SUSRET NA TENISKOM TURNIRU Slovenski premijer Janez Janša i hrvatski Stjepan Mesić, hrvatski predsjednik, tijekom susreta s Janezom Janšom podržao je slovenski prijedlog prema kojem bi francuski pravnik Robert Badinter posredovao u međudržavnom sporu između Zagreba i Ljubljane, doznaje Nacional. Mesić i Janša susreli su se u nedjelju, 29. srpnja, u Umagu i u neformalnoj atmosferi razgovarali o bilateralnim odnosima dviju država. Najvažniji detalj vezan je uz angažman Badinterova suda u Ženevi, koji bi putem medijacije trebao razriješiti sporove i prepucavanja koja traju punih 15 godina. Tako je Mesić de facto podržao i premijera Ivu Sanadera koji također zagovara medijaciju kao najbolje rješenje.

Također, i hrvatska vlada je spremna prihvatiti prijedlog slovenskog šefa diplomacije Dimitrija Rupela, prema kojoj bi Robert Badinter, francuski pravnik i predsjednik Suda za pomirenje i arbitražu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, postao medijator u graničnim sporovima dviju država. Unatoč protivljenju pojedinih ovdašnjih stranaka kao što su HSP i HSLS, nekoliko visokih predstavnika Vlade i diplomacije potvrdilo je za Nacional kako je Rupelova ideja najbolji prijedlog koji je do sada stigao iz Ljubljane. Ili kako je to vrlo plastično opisao visoki dužnosnik vanjskih poslova: “Ionako smo u međusobnim odnosima dosegli samo dno. Ovo sada je pokušaj spašavanja obraza, i mislim da smo napokon i mi i Slovenci došli do krajnje točke nepovjerenja. Od sada možemo ići samo naprijed, makar je zbog dosadašnjeg iskustva najbolje da još neko vrijeme dogovor pokušamo postići u diskreciji.”

Prošlog petka Rupel je za slovenske medije izjavio kako postoji čvrsti dogovor o tome kako će se problemi rješavati. Nema vremenskih rokova za postizanje sporazuma, a tek treba vidjeti o kojim otvorenim pitanjima je riječ. U svakom slučaju bila je to definitivna potvrda da je u tijeku intenzivna akcija dviju administracija.

ŠEFOVI DIPLOMACIJA Kolinda Grabar-Kitarović i Dimitrij Rupel rješavat će tehnička pitanja Hrvatski diplomati su uvjereni da je Rupel odlučio angažirati Badintera zbog pritisaka iz Europske unije. Slovenija je do sada odbacivala hrvatske inicijative kojima se pokušavalo izići na međunarodnu arbitražu, i ovdje je doista riječ o značajnom političkom zaokretu. Nacional je iz nekoliko pouzdanih izvora uspio rekonstruirati što se u posljednje vrijeme događalo na relaciji Ljubljana - Zagreb. Na unutarnjopolitičkoj sceni bitnu ulogu odigrao je premijer Janez Janša, i on je tražio od Rupela da nađe prihvatljivo rješenje. Posljedica su česti razgovori Dimitrija Rupela i Kolinde Grabar-Kitarović, a nedavno su inicijativu preuzeli Janša i Ivo Sanader. U ovom trenutku cijeli proces vode dvojica premijera dok su diplomati zaduženi za tehnička pitanja. Olakšavajuća okolnost je i to da u obje države vodeće oporbene stranke, a to su SDP i Združena lista socijaldemokrata, također podržavaju rješavanje situacije. Idući će korak - ako se diplomacije slože - biti parlamentarne rasprave o medijatorskoj ulozi Roberta Badintera. Ipak, teško da bi Rupel zatražio pomoć treće strane da nije bilo pritisaka vodećih europskih političara. On već godinama odbacuje hrvatske prijedloge za arbitražu, a posljednja takva situacija dogodila se prije nekoliko mjeseci, kada je Europski parlament donio rezoluciju o Hrvatskoj. Iz završnog dokumenta ispao je prijedlog austrijskog socijalista Hannesa Swobode o potrebi arbitriranja, a to je protumačeno kao pobjeda slovenske strane. U hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova tvrde da se tada u Bruxellesu i Strasbourgu počelo shvaćati kako Slovenci blokiraju svako kompromisno rješenje. Prema takvom tumačenju, izbacivanjem Swobodina amandmana, Hrvatska je naposljetku profitirala.

---

U pozadini je to što od 1. siječnja 2008. Slovenija preuzima šestomjesečno predsjedanje Europskom unijom. Generalna politika EU jest ta da zemlja koja predsjeda svoj status ne smije koristiti prilikom rješavanja bilateralnih pitanja, a to implicira potrebu što bržeg rješavanja sporova. U Zagrebu su ionako jako ljuti na Slovence, koji stopiraju pregovore Hrvatske s Europskom unijom. Zbog slovenskog veta, u Bruxellesu su zaustavljeni pregovori u poglavljima Ribarstvo te Pravda, sloboda i sigurnost, unatoč podatku da niti u jednoj od ostalih 26 članica Unije nemaju prigovora na Hrvatsku. Ali kada za pet mjeseci Slovenci preuzmu EU, takvo ponašanje će se smatrati neprincipijelnim, i Janšina vlada morat će biti puno popustljivija. Kako bi izbjegli za njih neugodan razvoj događaja, Rupel i Janša su odlučili predložiti ulazak treće strane u bilateralni spor. Ne žele da to budu međunarodni sudovi u Haagu ili Hamburgu, nego OESS-ov Sud za pomirenje i arbitražu. Taj prijedlog ima jednu dobru i jednu lošu stranu. Mana je ta da medijacija nema pravni učinak, što može ponovo zakomplicirati situaciju, a dobra ta da bi sve vodio Robert Badinter, čovjek koji je Hrvatima i Slovencima de facto podario nezavisnost.

VODEĆIEUROPSKI PRAVNIK Robert Badinter (lijevo) ima veliko iskustvo uposredovanjima kod međunarodnih sporova, a najpoznatiji je po komisiji kojoj Hrvatska i Slovenija mogu zahvaliti svoju nezavisnost Najblaže govoreći, taj francuski pravnik i političar ima ogromne zasluge za međunarodno priznanje Hrvatske i Slovenije. Na temelju stajališta tzv. Badinterove komisije, međunarodna zajednica priznala je početkom 1992. te dvije bivše jugoslavenske republike, a kasnije i Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju te Crnu Goru. Hrvatska je priznata u avnojevskim granicama po preporuci Mišljenja br. 1 od 29. studenoga 1991. te Mišljenja br. 2 i 3 od 11. siječnja 1992., koje je dala Arbitražna komisija Konferencije o miru u Jugoslaviji koju je predvodio Robert Badinter. Badinterova komisija smatrala je da međunarodno pravo na tadašnjem stupnju svoga razvoja ne precizira sve posljedice prava na samoodređenje. Pritom je utvrdila kako, bez obzira na okolnosti, pravo na samoodređenje ne može polučiti promjenu granica koje postoje u trenutku neovisnosti, osim u slučaju suprotnoga sporazuma država o kojima je riječ. Badinter sa suradnicima europskim je državnicima izložio kako se granice između bivših jugoslavenskih republika mogu mijenjati jedino slobodnim i zajedničkim sporazumom. Badinterova komisija zaključila je kako, u nedostatku tako postignutog sporazuma, prijašnja razgraničenja dobivaju svojstvo granica. Nikakva promjena postojećih granica i crta razgraničenja postignuta silom ne može proizvesti pravne učinke.

Robert Badinter rođen je 1928., a kao pravnik etablirao se kao jedan od vodećih protivnika smrtne kazne. Kao člana Socijalističke partije, 1981. tada novoizabrani predsjednik François Mitterrand imenovao ga je ministrom pravosuđa, a upravo zahvaljujući Badinteru, Parlament je iste godine ukinuo smrtnu kaznu. Tijekom petogodišnjeg ministarskog mandata donio je još nekoliko važnih odluka kao što je zabrana rada vojnih sudova u mirnodopskim okolnostima ili poboljšanje prava homoseksualaca. Idućih devet godina bio je član Francuskog ustavotvornog vijeća, a 1995. izabran je za senatora u Francuskom parlamentu. Kao jednog od najistaknutijih europskih pravnika, Europska ekonomska zajednica ga je 1991. promovirala u predsjednika Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji. Na temelju ocjena koje je donijela Badinterova komisija, došlo je do definitivne disolucije SFR Jugoslavije, a hrvatska i slovenska želja za samostalnosti dobila je i pravnu potvrdu. Još uvijek je savjetnik makedonske vlade i imao je velik utjecaj na potpisivanje Ohridskih ugovora, kojima su smanjene tenzije između Makedonaca i Albanaca.

Badinter se i dalje bavi političkim pitanjima, a posebno se prate njegova sudjelovanja na demonstracijama protiv smrtne kazne u Kini i SAD-u. Nedavno se usprotivio ulasku Turske u Europsku uniju, kako zbog niske razine zaštite ljudskih prava u toj zemlji, tako i nepotrebnog širenja Europe. Kako trenutačno stvari stoje, u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova pozitivno gledaju na Badinterov angažman. Diplomat koji često kontaktira sa slovenskim kolegama potvrdio je prošli petak za Nacional da su primili Rupelov pismeni prijedlog. U tijeku su konzultacije i, po svemu sudeći, uz Janšino i Sanaderovo nadgledanje, posao će odraditi državni tajnici Hido Biščević i Andrej Šter.

Ako je suditi prema inzistiranju da ih se ne spominje, izgleda da su u hrvatskoj diplomaciji i dalje skeptični prema inicijativi. S druge strane, Rupelov prijedlog objektivno odgovara Sanaderu koji bi nekoliko mjeseci prije izbora volio pokazati da je pokrenuto rješavanje hrvatsko-slovenskog spora. Naravno da će medijacija, ako do nje dođe, trajati prilično dugo i preuzet će je iduća vlada, ali ona znači da se krenulo s mrtve točke. “S naše točke gledišta, da bismo prihvatili Rupelovu inicijativu, moraju biti zadovoljena tri uvjeta. Najprije se trebamo dogovoriti o meritumu kojim ćemo se baviti u pregovorima, zatim nedvosmisleno zaključiti kako ćemo prihvatiti odluku kakva god bila, i na kraju, dogovor o Badinterovu ulasku treba biti ratificiran u parlamentima obiju država. To bi bio svojevrsni predarbitražni ugovor. Osim toga, ne možemo pristati na još nešto - spor se mora rješavati isključivo od točke do točke, a nikako u paketu.

To znači da odvojeno govorimo o Piranskom zaljevu, Krškom, kopnenoj granici ili dugu Ljubljanske banke, a nikako sve to stavljati u zajednički koš”, smatra zagrebački diplomat. Kada je riječ o Sudu za pomirenje i arbitražu, postoji još jedan problem, a to je pitanje njegove stvarne snage. Osnovan je 1995. sa sjedištem u Ženevi i od samog početka protiv davanja većih ovlasti bile su Sjedinjene Američke Države. Nisu željeli stvaranje još jednog međunarodnog suda sa širokim ovlastima, tako da je ovo OESS-ovo tijelo do sada gotovo bilo bez posla. Ako do postupka ipak dođe, Badinter i suci će pokušati pomiriti Hrvatsku i Sloveniju, a onda slijedi arbitraža. U Sanaderovoj vladi vjeruju da Slovenija ne posjeduje ozbiljne argumente da bi pobijedila. “Mi se pozivamo na članak 15. Konvencije UN-a o pravu mora, a Slovenci na nekakvo historijsko pravo nad Piranskim zaljevom. U pravnom pogledu, njihov je stav pomalo neozbiljan”, smatra bliski suradnik Ive Sanadera.

Slovenska javnost saznala je za Rupelov prijedlog početkom prošlog tjedna na sjednici parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku. Aurelio Juri, član Odbora i socijaldemokratski zastupnik, tvrdi da je riječ o pozitivnom pomaku, ali i da iza svega stoji Bruxelles. “Osobno već tri godine predlažem arbitražu, međutim niti medijacija nije loše rješenje. Na sjednici nismo dobili nikakve dokumente nego samo usmeno objašnjenje, ali poslije tolikog čekanja već je i ovo dobar korak prema rješenju. Činjenica da Rupel predlaže uvođenje treće strane pokazuje kako je naša vlada usvojila molbu EU da do kraja godine počne ozbiljno rješavati otvorena pitanja s Hrvatskom. Badinter je, po mojem mišljenju, stručnjak koji uživa poštovanje i vjerujem da će svi podržati njegov izbor”, objasnio je Juri.

Očito je da se posljednjih mjeseci poklopilo dosta toga i od 1992. do danas Hrvatska i Slovenija nikada nisu bile bliže odluci o početku stvarnih pregovora. Možda se glavno otvoreno pitanje, a to je Piranski zaljev, moglo riješiti sporazumom Račan - Drnovšek, međutim njihov pokušaj opstruiran je u Saboru. Od tada su prošle četiri godine tijekom kojih je Slovenija redovito odbacivala hrvatske pokušaje uvođenja arbitraže. Posljednji put bilo je to prije točno dvije godine, u ljeto 2005., kada je Dimitrije Rupel ignorirao pismenu ponudu Kolinde Grabar-Kitarović koja je predložila da se sve riješi na nekom od međunarodnih sudova. Sada je Rupel taj koji želi Roberta Badintera, i s obzirom na razvoj situacije, to je najbolje rješenje za Hrvatsku.