NICOLE KIDMAN kao fotografkinja Diana ArbusOd redatelja sada već kultne “Tajnice” Stevena Shainberga nitko sigurno nije očekivao konvencionalni biografski film. To više što je junakinja “Svijeta Diane Arbus” krajnje nekonvencionalna - legendarna američka fotografkinja Diane Arbus (1923.-1971.), koju su proslavile pomaknute fotke raznih čudaka. Ipak, mnogi sigurno nisu očekivali ni da će se Shainberg publici ispričavati zato što joj ne servira uobičajenu biografiju, i to već u originalnom naslovu “Fur: An Imaginary Portrait of Diane Arbus”, a zatim i natpisu na početku filma, koji nas informira kako nije riječ o klasičnoj biografiji nego izmišljenoj zgodi koja, slobodno prepričano, nastoji metafizički proniknuti u tajnu umjetnosti svoje glavne junakinje.

Život pokojne Arbus, okončan samoubojstvom, krcat je zanimljivim epizodama i likovima, no Shainberg se ipak osjećao pozvanim izmisliti jednu novu. Kako je i objasnio u brojnim intervjuima, za njega je ključno pitanje za razumijevanje lika i djela Diane Arbus što je majku dvoje djece i kućanicu iz bogate obitelji, koja je iz dokolice pomagala suprugu fotografu, natjeralo da 1958. zauvijek napusti obiteljski malograđanski život i postane umjetnica? Da proniknu u misterij Diane Arbus, Shainberg i njegova scenaristica Erin Cressida Wilson dodali su stvarnoj priči i osobama poput Diane, njezinih roditelja i supruga zaplet na tragu “Ljepotice i zvijeri”, uselivši na kat zgrade u kojoj je živjela fiktivni lik tajnovitog susjeda, čija je koža obrasla bujnim krznom.

Shainbergov film da se prepričati u nekoliko rečenica. Povučena i depresiji sklona kućanica Diane pod utjecajem nevjerojatnog susjeda napokon počne sumnjati u vlastitu egzistenciju. Upoznavši novog znanca sa suprugom, Diane sve otvorenije počinje mijenjati karakter, što će dovesti od bračne krize. Iako pristojni gospodin Arbus počne puštati bradu i kosu ne bi li barem malo nalikovao novome konkurentu, poznanstvo Diane i dlakavog susjeda vodi do preljuba, preljub do osamostaljenja a turneja kroz opskurna njujorška mjesta, koju ljubavnik priušti Diane, upoznavajući je s raznoraznim čudacima, zauvijek zacrta njezin umjetnički interes za drukčije modele i bizarne fotografije.

Većina kritičara napala je Shainberga već zbog samog koncepta, zamjerajući mu banalno shvaćanje umjetnosti. Jedan cinični kolega zapitao se kako je moguće da čovjek koji potroši nekoliko godina za produkciju i postprodukciju jednog filma misli da je za umjetnost dovoljno biti čudak? Ipak, čini mi se da problem nije u “što”, odnosno Shainbergovu romantiziranju umjetnosti, nego u “kako”. Filmske biografije čiji se autori koncentriraju na jedan prijelomni događaj nečije egzistencije često znaju biti uvjerljivije i zanimljivije od epskih uradaka koji svoje junake prate od kolijevke do groba. Dobar je primjer nedavni televizijski film “Warm Springs”, o američkom predsjedniku F. D. Rooseveltu, u kojem gotovo uopće nije prikazana njegova politička karijera, ali je jasno objašnjeno zbog čega se u prijelomnim trenucima novije svjetske povijesti ponašao onako kako se ponašao.

Problem Shainbergova “Svijeta Diane Arbus” je u tome što redatelj u osmišljavanju alegorije nije pokazao dovoljno kreativnosti. Zanesen vizualnim akrobacijama i jednoznačnim shvaćanjem umjetnosti, Shainberg je izgubio šarm i duhovitost koje su ga krasile u “Tajnici”. Njegova bizarna priča siromašna je emocijama i značenjima i prilično neduhovita, a čudesni svijet kojem Arbus iznenada poželi pripadati lišen bilo kakvog šarma, nimalo zanimljiviji od malograđanske sredine u kojoj odiseja glavne junakinje započinje. Sigurno će biti freakova kojima će se učiniti kako prava umjetnost, poput fotografija Diane Arbus, i mora ostati neobjašnjena, no Shainberg nije toliko nedokučiv koliko nezanimljiv i banalan.

Film vrijedi vidjeti zbog sjajne kamere i odlično režirane scene u nudističkoj koloniji, koja ga otvara i zatvara, no sve između toga zanimat će ponajprije fanove poslovično hladne i nedokučive Nicole Kidman. Na koncu, može se reći da Shainbergove isprike s početka filma nalikuju demagogiji koju prodaju naši nogometni treneri, kad hvale protivnike tjednima prije utakmica, pripremajući navijače na poraz.

Shainberg je navodno 90-ih određeno vrijeme živio u nekom zen samostanu. Sudeći prema ljupkoj i erotičnoj sadomazo romantičnoj komediji “Tajnica”, samotnjačka meditacija sviđala mu se, kako je lijepo rekao Željko Malnar u jednom davnom intervjuu, sve dok nije počeo razmišljati o divnim curama koje, dok on filozofira, plešu po disko klubovima. Nakon što ga je “Svijet Diane Arbus“ odveo u autorski ćorsokak, možda mu ne bi bilo loše da inspiraciju za neku novu “Tajnicu” opet potraži u zenu.

MALA DJECA
CONTINENTAL FILM
Drama “Mala djeca“ potvrđuje redatelja Todda Fielda kao vrhunskog autora, ali kao i u slučaju njegova prvijenca “U zamci“, dugo nakon gledanja filma ostaje žal za propuštenom prilikom za veliko ostvarenje. Za razliku od “U zamci“, čije je savršenstvo onemogućeno pretjeranim trajanjem, sjajno napisanu, režiranu i odigranu “Malu djecu“ kvare odveć mehanički rasplet odnosa neviđeno slojevitih likova i to što Field nije znao što bi sa svojim sveznajućim pripovjedačem, “posuđenim“ iz najveličanstvenijeg Kubrickova filma “Barry Lyndon“, čiji se off veći dio filma iznimno suptilno prožima s pričom, da bi poslije posve bezrazložno nestao iz autorskog vidokruga. Ipak, držite li imalo do filmova, Fieldovo ostvarenje nipošto ne smijete propustiti.

Little Children, am.drama, 2006. R: Kate Winslet, Patrick Wilson, Jennifer Connelly, Jackie Earle Haley
FILM: 4
DVD: 3


PRELAZEĆI MOST: ZVUK ISTANBULA
DISCOVERY
Cjelovečernji dokumentarac “Prelazeći most: Zvuk Istanbula“, glasovitog Fatiha Akina (“Glavom kroz zid“) pristojno je ostvarenje koje veliku reputaciju može zahvaliti Akinovoj slavi i pomami kulturne javnosti za multikulturalnom tematikom, pa tek onda filmskim vrlinama. Da je umjesto Akina na špici “Prelazeći most“ potpisan kakav televizijski rutiner, umjesto o briljantnoj studiji prožimanja Istoka i Zapada i redateljevu problematiziranju vlastitih korijena, svi bi pisali o letargičnom ritmu, neduhovitim sugovornicima i upitno motiviranom ulogom vodiča, koju je odigrao Alexander Hacke, član glasovitih Einstürzende Neubauten. Teško je povjerovati da Akin od golemih 150 sati snimljenog materijala nije mogao montirati zanimljivije djelce.

Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul, njem.-tur. glazb. dok. film, 2006. R: Fatih Akin SUDIONICI: Alexander Hacke, Baba Zula, Erkin Koray
FILM: 3
DVD: 3

PAPRIKA
BLITZ
Nakon “Velike pustolovine u Tokiju“ zakleo sam se da neću reklamirati iznimne “anime“ Satoshija Kona velikim tekstovima, sve dok ne postanu dio redovitog hrvatskog kino repertoara. Zakletva ostaje na snazi i nakon “Paprike“, vrhunskog filma koji je pao kao žrtva nepovjerenja kino distributera prema japanskim crtićima. “Papriku“ nemojte poklanjati djeci niti slučajno počinjati gledati - ako je ne mislite vidjeti barem dvaput. Čudesna priča u kojoj su isprepletene bezbrojne stvarnosti, krcata sjajnim prizorima i neočekivanim filmskim citatima, bliža je radikalnom filmskom modernizmu negoli kolektivnoj zapadnoj predodžbi o dugomentražnim crtićima. Krcato odličnim dodatnim prilozima, dvostruko izdanje “Paprike“ zaslužuje mjesto pri vrhu godišnje liste hrvatskih DVD izdanja.

Paprika, jap. anim. film, 2006. R: Satoshi Kon
GLASOVI: Megumi Hayashibara, Tôru Furuya, Kôichi Yamadera
FILM: 4
DVD: 5