Objavljeno u Nacionalu br. 610, 2007-07-24

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Mesić nije i ne smije biti fikus

U ponedjeljak, dan prije izlaska Nacionala, u pizzeriji pokraj redakcije jeo sam svoju omiljenu malu pizzu od mozzarelle i sitno sjeckane šunke. U jednom trenutku vidio sam kako u lokal ulazi Ivica Đikić, sjeda za stol do izlaza, naručuje jelo i piće i s užitkom pali cigaretu. Ne znam je li me novinar Feral Tribunea vidio kad je ušao, no ja sam njega kolegijalno pozdravio kad sam odlazio iz lokala. Kad sam se vratio u redakciju i kolegama ispričao kako sam pojeo izvrsnu pizzu te ovlaš spomenuo kako sam sreo Đikića i ljubazno ga pozdravio, vidio sam u njihovim očima prijekor. Kako mi pričaju kolege koje su to čitale, navodno me je Đikić u nanovo pokrenutom Feralu, u nekom od prošlih brojeva, napao kao psa. Razlog za napad su našli u mojoj kolumni od prije tri tjedna, gdje sam, opravdavajući Mesićev angažman u slučaju Zagorec, povukao paralelu s njegovim angažmanom u slučaju Gotovina.

Tada sam napao neke novinare koji su cijelu situaciju i akciju oko Gotovine opstruirali iz samo njima znanih razloga. Jesu li ti razlozi bili njihova glupost, neinformiranost, zločestoća ili nešto četvrto, najsramnije za novinarsku profesiju, ja to zaista ne znam. Niti o tome želim diskutirati. Neka to bude na njihovoj savjesti, ako je imaju. Đikićeva je teza u tome tekstu bila da sam ja opravdavao i branio Mesićev angažman u vezi sa Zagorcem i Gotovinom kako bih zapravo obranio sebe. Prema Đikićevoj teoriji ja sam uvaljao predsjednika u nevolju pa se sada vadim. Nemam namjeru pravdati se Đikiću i ostalima koji su sudjelovali u prljavoj igri oko opstrukcije dragovoljnoga Gotovinina pojavljivanja pred haaškim istražiteljima. Ako se netko pred javnošću mora opravdavati zbog toga kako je sve završilo, onda su to Đikić i njemu slični, koji su učinili sve da jedna inicijativa i akcija, koja je trebala dovesti do rješenja problema kako za Gotovinu i njegovu obitelj tako i za cijelu Hrvatsku, bude opstruirana.

Umjesto da se sve riješi u ljeto i početkom jeseni 2003., Hrvatska je gotovo dobila sankcije i bila zaustavljena na putu u EU. Oni koji su uništili sav višemjesečni trud i pripreme za dragovoljni Gotovinin povratak u zemlju i odlazak na sud, danas se bez ikakva srama usude prozivati. A onaj tko nema srama, taj nema niti pameti. Isti takvi danas ponovo napadaju Mesića zbog miješanja u “slučaj Zagorec”. Pa naravno da se predsjednik treba miješati u one stvari koje su važne za državu koju vodi. U što da se upliće ako se neće uplitati u ovakvoj situaciji? A razotkrivanje onih koji su 90-ih opljačkali Hrvatsku kada joj je bilo najteže, u ratnom i poratnom vremenu, jedna je od najvažnijih stvari za ovu zemlju. I da se u to predsjednik ne miješa ako ima priliku da intervenira i pomogne u rješavanju stvari? Ima i jedan dodatni element koji nitko ne spominje, a to je činjenica da je predsjednik, uz premijera, šef tajnih službi a njegov pomoćnik Saša Perković glavni koordinator rada istih tih službi. Kao bivši djelatnik HIS-a i zamjenik ravnatelja, Perković je sa Zagorcem u Beču razgovarao kao policajac i obavještajac, koji uvijek trguje da bi dobio informaciju više koja može pomoći cjelovitijem rješenju problema. Nisam vidio famozni DVD, no ništa što će se sigurno pojaviti u javnosti ne bi me iznenadilo - pa ni “navlačenje i dovođenje za uši Bajića i njegova glavnog čovjeka Laze Pajića” u Beč, kao što je to navodno Perković izjavio prilikom susreta s ozvučenim Zagijem. U takvoj igri, u kojoj se mnogo obećava i laže, svašta je dopušteno. Stoga, kada se Lazo Pajić, koji je otišao u Beč da podigne DVD-e od austrijskog suda, pojavi s njima, neće me iznenaditi ništa što ću čuti i vidjeti na njima.

Sigurno je samo jedno, da to neće biti kompletna i istinita informacija zbog toga što je u tu snimku Zagorec itekako intervenirao. Naime, on i Perković su razgovarali gotovo četiri sata, a snimka je montažnim zahvatima u Zagorčevoj režiji skraćena na sat i pol. To znaju na austrijskom sudu, kao što znaju da je snimka napravljena na protuzakonit način i kao takva se po pravilu ne bi smjela upotrijebiti. Ipak, u svemu tome Nacional je doznao jednu ekskluzivnu stvar, koja bi mogla ubrzati cjelokupni proces oko Zagorca - navodno su naša policija i odvjetništvo pronašli trag gdje je završilo famozno “Zagorčevo drago kamenje”. Na taj način, cijela Zagorčeva obrana može montirati nove DVD-e, manipulirati opakim bolestima i podmetati Mesiću. To neće pomoći njihovu klijentu. A Đikić i ostali njemu slični mogu napadati Mesića za sve što radi. Mislim da bi ga trebalo napasti da ništa nije poduzeo u slučaju Zagorec a mogao je. Isto vrijedi i za slučaj Gotovina. Katkad uspije, a pokatkad i ne. No to je rizik takvog načina vladanja, u kojem naš predsjednik ne želi biti fikus, kako bi ga mnogi, koji ne razumiju stvari, željeli vidjeti.

RIZIK MESIĆEVA NAČINA VLADANJA

U slučajevima kao što su ovaj s putovanjem Saše Perkovića u Beč ili onaj s pokušajem da se dogovori Gotovinin dobrovoljni odlazak na sud predsjednik je nekad uspješan, nekad nije, ali ne želi biti fikus, kako bi ga mnogi, koji ne razumiju stvari, željeli vidjeti

Vezane vijesti

Saša iz TBF-a: 'Isusu na Marjanu treba istetovirati Hajdukov grb'

Saša iz TBF-a: 'Isusu na Marjanu treba istetovirati Hajdukov grb'

Mia Kovačić u studiju Totalnog FM – a na Radiju Riva u Splitu ugostila je Sašu iz grupe TBF kako bi pretresli aktualne teme, one vezane za Bend i one… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika