DRŽAVNI ODVJETNIK Mladen Bajić zatražio je od Austrije pomoć u rasvijetljavanju uloge austrijskih banaka u pljačkanju HrvatskeJavno se pitajući ima li tko u Austriji interes zaštititi austrijske bankare koji su pomogli da se Hrvatska opljačka, predsjednik Stipe Mesić ponovo je otvorio pitanje uloge austrijskih banaka u pljački hrvatskog novca za obranu, koji je dijelom završio na tajnim računima hrvatskih klijenata koji su te račune kod njih otvarali tijekom 90-ih. Stipe Mesić krajem prošlog tjedna javno je o tome rekao: “Mnogo je zainteresiranih da se Zagorec ne izruči. Uzbuđenje je i u Austriji. Ako netko ilegalno može snimati razgovore i tvrditi da su nalog dale austrijske tajne službe, pitanje je štite li oni u Austriji nekoga koga Hrvatska traži ili štite hrvatske interese”. Neizravnu sumnju u nečasnu ulogu austrijskih banaka u pljački novca za obranu Hrvatske nešto prije Stipe Mesića izrazio je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.

On je u zamolnici za pravnu pomoć u Zagorčevu slučaju od austrijskih kolega 15. ožujka zatražio da zamrznu sve račune Vladimira Zagorca u Austriji, da mu zabrane raspolaganje nekretninama za koje se ispostavi da su u njegovu vlasništvu, ili u vlasništvu njegovih tvrtki, te da predlože austrijskim poreznicima da prekontroliraju poslovanje i način stjecanja Zagorčeve imovine. Bajić je svoje austrijske kolege zamolio da reagiraju što brže, kako bi se Zagorcu ostavilo što manje vremena da u suradnji s Güntherom Striedingerom, bivšim čelnikom Hypo banke u Klagenfurtu, pokuša uništiti i uskladiti dokumentaciju s dokumentacijom u Hrvatskoj. Zamolnicu za pravnu pomoć od Austrije potpisao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Lazo Pajić.

Cjelovit sadržaj tog dokumenta otkriva da je “Afera dragulji“, zbog koje se Zagorec inicijalno i našao u pravnim problemima, Državnom odvjetništvu poslužila tek kao povod za kudikamo opsežniju obradu svih Zagorčevih sumnjivih poslovnih aktivnosti, ponajprije unosnih građevinskih projekata, za koje Državno odvjetništvo sumnja da su paravan za sustavno pranje novca u suradnji s bankom Hypo Alpe Adria.

PREDSJEDNIK STIPE MESIĆ otvorio je pitanje uloge austrijskih banaka u pljački hrvatskog novcaNedugo potom oglasilo se i austrijsko državno odvjetništvo, koje je najavilo istragu protiv Zagorca i njegovih suradnika u austrijskoj banci Hypo Alpe Adria. Još nije poznato što su nakon toga poduzeli. U zamolnici za pružanje pravne pomoći Državno odvjetništvo zatražilo je od austrijskih kolega da im dostave podatke o nekoliko računa u raznim austrijskim bankama. Prvi računi nalaze se u Kärntner Sparkasse u Klagenfurtu. Oba su šifrirana kao “Dragica”. Državno odvjetništvo ima dokumente iz kojih se vidi da je od 11. rujna 1991. do 16. travnja 1992. na taj račun uplaćeno 2.813.837 američkih dolara, i to s računa Unterstützungsfonds Kroatien u Bank für Kärnten und Steiermark u Villachu.

Drugi računi nalaze se u Bank Austria u Grazu, Am Eisernen Tor 1. Računi nose brojeve 760-128-435/00/200 Aritmo Inc. Companies House, Tower Street, Ramsey/Isle of Man i 095-01117/00 Aritmo Inc. Conutry of New Castle, Wilmington, Delaware 1982. Prema spoznajama Državnog odvjetništva na te je račune od srpnja 1994. do svibnja 1996. uplaćeno 10,5 milijuna dolara. Novac je uplatio RH Alan, kojem je tada na čelu bio Vladimir Zagorec. Jedan račun nalazi se također u Bank Austria u Grazu i nosi broj 760-128-404/00/200. Radi se o računu tvrtke Edokom s Britanskih Djevičanskih Otoka. Na njega je, prema spoznajama Državnog odvjetništva, tijekom 1995. RH Alan doznačio 5 milijuna dolara. Posljednji račun nalazi se u banci Bawag. Radi se o računu koji je u svom iskazu na sudu spomenuo Hrvoje Petrač, a na kojem se navodno nalazilo 35 milijuna dolara.

Državno odvjetništvo zatražilo je od svojih austrijskih kolega da ih informira kad su i po čijem nalogu ti računi otvoreni i zatvoreni, te koje su osobe bile ovlaštene za raspolaganje novcem s tih računa i koje su osobe bile njihovi punomoćnici. Također su zatražene informacije o prometu po tim računima, iz čega bi se vidjeli ulazi i izlazi novca, kao i ukupni promet po računima. Na kraju, zatražene su i informacije koje bi pomogle da se vidi na temelju čega su se radile uplate ili isplate po tim računima, koje su fizičke ili pravne osobe to radile i s kolikim novcem. Državno odvjetništvo zatražilo je i da mu se dostavi druga eventualno postojeća dokumentacija koja bi mogla pomoći u rekonstrukciji tijeka novca po tim računima.

Državno odvjetništvo, po svemu sudeći, sumnja da je s tih računa novac odlazio i prema nekim tvrtkama u Lihtenštajnu, koje je, među ostalima, otvarao Günther Striedinger. U zamolnici za pravnu pomoć detaljno se opisuje veza Striedingera i Vladimira Zagorca. Lazo Pajić je o toj vezi napisao sljedeće: “Raspolažemo saznanjima da je Zagorec uz posredstvo raznih trgovačkih društava u Hrvatskoj od 2001. do danas kupio građevinske lokacije za gradnju objekata poslovno-trgovačko-turističke namjene, te su se počeli graditi u Zagrebu, Puli, Rovinju, Dubrovniku i Hvaru, a te projekte financira Hypo Alpe Adria Bank International AG iz Klagenfurta u ukupnom iznosu od 260 milijuna eura. Krediti su bili odobreni na osnovi pologa, koji se prikrivaju tvrdnjom da su osnova odobrenja kredita bili projekti, bez ikakvog novčanog depozita ili druge imovine predane u depozit banke. Međutim, saznali smo da je upravo novac koji je Zagorec otuđio u svojstvu pomoćnika ministra obrane bio novac koji predstavlja polog u bankama u Austriji. To proizlazi iz izjava osoba koje tvrde da je izvršni direktor navedene banke Striedinger zajedno sa svojim rođakom, inače poreznim savjetnikom navedene banke, Gabrielom Hermannom, financirao Zagorčeve projekte tako što je njima bilo poznato da on ima deponirana sredstva u Austriji i Kneževini Lihtenštajn.

GÜNTER STRIEDINGER, smijenjeni šef Hypo banke na udaru Državnog odvjetništvaZasad raspolažemo podacima da su Hermann i Striedinger otvarali tvrtke u Lihtenštajnu. Jedna od njih je Sambuca Establishment s uredom u Vaduzu, na čiji je račun položen novac iz Hrvatske te je taj novac predstavljao depozit na temelju kojega su tvrtkama Sambuca i tvrtkama u Hrvatskoj iz navedene banke odobreni krediti. Takvo postupanje ukazuje na osnovanu sumnju da se radi o klasičnom pranju novca, tako da se novac koji je stečen zlouporabom Zagorčeva položaja i ovlasti polaže na nama nepoznate račune u inozemstvu. Potom navodno bez depozita Hypo banka isplaćuje kredit Zagorčevim tvrtkama, te tvrtke kupuju zemljišta u Hrvatskoj, pa se nakon realizacije tih projekata novac kriminalnog porijekla ‘pere’, te nakon prodaje nekretnina na kojima su izgrađeni poslovno-stambeni objekti vraća u sustav kao legalan novac.”

Pokažu li se sumnje državnog odvjetništva točnim, ponajprije Hypo grupa našla bi se u središtu skandala pranja novca opljačkanog od obrane Hrvatske. Dužnosnici banke itekako su znali koji su mogući rizici takvog razvoja događaja, te su se već ranije riješili kompromitiranih dužnosnika banke - ponajprije Güenthera Striedingera. Svega nekoliko tjedana nakon što se javno doznalo kakav je sadržaj zahtjeva za pravnu pomoć od Austrije, objavljeno je da je cijela Hypo grupa dobila novog vlasnika. Za više od 3 milijarde eura Hypo grupu kupila je njemačka Bayerische Landesbank. Stručnjaci procjenjuju da razlog prodaje banke djelomično treba tražiti i u saniranju negativnog publiciteta nastalog zbog te, ali i drugih afera koje su pratile poslovanje banke. Preuzimanjem Hypo grupe Nijemci su investirali u banku čija je aktiva dosegnula 30,6 milijardi eura i povećala se u odnosu na raniju godinu za 26 posto. Pretpostavljalo se da se to radilo i zbog afera koje su počele narušavati ugled banke. Prije svega to se odnosi na prošlogodišnje otkriće oko 300 milijuna eura gubitaka u poslovanju, zbog čega je u Austriji sve do prije nekoliko dana vođena i parlamentarna istraga. Dijelom i zbog toga krajem prošle godine smijenjen je direktor Hypo banke u Hrvatskoj Heinz Truskaller. Parlamentarno istražno povjerenstvo 2. srpnja ispitalo je i Vladimira Zagorca, ali on nije htio odgovarati na pitanja o svojim mutnim poslovima u toj banci. Pravdao se činjenicom da se protiv njega vodi sudski postupak. Nekoliko dana prije Zagorca pred Parlamentom se našao i Striedinger. On se pozivao na obavezu čuvanja bankarske tajne.

HEINZ TRUSKALLER, šef Hypa u Hrvatskoj koji je morao otići s funkcijeHrvatsko državno odvjetništvo još je prije nekoliko godina pokazivalo velik interes za sudbinu novca koji je iznesen iz Hrvatske i završio je na računima u Austriji. Prije pet godina, u jeku žestokih obračuna tajnih ortaka iz medijskog kartela Grupo, molbu za prijem u austrijsko državljanstvo podnio je Miroslav Kutle. On je to učinio preko svog austrijskog odvjetnika Waltera Brunnera, uvelike friziravši svoju biografiju i prešutjevši da je sudjelovao u svim većim aferama u Hrvatskoj 90-ih. Kutle se zbog te svoje namjere 2. veljače 2002. obratio i Ministarstvu pravosuđa, tražeći potvrdu da u Hrvatskoj nije osuđivan. Tu potvrdu dao mu je 27. veljače Antun Pontoni, tadašnji voditelj kaznene evidencije pri tom ministarstvu. Premda je Kutle naveo da želi austrijsko državljanstvo jer u Austriji posjeduje tvrtke Handelsgesellschaft WELL Handelsges i RA-BAU Gesellschaft, tu su situaciju novine prvenstveno protumačile kao onu u kojoj postoje dobri izgledi da čovjek protiv kojega se u Hrvatskoj vodi važan i velik sudski proces, želi nestati. Istodobno kada je o tome pisao splitski tjednik Feral Tribune, 11. svibnja 2002. tekst s istom glavnom informacijom i gotovo istog sadržaja izišao je u austrijskom tjedniku Format. Novinar Hannes Reichmann u tom je tekstu upozorio i na neke detalje iz Kutline biografije koje je on namjerno propustio navesti, poput udjela u vlasništvu Večernjeg lista i VIP-neta.

Međutim, tadašnji tekst u austrijskom tjedniku Format otkrio je još jednu vrlo zanimljivu pojedinost, koja je već tada naročito zaintrigirala hrvatsku policiju i pravosuđe. U njemu je pisalo da austrijske financijske vlasti raspolažu informacijama da Kutle u Austriji na svojim računima ima čak 2 milijarde eura, te da je u uskom krugu izjavio da taj novac pripada Katoličkoj crkvi iz Hrvatske. Štoviše, Kutle je u svom zahtjevu za državljanstvom napisao da uživa povjerenje s najviših crkvenih mjesta te je naveo kako će dobiti i posebne preporuke iz crkvenih krugova. U to vrijeme hrvatskim vlastima nudili su se razni dokumenti, a donosile su ih osobe koje su nudile svoje usluge i veze u austrijskim financijskim krugovima, ali uz unosnu naknadu.

Nedugo po objavi priče o Kutli i njegovim vezama s crkvenim novcem, jedan se hrvatski državljanin neformalno susreo s predstavnicima austrijske policije i predočio im kopije dokumenata o ukradenom novcu koji su već tada bili dostupni hrvatskom državnom odvjetništvu, ali nije bilo načina, ni pravnog povoda da se pokuša provjeriti jesu li ti dokumenti autentični. Austrijska strana nije bila iznenađena kada je vidjela te dokumente, rekla je da je s njima upoznata, te da oni najvjerojatnije nisu lažni. Tada je načelno dogovoreno i da se organizira neformalni susret predstavnika hrvatskog državnog odvjetništva i njihovih austrijskih kolega. Tema sastanka trebala je biti neformalna austrijska pomoć Hrvatima i davanje smjernica kako formalizirati službeni zahtjev za pružanjem međunarodne pravne pomoći po tom pitanju. Austrijska strana, barem putem tog neformalnog posrednika, naprosto se nije javila s datumom za održavanje tog sastanka.

U međuvremenu se opljačkani novac počeo vraćati u Hrvatsku putem građevinskih investicija, ponajprije pod pokroviteljstvom Hypo grupe. Protagonisti najvećih afera, poput Ivića Pašalića ili Vladimira Zagorca, javno su počeli svoju preobrazbu u građevinske poduzetnike. Državno odvjetništvo počelo je rekonstruirati tijekove tog novca. Pašalić je svoj kapital pokazao kroz cijeli niz kompliciranih i netransparentnih poslovnih pozajmica, ali zasad nije na udaru državnog odvjetništva. Zagorec je u puno neugodnijem položaju, ali nakon što je lažima i manipulacijama počeo stvarati pomutnju kako bi pokušao uvjeriti da je njegov proces isključivo politički motiviran, predsjednik Mesić javno je neizravno prozvao austrijske banke.

Neki austrijski krugovi taj Mesićev istup smatraju kontraproduktivnim, jer se zahvaljujući naslovima u Večernjem listu može steći dojam da Mesić oštro optužuje sve austrijske banke za pljačku hrvatskog novca. Smatraju da bi takvo generalno optuživanje moglo mobilizirati utjecajne austrijske financijske krugove u nastojanju da iz inata lobiraju da Zagorec ostane izvan dosega hrvatskog pravosuđa. Osim toga, u austrijskim diplomatskim krugovima navode da je u Austriji ozračje takvo da se nikako ne može govoriti o tome da netko želi štititi nečasne radnje bankara. U Austriji su sve do prije nekoliko dana vođene opsežne parlamentarne istrage o bankarskim malverzacijama u Bawag banci, ali i u Hypo banci. Kroz te istrage sučeljavale su se i razne suprotstavljene političke opcije, a austrijski mediji o tome su opsežno pisali. U takvom ozračju puno se pisalo i o krajnje neobičnoj poslovnoj politici Hypo banke, koja je u Austriji zapravo mala pokrajinska banka, koja se vrlo dinamično razvijala na hrvatskom tržištu, otkud je počela i svoj poslovni razvoj u regiji bivše Jugoslavije. U prilog tezi da u Austriji nema prepreka istraživanju mutnih bankarskih poslova navodi se i činjenica da je Hypo grupa prodana njemačkom Bayerische Landesbanci, iako su za nju bile zainteresirane i neke austrijske banke s jakim političkim vezama. Kako nisu uspjeli kupiti Hypo grupu, čelnici konkurentskih austrijskih banaka koji su u toj transakciji ostali kratkih rukava, zasigurno ne bi koristili svoj politički utjecaj kako bi štitili ranije mutne poslove Hypo grupe, tvrdi jedan austrijski diplomat. Zato u austrijskim diplomatskim krugovima vjeruju da bankari sigurno neće utjecati na proces Zagorčeva izručenja Hrvatskoj.

Pravni diletant Kutle

MIROSLAV KUTLE predstavio se Austrijancima kao poduzetnik, ali je tjednik FormatKutle se 2002. pokazao potpunim pravnim diletantom, jer austrijsko državljanstvo nije mogao dobiti dok ne ostane bez hrvatskoga, zato što austrijski zakoni ne dopuštaju dvostruko državljanstvo. Stoga je prije stjecanja austrijskog trebao dobiti ispis iz hrvatskog državljanstva ili ga se odreći. Prema hrvatskim zakonima to može učiniti tek ako se protiv njega u Hrvatskoj ne vodi nikakav sudski postupak. Stoga je Kutlina ideja da zatraži austrijsko državljanstvo bila posve promašena.