Objavljeno u Nacionalu br. 609, 2007-07-16

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Osveta u okrutnom svijetu

'SIMPATIJA ZA GĐICU OSVETNICU' Chan-wooka Parka vrlo je dobar film koji će gledatelje prikovati za ekran

YEONG-AE LEE kao majka koja se osvećujeYEONG-AE LEE kao majka koja se osvećujeDaroviti korejski redatelj Chan-wook Park osvojio je prije nekoliko godina većinu filmofila remek-djelom “Oldboy“, briljantno režiranim djelcem fascinantnih likova, šokantne priče i nevjerojatno slojevitog značenja, koje je vizualno i zvukovno izgledalo kao da stiže iz sljedećeg stoljeća, pritom ipak više nalikujući klasičnim antičkim i Shakespeareovim tragedijama negoli bilo kojem drugom suvremenom filmu. Nažalost, jednim od najznačajnijih ostvarenja tekućeg tisućljeća Park je ujedno samome sebi iskopao duboku jamu u koju će upadati svi njegovi sljedeći filmovi.


Naime, još godinama nakon velikog i zapanjujućeg “Oldboya“ golema će većina kritičara sve što Park snimi uspoređivati s njegovim teško ponovljivim prijelomnim ostvarenjem, pa je tako i “Simpatija za gđu Osvetnicu“ nerijetko uništavana usporedbama s slavnim prethodnikom, a slična sudbina uglavnom prati i Parkov zasad posljednji film “Ja sam kiborg, ali to je u redu“, koji još nije stigao do naših kina i videoteka.


Takvo gledanje duboko je nepošteno, kao što je bilo nepošteno tražiti od Orsona Wellesa da stalno ponavlja “Građanina Kanea“, ili Zorana Tadića “Ritam zločina“, što je dovelo do grubog zapostavljanja njihovih drugih, vrlo vrijednih filmova, no treba biti pošten i priznati da je gledajući vrlo dobro završno poglavlje Parkove trilogije o osveti teško zaboraviti njezin genijalni središnji dio “Oldboy“ i briljantni otvarajući film trilogije “Simpatija za gospodina Osvetu“.


“Simpatija za gđu Osvetnicu“ prikazuje slučaj žene u ranim tridesetim godinama Geum-ja Lee (Yeong-ae Lee), koja nakon izdržane trinaestogodišnje zatvorske kazne zbog otmice i ubojstva djeteta izlazi na slobodu i odmah kuje osvetničke planove. Zbog gledatelja koji opravdano ne žele znati što će se događati u filmovima koje još nisu vidjeli, o sadržaju “Simpatije...“ više ni riječi. Recimo samo da istodobno s pripremom osvete, u kojoj će joj pomagati nekadašnje zatvorske kolegice, Geum-ja Lee nastoji upoznati svoju kćerkicu, sada već adolescenticu, danu na usvojenje u Australiju. Priču o osveti Geum-ja Lee Park ponovno izlaže barokno, ne štedeći na kadrovima, nasilju i zvukovnim vratolomijama da bi uveo gledatelja u svoj začudni i okrutni svijet, no ona je ipak malčice siromašnija i jednoznačnija od priča “Oldboya“ i “Simpatije za gospodina Osvetu“, a ni Parkova režija nije ni izdaleka toliko nadahnuta kao u prethodnim filmovima. Također, prije više nego umjetnički opravdanom Parkovu prikazivanju žestokog nasilja ovaj put povremeno prijeti skretanje u senzacionalizam, a i negativac (Min-sik Choi iz “Oldboya“) ostao je, dramaturški gledano, kratkih rukava. Ipak, okanimo li se usporedbi s “Oldboyem“, Parkov je film vrlo dobar i kvalitetom zasjenjuje barem golemu većinu tekućeg kino i video repertoara.


Daroviti redatelj uspio je profilirati iznimno slojevit glavni lik osvetnice i uvjerljivo se zapitati o opravdanosti njezina bijesa i gnjeva. Iako ne drži u rukama sve konce razlomljene priče, Park još jednom uspijeva prikovati gledatelje uz ekran, rastužiti, nasmijati, uplašiti i zabrinuti za sudbinu svoje junakinje. Sve u svemu, riječ je o djelcu itekako vrijednom gledanja, čija ocjena najviše ovisi o tome spadate li među one kojima je napola ispunjena čaša vode polupuna ili poluprazna.
Usporedimo li Parkovu trilogiju o osveti s jednom drugom slavnom filmskom trilogijom, Hawksovim vesternima “Rio Bravo“, “El Dorado“ i “Rio Lobo“, “Simpatija za gđu Osvetnicu“ bila bi Parkov “Rio Lobo“, naizgled jedna varijacija iste priče previše, no zapravo sasvim uspjelo ostvarenje koje neće razočarati niti jednog pravog filmofila. Jedino uistinu pravo razočaranje donosi DVD izdanje filma. Naime, domaći distributer, inače najzaslužniji za činjenicu da ovakve filmove možemo sve češće vidjeti u kinima i videotekama, ovaj nas je put, začudo, “počastio“ groznim 4:3 formatom slike, pa kupnju hrvatskog DVD izdanja Parkova filma vrijedi preporučiti jedino onima koji se još uvijek plaše naručivati filmove putem interneta.

AS U RUKAVU
CONTINENTAL FILM

Daroviti Joe Carnahan istaknuo se hvaljenim krimićem “Narc“, u kojem je priči i likovima pretpostavio svoj barokni redateljski rukopis. Takav postupak Carnahan ponavlja i u “Asu u rukavu“, efektno režiranoj humornoj pucačini, krcatoj prestižnim glumačkim imenima, u kojoj ni jedan lik ne stignete zavoljeti prije nego što bude likvidiran. “As u rukavu“ naprosto vapi za epitetom “ljetne razbibrige“, što i nije tako loše, imamo li na umu da je sve manje “zabavnih“ filmova uistinu zabavno. Sve u svemu, gledatelji koji od trivijalne zabave traže umjetnost mogu se u kinima naslađivati briljantnim novim filmom Quentina Tarantina “Otporan na smrt“, no one kojima je samo do zabave neće razočarati ni Joe Carnahan.

Smokin' Aces, brit.-franc.-am. akc. krimić, 2006. R: Joe Carnahan GL: Ryan Reynolds, Ray Liotta, Jeremy Piven, Andy Garcia, Ben Affleck
FILM: 3
DVD: 3



ARTHUR U ZEMLJI MINIMOYA
BLITZ

U animirano-igranom filmu Luca Bessona “Arthur u zemlji Minimoya“, koji je zahvaljujući odličnoj Blitzovoj kampanji u kina privukao zavidan broj gledatelja, djeca će sigurno uživati. Ipak, okušavanje francuskog megalomana u crtiću nije završilo kreativnije od njegova dugogodišnjeg produkcijskog oponašanja holivudskog akcijskog žanra (“Taxi“, “Wasabi“…). To znači da je “Arthur“ - najskuplji animirani film u povijesti europske kinematografije - kvalitetom otprilike na razini skromnijih američkih crtića i bezbrojnih televizijskih obiteljskih filmova. Bessonu palac gore za trud, ali još štošta mora popraviti u svojoj filmskoj tvornici da bi se mogao mjeriti s “Izbaviteljima“, “Preko ograde“ i ostalim prvorazrednim američkim crtićima.

Arthur et les Minimoys, franc. obitelj. film, 2006. R: Luc Besson GLASOVI: Veno Parašilovac, Marija Škaričić, Nada Abrus, Franjo Dijak
FILM: 3
DVD: 4



PLAVI VOJNIK
PA-DORA (kiosk)

Svi koji nostalgično nariču nad “novim Hollywoodom“ pogrešno pretpostavljajući da su kasne 60-e i rane 70-e zlatno doba američke kinematografije, morali bi pažljivo gledati filmove poput “Plavog vojnika“, kakvih je tih godina snimljeno na stotine. Politički ambiciozan, ali estetski mizeran vestern trapave režije, kičaste glazbe, komatozne glume i jeftino iznesenih političkih poruka - osobito alegorije na Vijetnamski rat- tipičniji je za krizno razdoblje američke kulture od bilo kojeg “Kuma“ ili “MASH-a“. Iz današnje perspektive, od novoholivudskih vesterna poput “Plavog vojnika“, koji izgleda kao da ga je režirao Lordan Zafranović, milijun su puta zanimljivija onodobna ostvarenja starih holivudskih veličina, poput oporog i podcijenjenog remek-djela Roberta Aldricha “Ulzanin prepad“.

Soldier Blue, am. vestern, 1970. R: Ralph Nelson GL: Candice Bergen, Peter Straus, Donald Pleasence, John Anderson
FILM: 2 i pol
DVD: 2



OSTALI NOVITETI: NESLAVNI - BLITZ
SAKUPLJAČI - BLITZ
PROVALA - CONTINENTAL
ZEMLJA PLIME - CONTINENTAL
DEČKI ZA POVIJEST - CONTINENTAL
TRZALICA SUDBINE - CONTINENTAL
NEVOLJE S HARRYJEM - CONTINENTAL
ČOVJEK KOJI JE PREVIŠE ZNAO - CONTINENTAL
PROZOR U DVORIŠTE - CONTINENTAL

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika