Poduzetnik koji je u prošlom broju vidio Folnegovićevu fotografiju javio se Nacionalu i otkrio da ga poznaje kao prevaranta pod imenom SoldoZvonko Zubak, trgovac oružjem koji sudskim putem pokušava naplatiti od Vlade 200 milijuna dolara plus kamate za nabavu raketnog sustava S300, nije naručio izradu falsifikata koji je nedavno objavio Hrvatski list, a za koji se javno doznalo nakon što se 25. svibnja pojavio na sastanku Saše Perkovića, savjetnika predsjednika Mesića za nacionalnu sigurnost i odbjeglog generala Vladimira Zagorca u bečkom hotelu Sas Radisson. Međutim, tu krivotvorinu, prema kojoj je premijer Ivo Sanader u Bank Leu na Djevičanskim Otocima pohranio 19 tona zlata, Zubak je vidio i ubrzo potom upozorio predsjednika Stipu Mesića da se radi o falsifikatu, prije no što je Mesić 2003. spriječio da se dokument objavi uoči prošlih parlamentarnih izbora, kako bi se pokušalo naštetiti HDZ-u.

Zubaka je s tim dokumentom prošli tjedan povezao tjednik Globus, koji je objavio kratki tekst posvećen falsifikatu, a u kojem je objavljeno nekoliko netočnosti i pogrešnih zaključaka. Globus je u tom tekstu izbjegao izravno navesti da je Zubak naručitelj falsifikata, ali je u tekstu napisano da su dokument naručili krugovi trgovaca oružjem, kako bi pokušali zaprijetiti premijeru Sanaderu, ako država ne riješi njihova sporna potraživanja. Zubakovo ime u tekstu se spominje u njegovu naslovu, u kojem se Globus pita je li Zubak njegov naručitelj, ali i u potpisu fotografije, gdje je napisano da je Zubak želio zaprijetiti premijeru zbog sustava S300. Zubak je dokument prvi put vidio kad mu ga je pokazao višestruki prevarant Zdravko Folnegović.

On je najvjerojatnije tijekom 2002. uspio doći do Ureda predsjednika i preko Stipe Mesića doći u poziciju da ponudi Državnom odvjetništvu svoje usluge u traženju opljačkanog novca za obranu Hrvatske. U Folnegovićevoj režiji iskonstruirano je nekoliko velikih, lažnih skandala, koji su policiji i pravosuđu mogli nanijeti golemu štetu. Folnegović je novinarima još 2000. pokušao dostaviti kopiju računa na koji je Ivić Pašalić navodno primio 12 milijuna maraka od jedne duhanske tvrtke, ali se pokazalo da je taj dokument falsifikat.

Prevario je Pašalićeva tasta Ivana Pleseca i više poduzetnika, a veliku štetu prouzročio je i čelniku Dinersa Žarku Kraljeviću. Tek naknadno u Hrvatskoj se doznalo da je Folnegović 1987. u Njemačkoj bio optužen za sudjelovanje u pljački i ubojstvu 91-godišnje starice Charlotte Kissner. Ušao je u njen stan, predstavljajući se kao vodoinstalater, a onda ju je, s kompanjonom Tvrtkom Vijačkićem, svezao ljepljivom vrpcom te oteo dvije štedne knjižice, vrijednosne papire i 300 maraka. Starica je nešto kasnije umrla u bolnici, a Folnegović je zbog toga nekoliko godina proveo u njemačkom zatvoru. Unatoč tomu, Folnegović je nakon 2000. uspio doći do državnog odvjetnika, policijskih šefova, pa čak i do Ureda predsjednika. Pojavljivao se kao čovjek koji zna sve državne tajne te političke i financijske urote na najvišim razinama.

Tako se pojavio i u Uredu predsjednika Mesića, koji ga je saslušao i uputio Državnom odvjetništvu da provjeri istinitost njegovih tvrdnji i “informacija” koje je Mesiću ispričao o iznošenju novca iz Hrvatske. Među ostalim, Folnegović je Mesiću tada ispričao i priču o famoznom zlatu namijenjenom Ivi Sanaderu i HDZ-u, koji je krajem travnja 2002. uspio preuzeti vodstvo nad HDZ-om, slomivši Ivića Pašalića. Folnegović je tada tvrdio da 19 tona zlatnih poluga koje je Sanader navodno pohranio na Djevičanskim Otocima zapravo potječe iz Argentine, a trebaju poslužiti Sanaderu i HDZ-u za ponovno osvajanje vlasti u Hrvatskoj.

ZVONKO ZUBAK sporna potraživanja za sustav S-300 nadao se riješiti mirno, bez potrebe za falsifikatimaFolnegović je operirao s nekoliko različitih verzija tih krivotvorina, jer je mijenjao datume kada je dokument navodno sastavljen. Promjene datuma na dokumentu opravdavao je navodnim tranšama zlatnih poluga, koje su postupno dolazile na račun na Djevičanskim Otocima.

Nedugo nakon sastanka s predsjednikom Mesićem, u proljeće 2002., Zdravko Folnegović pojavio se u Švicarskoj i ondje glumio da pokušava doći do potvrde autentičnosti dokumenta koji je po svemu sudeći sam krivotvorio. Folnegović je nekako došao do telefonskog broja Zvonka Zubaka i kontaktirao ga dok je ovaj boravio u Švicarskoj. Pretpostavio je da Zubak ima dobre kontakte u tamošnjim bankarskim krugovima. Ondje su se i sastali. Folnegović se na sastanku pojavio s još nekoliko osoba koje je Zubaku predstavio kao državljane Švicarske i Njemačke. Kako bi ga uvjerio da u njega povjerenje ima najviši državni vrh, Folnegović mu je pokazao dokument za koji je tvrdio da je ovlaštenje Državnog odvjetništva da istražuje gdje je završio opljačkani novac za obranu Hrvatske. Potom je Zubaku pustio i snimljeni telefonski razgovor s predsjednikom Mesićem, tijekom kojeg ga je Mesić pitao kako napreduje njegov rad, te ima li kakvih pomaka. Folnegović je u tom razgovoru Mesiću rekao da su se pojavili problemi, ali da on radi na tom slučaju te se nada dobrim rezultatima.

Folnegović je od Zubaka tražio da putem svojih veza u švicarskim bankama osigura potvrdu autentičnosti tog dokumenta. Kada mu je Folnegović pokazao sporni dokument Zubak je odmah shvatio da nije autentičan. Kako bi se u to i dodatno uvjerio, uspio je prepisati broj navodnog Sanaderova bankovnog računa. Nekoliko dana kasnije, Zubak je uspio od svog prijatelja bankara u Švicarskoj dobiti potvrdu da se ne radi o autentičnom broju računa. Zubak je tada kontaktirao predsjednika Mesića, s kojim je u to vrijeme intenzivno komunicirao radi rješavanja svog problema vezanog uz naplatu raketnog sustava S300. Zubak je tada ispričao Mesiću da se radi o očitom falsifikatu, te da je osoba koja istražuje te račune u najmanju ruku neozbiljna. Folnegović je Zubaku pokazao još jedan račun na koji je navodno Sanader primio 49 milijuna dolara. Taj se dokument pokazao tek kao nešto kvalitetnije sastavljena krivotvorina. Među ostalim, Zubaku tada nije bilo u interesu da se ta krivotvorina objavi i zato što se on tada nadao da bi se HDZ u slučaju promjene vlasti na izborima 2003., ponio korektnije prema njegovu potraživanju vezanom uz nabavu raketnog sustava S300.

RANKO OSTOJIĆ bio je 2002. ravnatelj policije, a Zdravko Folnegović se u to vrijeme hvalio da se povezao s njimeZubak je Nacionalu ispričao da je bio u kontaktu s Folnegovićem isključivo zato što ga je zanimalo što taj prevarant smjera. “U više navrata upozoravao sam ga da se radi o falsifikatu, ali on me uvjeravao u suprotno, govoreći kako je dokument ovjerio javni bilježnik. Međutim, nije mi znao objasniti zašto nije mogao pribaviti i potvrdu banke da je riječ o originalu”, rekao je Zubak za Nacional.

Nedugo prije smjene Vesne Škare-Ožbolt s funkcije ministrice pravosuđa u Sanaderovoj vladi, Zubak se, početkom 2006., s njom slučajno susreo u jednoj zračnoj luci, gdje su oboje čekali zrakoplov. “Upitala me znam li ja što o 1900 kg Sanaderova zlata. Zvučala mi je kao da vjeruje da bi to moglo biti točno. Rekao sam joj da sam čuo za neku krivotvorinu, ali da se u njoj spominje 19 tona zlata. Pitao sam je može li mi pokazati taj dokument, ali na koncu ga nisam vidio. Međutim, ona je za njegovo postojanje znala, jer se sigurno nije raspitivala bez razloga. Ja njoj nisam pokazao nikakav dokument, jer tu krivotvorinu naprosto nisam niti imao, već mi ju je samo pokazao Zdravko Folnegović”, kaže Zvonko Zubak.

U prošlotjednom Globusu moglo se pročitati da je autoru teksta o Folnegovićevoj krivotvorini Ured predsjednika demantirao da im je Zdravko Folnegović nudio taj dokument, a Globus je prenio tvrdnju da Folnegović nije autor falsifikata, već je kao autore krivotvorine naveo dvije osobe s inicijalima I. S. i V. M., navodno poznate policiji jer imaju podeblje kriminalne dosjee. Njih je kao autore krivotvorine označila obavještajna zajednica. Nijedna od tih tvrdnji nije točna. Nakon što je Nacional prije dva tjedna opisao Folnegovićevu vezu s krivotvorinom o 19 tona Sanaderova zlata, potpisniku teksta javio se jedan uspješni poduzetnik i ispričao zanimljivu priču. Rekao je da se javlja kako bi ispravio malu pogrešku koja se potkrala Nacionalu, kada je objavljivao fotografije uz temu o Folnegovićevoj krivotvorini. Taj je poduzetnik rekao da je Nacional krivo potpisao fotografiju Zdravka Folnegovića. “Tekst je izuzetno zanimljiv, ali osoba čiju ste fotografiju potpisali nije Zdravko Folnegović, već je to Soldo, kojem se sada ne mogu sjetiti imena, ali koji me u Švicarskoj prevario za velik novac. Kao i brojnim drugim hrvatskim poduzetnicima, ponudio mi je nabaviti novac za ulaganje u projekt. Rekao mi je da ima poznatog investitora, tvrtku koja se zove Ronbar Finance. Ja sam samo trebao uplatiti polog od stotinjak tisuća eura u Bank Leu, a potom bi nakon nekog vremena Ronbar Finance osigurao ostatak ulaganja. Bio je razmetljiva ponašanja, skupo i neukusno odjeven, a sastali smo se u hotelu Renaissance u Zürichu. Soldo je tada radio s osobom koja se, koliko se sjećam, predstavljala kao Vladimir Micović, a nakon što su me prevarili doznao sam da su na isti način obradili više naivnih hrvatskih poduzetnika. Koliko mi je poznato, s njima se u Švicarskoj sastajao i pokojni Nikola Lisičar, bivši čelnik Montmontaže”, izjavio je za Nacional poduzetnik kojeg je Folnegović prevario.

MARKICA REBIĆ Bivši šef SIS-a ima veliki utjecaj na zadarski Hrvatski list, u kojem je falsificirani dokument prvi put objavljenNakon što je Nacional 2002. razotkrio o kakvom se prevarantu radi, Folnegović je nastavio svoje kriminalne aktivnosti, ali se ipak morao malo prilagoditi situaciji pa je dao izraditi vizit kartu s novim imenom čije se prezime podudara s inicijalom S. iz inicijala I. S., koji odgovaraju inicijalima osobe koja je prema pisanju Globusa krivotvorila dokument o Sanaderovu zlatu. Priča prevarenog poduzetnika otkriva i da se inicijali V. M. također podudaraju s imenom novog Folnegovićeva kriminalnog suradnika. Dakle, Folnegović je sa svojim partnerom, po svemu sudeći, krivotvorio dokument o Sanaderovu zlatu. To potvrđuje i činjenica da je varao hrvatske poduzetnike spominjujući Ronbar Finance kao investitora i Bank Leu, kao mjestu gdje žrtve trebaju otvoriti račun i s tog računa njemu uplatiti novac. I Ronbar Finance i Bank Leu također se pojavljuju u krivotvorini o Sanaderovu zlatu. Na koncu, Zubak je Nacionalu potvrdio da je Folnegović krivotvorinu otišao ovjeriti kod javnog bilježnika u švicarskom gradu u kojem je tada živio.

Moguće je da je Folnegović taj dokument krivotvorio kako bi uvjerio državni vrh da može doći do najčuvanijih tajni visokih hrvatskih državnih dužnosnika. U tomu je i uspio, a poslije je snimke svojih razgovora s predsjednikom Mesićem, kao i navodne punomoći Državnog odvjetništva da istražuje gdje je u inozemstvu završio opljačkani novac iz Hrvatske, vjerojatno koristio da impresionira žrtve svojih prijevara. Folnegović je Zvonku Zubaku 2002. kazao kako se povezao s tadašnjim ravnateljem policije Rankom Ostojićem. Ostojić je u to vrijeme vodio tajnu istragu pod kodnim nazivom Magla, kojom je pokušao doznati nešto više o organiziranom kriminalu u Hrvatskoj. Okružio se isluženim špijunima, manipulatorima i kompromitiranim policajcima, djelovao jednim dijelom posve suprotno zakonu i nezakonito trošio proračunski novac. Ako je točno da je Folnegović izravno surađivao i s tajnom grupom Ranka Ostojića, onda se savršeno uklopio u Ostojićevo okruženje. Folnegović je Zubaku tada kazao da je Ostojić 2003. tražio da se taj dokument objavi. Iako nije bilo potvrde o njegovoj autentičnosti, Ostojić je navodno vjerovao da bi taj dokument mogao koristiti SDP-u uoči parlamentarnih izbora. Međutim, predsjednik Mesić odigrao je ključnu ulogu u tomu da se spriječi objava dokumenta. Ako Mesić prije četiri godine nije dopustio da se falsifikat objavi, nije jasno zašto bi četiri godine kasnije upravo Vladimiru Zagorcu putem svog izaslanika davao na uvid takav papir.

VLADIMIR ZAGOREC u više je navrata manipulacijama pokušao popraviti svoju pravnu situacijuČinjenica da je za taj dokument početkom 2006. znala Vesna Škare-Ožbolt otkriva da je on bio dostupan određenom broju ljudi te je očito bio u opticaju. Zato je moguće i da je tijekom prošlih nekoliko godina postao dostupan i Vladimiru Zagorcu, koji ga pokušava iskoristiti kako bi si popravio nezavidnu pravnu situaciju. Prošlotjedni tekst u tjedniku Globus, kojim se manipulira s okolnostima vezanim uz krivotvorinu o Sanaderovu zlatu pokazuje i kako uopće nije čudno što je Folnegović uspio obmanuti državni vrh svojim konstrukcijama. To se najbolje vidi iz činjenice da analitičari, navodno, sve profesionalnije obavještajne zajednice pod vodstvom Tomislava Karamarka, još uvijek nisu uspjeli shvatiti da su I. S., kojeg obavještajna zajednica smatra jednim od autora falsifikata i Zdravko Folnegović zapravo ista osoba.