Objavljeno u Nacionalu br. 608, 2007-07-10

Autor: Željko Rogošić

INTERVIEW

Jerko Rošin - politički uzlet splitskog arhitekta

PREDSJEDNIK VLADINA SAVJETA za prostorno uređenje postao je dopredsjednik splitskog HDZ-a: u razgovoru govori o prvom ulasku u politiku, prijateljstvu s Ivom Sanaderom, bogatoj karijeri i ljubavi prema glazbi

SPLITSKI ADUT HDZ-a - Najzaposleniji splitski arhitekt te dugogodišnji Sanaderov savjetnik i osoba od povjerenja na SPLITSKI ADUT HDZ-a - Najzaposleniji splitski arhitekt te dugogodišnji Sanaderov savjetnik i osoba od povjerenja na Dugogodišnji prijatelj premijera Ive Sanadera, ugledni splitski arhitekt Jerko Rošin, predsjednik Vladina Savjeta za prostorno uređenje RH, postao je glavni Sanaderov izborni adut u 10. izbornoj jedinici. Rošin je na Sanaderov zahtjev ušao u HDZ, postao dopredsjednik i utjecajni čovjek splitske gradske organizacije HDZ-a, uzdrmane krizom gradske vlasti i odlaskom gradonačelnika Zvonimira Puljića s te dužnosti. Sanader računa na Rošinovo bogato iskustvo i autoritet i sasvim je izgledno da će Rošin ojačati poziciju HDZ-a u Splitu uoči izbora. Na HDZ-ovoj izbornoj listi u 10. jedinici Jerko Rošin će, očekuje se, zauzeti treće mjesto, iza Sanadera i Luke Bebića, i možda postati saborski zastupnik. Najzaposleniji splitski arhitekt, počasni konzul Kraljevine Španjolske, dugogodišnji Sanaderov savjetnik i osoba od povjerenja, kompozitor, pjevač, slikar, pisac, nekada i novinar, tako je u 65. godini doživio svoj prvi politički uspon.

NACIONAL: Zašto ste prihvatili Sanaderov poziv i upravo sada se učlanili u HDZ?
- Prihvatio sam poziv i postao član HDZ-a jer je Sanader procijenio da je to u ovom trenutku nužno. Moj i njegov svjetonazor podudaraju se oduvijek, a provjereni su zadnjih petnaestak godina. Otkako je Sanader na čelu HDZ-a, privrženo sam mu pomagao u svim segmentima koje je on od mene zatražio, pa i u političkom. Ali nikad nisam smatrao nužnim biti politički aktivan, jer to nije bilo potrebno. Nisam se mislio baviti politikom, moja profesija bila je u prvom planu. Stvari su i bez moga članstva ili dužnosti u HDZ-u tekle u dobrom pravcu. Došao je trenutak kada sam potreban i Ivi Sanadru i HDZ-u, kada treba biti siguran da će četiri godine novog Sanaderova mandata biti moguće i kada predsjednik HDZ-a motivira sve one koji u tome mogu dati svoj doprinos.

NACIONAL: U čemu se to Sanader i vi slažete?
- Promjene koje se događaju pod Sanaderovim vodstvom podudaraju se s mojim svjetonazorom. Religiozan sam, vjerujem u Boga, ali ne dogmatski. Meni je Bog potreban, jer sam odrasla osoba i sam promišljam svijet. Doživljavam ga iskonski u Kristovu učenju, a ne posredovano institucijom. Odnos prema Bogu i religioznosti, koji uključuje osobni liberalizam, našao sam kod Ive Sanadera. Sanader dopušta sebi kritičnost u pristupu, a ta kritičnost je osobni intelektualni liberalizam. I on i ja vjerujemo u demokratsko društvo, u pravo na jednakost, svjesni da se demokracija ne može lako doseći. Obojica smo svjesni potrebe za socijalnom pravdom, da se drugome treba dati. Dijelim Sanaderov politički i društveni kredo da su ljudi jednaki bez obzira na vjeru, rasu ili naciju. I njemu je, kao i meni, obitelj na prvome mjestu. Kod njega sam našao i nešto što mi je “najmrže” - uvijek je spreman na osobnu žrtvu radi općeg dobra.

NACIONAL: Znači li to da ste spremni na nova odricanja ili ste imuni na stjecanje materijalnih i statusnih simbola?
Rošin ima troje djece (Ana Maria je novinarka, Stjepko je grafički dizajner a Dijana kiparica) i petero unučadi Rošin ima troje djece (Ana Maria je novinarka, Stjepko je grafički dizajner a Dijana kiparica) i petero unučadi - Nemam potrebu za većim stanom, većom kućom. Zbog socijalnog senzibiliteta i potrebe da živim u sredini koju razumijem i u kojoj se dobro osjećam, nikad nisam otišao iz Splita. Takav osjećaj je i podloga moje arhitekture. Pokušavam raditi projekte koji monumentalnošću ne impresioniraju ljude, nego s njima mogu komunicirati.

NACIONAL: Zbog istog se razloga, socijalnog senzibiliteta, s društvom nalazite u kafiću Semafor u Splitu.
- Taj sam osjećaj za druženje, prijatelje, ćakulu, pjesmu i šalu prepoznao i u Sanaderu. U našem društvu sjede i prijateljski se zabavljaju ljudi iz aktualne i prošle gradske vlasti. Tu su Davor Slišković, Petar Filipić, Dejan Kružić, Branko Poljanić, Krešimir Dulčić, Ivo Jukić, Siniša Poljak, Mucalo, Željan Radman, Marin Mrklić, Šime Luketin i Ivica Bezmalinović. Kada iznenada dođu u Split, pridruže nam se Ivo Sanader, Mladen Bajić i Zvone Radić.

NACIONAL: Kako ste došli na čelo Vladina Savjeta za prostorno uređenje Hrvatske?
- Često smo razgovarali o tim problemima i Sanader je zatražio da vodim taj savjet. Naravno da je to bilo priznanje mojoj stručnoj kvaliteti. Nisam došao do te pozicije na temelju članstva u stranci, jer nikada nisam bio član niti jedne stranke.

NACIONAL: Koji je najbolji rezultat rada Savjeta, a u kojim ste se situacijama pokajali što ste se toga posla prihvatili?
- Nisam se pokajao, jer kad se nečega uhvatim, težim uspjehu. Najveći uspjeh je promijenjena svijest ljudi u odnosu na bespravnu gradnju i na vrijednosti prostora. Tu sam zahvalan medijima. Savjet je ustanovio da je veliki problem što državnu imovinu kontrolira više državnih agencija i ureda, a nitko nema cjelovit uvid.


NACIONAL: Do sada ste bili samo sanaderovac. Zašto ste od sada sanaderovac i hadezovac?
- Spremaju se novi izbori. Mislim da bi HDZ trebao pobijediti za opće dobro Hrvatske i da bi Sanader trebao biti premijer još jedan mandat. Ako ne zvuči prepotentno, prenijet ću njegovo uvjerenje da bi moj izravniji politički angažman mogao pridonijeti da izborna pobjeda HDZ-a bude veća, i u 10. izbornoj jedinici, i šire. Kao predsjedniku Vladina Savjeta prostornog uređenja priznato mi je da sam radio za opće dobro. U tom smislu pozitivan imidž koji sam stekao mogao bi koristiti HDZ-u.

NACIONAL: Zašto niste na čelu splitskog HDZ-a, kako se očekivalo? Koliko su nedavna kriza splitske vlasti i odstup gradonačelnika i predsjednika HDZ-a Zvonimira Puljića pridonijeli Sanaderovoj odluci da uđete u visoku politiku?
- Nisam ni težio tome da postanem predsjednik gradske organizacije HDZ-a. Međutim, HDZ se radikalno okreće prema mladim ljudima i stranka i Sanader imaju povjerenja u mlade ljude, poput Željane Kalaš i Ivana Kureta. I ja sam već dulje vrijeme govorio da mlade treba staviti u poziciju da grade svoju budućnost. Zato je bilo logično očekivati da upravo HDZ mladima pruži priliku dokazati se, a ja ću kao stariji i iskusniji dati doprinos s mjesta dopredsjednika i člana najužeg vodstva.

NACIONAL: Od kada ste prijatelj sa Sanaderom?
DVA PRIJATELJA - Rošin s premijerom Ivom Sanaderom na dodjeli odlikovanja za zasluge za narod koje je dobio od DVA PRIJATELJA - Rošin s premijerom Ivom Sanaderom na dodjeli odlikovanja za zasluge za narod koje je dobio od - Naše poznanstvo traje tridesetak godina, ali intenzivno prijateljstvo i druženje započelo je početkom 90-ih, njegovim povratkom u Split iz Austrije, kada je postao čelni čovjek splitskog HNK. Ljubav prema teatru, književnosti i umjetnosti pojačala je naše kontakte. I naše obitelji su se zbližile. Otkako su se rodile njegove kćeri Bruna i Petra, dijelili smo i probleme roditelja. Ja sam rano dobio unuke. Moj najstariji unuk je tek nekoliko godina mlađi od Brune. I bez obzira na to što je Sanader jedanaest godina mlađi od mene, to se prijateljstvo zadržalo. Čim je otišao u Zagreb, imao je potrebu da sa mnom razgovara, a kako je rastao njegov politički rejting u Ministarstvu znanosti, Ministarstvu vanjskih poslova, kabinetu predsjednika Tuđmana, naši su razgovori i druženja postajali sve intenzivniji. Zajedno smo odlazili na manifestacije i festivale. On je jako podržavao Melodije Jadrana i emocionalno je privržen Splitu. Družimo se na večerama, ali prođe i dulje razdoblje da se ne sretnemo.

NACIONAL: Zašto ste postali arhitekt?
- Završio sam Klasičnu gimnaziju u Splitu. Moj interes za umjetnost je bio vrlo izražen. Bavio sam se slikarstvom, kiparstvom, glazbom i pisanjem. Svim time se bavim i danas. U odabiru studija imao sam dilemu između Glazbene akademije, studija kompozicije i dirigiranja, i Likovne akademije. Na kraju sam se odlučio za studij arhitekture. Radio sam nacrt namještaja za stan i shvatio da u arhitekturi mogu naći sve što mi treba. U Zagreb sam na studij arhitekture otišao 1961. a diplomirao 1967. Pripadao sam kružoku oko profesora Vlade Turine.

NACIONAL: Koji vam je projekt najdraži?
- Uvijek onaj zadnji. Najviše pohvala, najveće priznanje i nagradu za arhitekturu “Vladimir Nazor” 1978. dobio sam za hotel “Kaktus” u Supetru na Braču. “Kaktus” mi imponira jer su njegova osnovna arhitektonska načela danas itekako afirmirana. To znači da su moja nova rješenja tada bila avangarda. Ponosan sam na ACI marinu koju sam projektirao u Korčuli. Jako mi je drag mali plažni objekt ispred hotela “Maestral” u Brelima. Sagrađen je od materijala iskopanog na licu mjesta. Radio sam dodatak hotela “Maestral”. “Maestral” je jedan od krajputaša hrvatske arhitekture koji su radili Rožić, Deluca i Salaj. Sva trojica su bili jednoglasni da dodatak hotelu s bazenom mogu raditi jedino ja. Julije DeLuca me puno toga naučio i učvrstio temelje moga arhitektonskog znanja. U Industrijskom projektnom zavodu Zagreb, gdje je DeLuca bio direktor, zaposlio sam se 1972. Tri godine kasnije on mi je rekao: “Jerko, ti si vrlo nadaren. Bit ćeš dobar arhitekt. Ne žuri se za priznanjem. Priznanje će doći uskoro, između 35. i 40. godine.” I doista, u 36. godini sam dobio Nazorovu nagradu.

NACIONAL: Zašto je vaš arhitektonski biro Studio R poseban?
STAMBENA ZGRADA u splitskom kvartu Brodarica za koju Rošin kaže da mu je 'prirasla srcu jer je malo otkačena'STAMBENA ZGRADA u splitskom kvartu Brodarica za koju Rošin kaže da mu je 'prirasla srcu jer je malo otkačena' - U Studiju R ekipa arhitekata i tehničara naporno radi, ali u jednoj dobroj atmosferi. Za dobro zdravlje svih nas brine se arhitektonski tehničar Tomo Dujmić, koji i fenomenalno kuha. Trideset godina se u ovom uredu kuha i objeduje zajedno. U početku sam ja kuhao i učio druge kuhati. Ovdje se uvijek dobro jede i druži. Na ručak nam dolaze mnogi poslovni partneri, veleposlanici, direktori velikih tvrtki. U studiju imam i sintesajzer, jer volim i zasvirati. Kad se zaželim glazbe, sviram i komponiram. Završio sam glazbenu školu i član sam Hrvatskog društva kompozitora. Za svoju dušu crtam krokije, karikature. Nekada sam pjevao, nastupao javno kao solo pjevač i u triju Do-Re-Mi.

NACIONAL: Jeste li zato postali diplomat i počasni konzul Kraljevine Španjolske?
- U jesen 1994. došao mi je u posjet španjolski ambasador i zamolio me da se prihvatim dužnosti počasnog konzula u Splitu. Iznenadio sam se tom ponudom. Ambasador je rekao da imaju nekoliko kandidata i preporuka hrvatskog Ministarastva vanjskih poslova. Na moje pitanje što ja u tom poslu moram znati, rekao je: “Sve što trebate znati i imati jest zdrav razum da u danom trenutku znate odlučiti što ćete napraviti.” Cijela procedura je završila 1996. Kao počasni konzul, ja sam tiha diplomacija na razvoju gospodarskih i kulturnih odnosa.

NACIONAL: Kako ste postali pjevač?
- Propjevao sam 1959. na maturalnoj večeri generacije ispred mene. Pobijedio sam na Prvom pljesku, pjevao nedjeljom u Domu JNA pjesme sa Sanrema. Prvi pjevački počeci vezani su za Mozaik i Lepu Smoje. I tu sam bio dio trija Do-Re-Mi. Ja sam bio Do, Re je bio Ratko Baturina, Mi je bio Zlatan Račić. Najveći uspjeh smo imali sa “Suger Time”. S pjevanjem sam nastavio i kao student u Zagrebu. Nastupao sam u Studentskom centru, u Neboderu, na Prvom studentskom festivalu 1962. pobijedio sam pjesmom “AGG blues”. Imao sam još jednu pjesmu, “Akademski probisvijet” na tekst Drage Britvića. Nastupio sam 1964. i na Splitskom festivalu s vlastitom pjesmom “Sutra u 7” koja je postala klapska pjesma i hit. Radio sam i kao novinar i pisao za Slobodnu Dalmaciju, te pratio omladinske teme i obrazovanje, potom i sport. Bavio sam se ilustracijama za magazin Studio, crtao sam portrete i karikature. Pobijedio sam na Omladinskom festivalu u Subotici 1965. i 1966. Tada su nastupali Kemal Monteno, koji je započinjao karijeru i zaplakao jer nije ušao u finale, Kornelije Kovač, Vojkan Borisavljević, Đorđe Novković je stasao. I danas zapjevam s društvom iz Semafora.

NACIONAL: Zapjeva li s vama i premijer Sanader?
- Itekako. On je jako raspoložen za pjesmu i rado pjeva. Zna sve pjesme i sve riječi. Jednako dalmatinske, starogradske i slavonske. U više navrata smo čekali Novu godinu, ali jednu godinu pamtim kada su svirale i pjevale Lole. Ispucali su repertoar, a on ih je stalno poticao: “Znadete li ovu?” Oni nisu znali riječi nekih pjesama, ali on jest.

NACIONAL: Jeste li vi Splićanin ili Bračanin?
- Ratno sam dijete, rođen 1942. u Splitu. Pravi sam Splićanin, jer mi je otac Stjepko Bračanin iz Selaca, a majka Marija iz Vranjica. U obitelji imamo jake crkvene temelje. Na očevoj strani don Andro Štambuk, hvarsko-bračko-viški biskup, a po majčinoj strani don Srećko Peroš, župnik iz Žrnovnice. Najpoznatije obiteljsko ime je don Frane Bulić, utemeljitelj hrvatske arheologije, koji je bio brat moga pradjeda. Kažu da sam po naravi jako sličan don Frani. Nakon što je očeva obitelj emigrirala u Ameriku, otac se vratio s roditeljima. Perfektno je govorio engleski, boksao je, natjecao se u plesu, bio je aktivan u Hajduku. Moja majka i on imali su jak društveni građanski život. Moja sklonost umjetnosti vuče korijene s majčine strane. Otac sam troje djece i djed petero unučadi. Sa suprugom Đankom u braku sam 41 godinu, zajedno smo 45 godina. Kći Ana Maria je novinarka, Dijana je akademska kiparica, Stjepko je grafički dizajner. Imam petero unučadi, Roka i Kaju, Korinu, Luku i Darmu koja se rodila prije dva tjedna.

'Postao sam nestašan arhitekt'

NACIONAL: Koji vam je arhitektonski zadatak bio najteži?
- Projektiranje me jako veseli. To radim uz glazbu Vangelisa ili Čajkovskog, Runjića ili pjesme klapa. Bilo koji projektantski zadatak mi je izazov. Sada još više nego prije, jer radim s većim zadovoljstvom. Lakše mi je donositi odluke jer sam zreliji. Postao sam malo više nestašan nego prije. Nikada mi prije ne bi palo na pamet da postavim kip slona, sirene ili saksofonista Killa Blintona na vrh stambene zgrade, kao što sam to napravio na Brodarici. Prije ne bih bio hrabar u odabiru boja, a danas imam petlje iznijeti šarenu ekspresiju.

Biografija

Rođen 5. listopada 1942. u Splitu

  • 1962. član Društva hrvatskih skladatelja
  • 1967. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Zagrebu
  • 1976. završio poslijediplomski studij
  • 1970. - 1972. tajnik Društva arhitekata Splita
  • 1977. nagrada 'Vladimir Nazor' za arhitekturu za projekt hotela Kaktus u Supetru
  • 1978. - 1981. predsjednik Urbanističkog društva Splita
  • 1993. osnovao arhitektonski studio Studio R
  • 1996. počasni konzul Kraljevine Španjolske u Splitu
  • 1997. odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića
  • 2001. knjiga kolumni ‘Što mi bi godinama’
  • 2004. predsjednik Savjeta prostornog uređenja RH

Vezane vijesti

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je danas kako aktualna vlast tijekom proteklih šest mjeseci nije napravila ništa korisno za ovaj narod,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika