudi zaslužili? Siguran sam da nisu i stoga im treba pomoći bez obzira na to koliko to državu koštalo. Njihovo oslobađanje vrijedit će svakoga centa uloženoga u to. Spasit će našu prošlost, na koju, smatram, bez obzira na neke stvari koje su bile nedopustive u “Oluji”, možemo biti ponosni.