Veljko BarbieriMajanska sveta knjiga stvaranja Popol Vuh počinje opisom još nenapučene zemlje na kojoj su se tek trebala pojaviti bića, životinje i biljke. U ta pradavna vremena, vjerovali su Maje, postojali su samo Nebo i More. U knjizi piše: “Nije bilo još nijednog čovjeka, nijedne životinje, ptice, ribe, stabla i biljke, stijene, planine, pašnjaka ni povrtnjaka, pa ni šume. Postojali su samo Nebo i More koje se pod njim protezalo. Skrivena u vodama, pokrivena sjajnim zelenim i plavim perjem, ležala je sklupčana i nijema Pernata Zmija Maja, moćni Gucumatz, kojeg će narod Ateka kasnije nazvati Quetzakoatl. A iznad nje, iznad uzburkanih valova, vladalo je Srce Nebesa koje su još nazivali i Huracan i koji je gospodario eterom, vjetovima i munjama. U potpunoj tišini i samoći koja je dotad carevala stadoše odjednom Gucumatz i Huracan dozivati jedan drugoga i ubrzo se među njima razvije pravi razgovor. Danima su tako raspravljali o stvaranju, prvoj zori, rođenju ljudi i nastanku plodova i bića za njihovu prehranu, a nakon svake izgovorene riječi i rečenice dizale su se iz mora planine, šume, ravnice, rijeke i jezera, sve dok se ne stvori i ne ukaže cijeli zemaljski krajolik. Silni bogovi stvorili su životinje, pa prve ljude od drveta koji, gle zla, budući da su bili drveni, nisu imali dušu. I dosjete se Pernata Zmija i Huracan. Spale i potamane poplavom te prve drvene ljude, a kad su nestali s lica zemlje, zapovjede lisici, kojotu, papigi i gavranu da im donesu zrnje kukuruza. Samelju zrnje, zamijese tijesto i od njega sačine nove ljude. Kako ni ovi nisu imali dušu, pošalju opet bogovi izabrane životinje da im donesu plodova. I svatko dođe sa svojim povrćem, lisica s rajčicom, kojot s krumpirom, papiga s lukom, a gavran s paprikom. Gucumatz i Huracan natjeraju ljude da ih progutaju i u dotad praznoj utrobi stvore se udovi i ljudi se ispune dušom. Bace se umni i duševni ljudi pred svoje bogove i zahvale im nudeći same sebe na žrtvu. Tek su tada stvoritelji bili zadovoljni, a odahnuli su i nebo, i more, i zemlja. Ipak, nije baš sve pošlo po dobru. Novi ljudi, budući da su potekli iz polja i povrtnjaka, imali su izravan dodir s podzemljem, podmorjem i nebom i vidjeli stvari koje obični smrtnici nisu smjeli vidjeti.

Bogovi su danima šaptom vijećali i jednog se jutra dosjetili. Od zrake sunca uglačaju veliko zrcalo i pokriju ga palminim lišćem. Pozovu ljude da se okupe, a Gucumatz i Huracan naglo strgnu pokrov od lišća i sjajno zrcalo sprži oči svim njihovim podložnicima. Na mjestu svevidnih očiju sada su se isticale crne zjenice, kakve i danas ima narod Maja, kroz koje ljudi otad mogu vidjeti samo ono što ih okružuje i što se događa tog trenutka. Ipak, od brige da tako osakaćeni opet ne izgube dušu, zapovjede stvoritelji podanicima da svakog dana jedu kukuruz, rajčice, paprike, krumpir i luk, jer su zahvaljujući njima dobili dušu i duhovnu moć i te su žiratice i povrće tako postali njihova sveta hrana. Otkad je to gastronomsko blago stiglo i na stolove Europe i zauvijek promijenilo njenu kuhinju, u plodovima američkih povrtnjaka uživamo i mi, nesvjesni da se i u nama nakon kušanja budi moć unutarnjeg sagledavanja svijeta kojim još iz prikrajka vladaju drevni stvoritelji iz svete majanske knjige Popol Vuh, moćni Gucumatz, Pernata Zmija i Srce Nebesa, silni Huracan.