JAMES STEWART i Grace Kelly u filmu 'Prozor u dvorište'Prošlog tjedna umrli su jedan za drugim Ingmar Bergman i Michelangelo Antonioni. DVD medij davno se pojavio u Hrvatskoj, no kakva je situacija, mogao bi izumrijeti prije nego što se u videotekama pojavi barem jedan Bergmanov film. Antonioni je bio nešto bolje sreće, pa su na DVD-u objavljena čak dva njegova, “Uvećanje“ i “Zanimanje: reporter“, no o talijanskim klasicima zbog kojih ga vrijedi oplakivati možemo samo sanjati. Mnogi će reći, nema veze - većinu njihovih filmova ionako nije problem nabaviti putem interneta, no dok god takve stvari ne budu dostupne širokoj publici, kao što su nekoć bile dostupne u doba normalne kinodistribucije i kinoteke, filmu prijeti srozavanje na razinu filatelije, suvremenog plesa ili haiku poezije, što je dijametralno suprotno njegovoj prirodi. Osim što distributeri, kojih je ionako sve manje, ne objavljuju filmove europskih modernističkih klasika poput Bergmana ili Antonionija (nažalost, to od njih nitko nije ni očekivao), na DVD-u je dosad slabo zastupljen bio i vjerojatno najpopularniji redatelj u povijesti Alfred Hitchcock. Iako je Hitchock još uvijek najveća redateljska marka, u videotekama smo mogli gledati samo tri njegova filma, remek-djela “Nepoznati iz Nord-ekspresa“ i “Sjever-sjeverozapad“ i šarmantni film iz drugog Hitchova “razreda“ “Drž“te lopova“. Proteklih nekoliko tjedana, na DVD-u se skokovito počela pojavljivati Hitchockova kolekcija, koja zasad donosi filmove “Psiho“, “Ptice“, “Prozor u dvorište“, “Nevolje s Harryjem“ i “Čovek koji je previše znao“, dakle tri neupitna remek-djela, jedan isto tako neupitan promašaj i jedan malčice podcijenjeni žanrovski biser, holivudski remake redateljeva ranijeg, britanskog djelca. Hoće li ovi filmovi približit “Hitcha“ mlađoj publici, koja nije imala sreće pohađati kinoteku ili gledati televiziju u sretnijim vremenima, kada su Hitchockovi filmovi išli u normalnim terminima i imali gledanosti ravnu današnjoj gledanosti Dnevnika ili Big Brothera?

Sumnjam. Posljednjih godina filmska se publika rascijepila na posjetitelje multipleksa i festivala, a Hitchcock nema šanse niti kod jednih niti kod drugih. Prve po prirodi stvari ne zanima ništa drugo osim najnovijih hitova, dok je drugima “Hitch“ previše poznat i cijenjen da bi se moglo otkrivati i isfuravati, onako kako se to čini sa iranskog kinematografijom, trash filmovima, japanskim hororima i ostalim stvarčicama koje mediji ili poduzetni festivalski žicari državnih novaca posljednjih godina svako malo pretvaraju u trendove. Ne tako davno proglašen za redatelja stoljeća, Hitchcock polako ali sigurno klizi prema poziciji Homera ili Tolstoja, klasika kojeg svi uvažavaju no zapravo nitko ne čita izuzev stručnjaka kojima je to posao. Šteta, jer od svih filmskih autora, Hitchock je možda najpodatniji za zaljubljivanje u pravi film, genij koji se nimalo slučajno zatekao u sredini najrazličitijih pravaca i filmskih stilova koji su obilježili dosadašnju povijest filmske umjetnosti. Hitchcockov klasični fabularni stil ipak je malo vidljiviji od “nevidljivih“ stilova Forda ili Hawksa i samim tim podatniji za upoznavanje s poetikom klasičnog Hollywooda za sve one koji u spomenutom još uvijek krivo vide zanat i običnost. S druge strane, Hitchock je eksperimentator i modernist, često suptilniji, zabavniji, efektniji pa i provokativniji od europskih modernista poput spomenutih Bergmana i Antonionija. Također, pred njegovom se anticipacijom tzv. postmoderne mogu sakriti svi Wendersi i Jarmuschi. Hitchcockova su remek-djela unikatni spoj svega najboljega što je film donio između ranih 30-ih i kasnih 60-ih i valja ih stalno iznova gledati kako bismo se prisjećali da je većina stvari koje je navodno donijela “postmoderna“ davno izmišljena.

Neke od njih baš u srcu klasičnog Hollywooda, još uvijek prečesto omalovažavane sredine u kojoj su paralelno s konfekcijom nastajali najbolji eksperimentalni filmova poput Hitchockova “Prozora u dvorište“ i kameni temeljci za proučavanje odnosa psihoanalize i filma, poput “Psiha“. A kakav je tek gušt ponovno gledati “Čovjeka koji je previše znao“ i njegov nevjerojatni početak u kojem “Hitch“ lakoćom u nekoliko poteza i dijaloga ispod prijeteće atmosfere skorašnje otmice djeteta suptilno oslikava neuništive muško-ženske suprotnost i naznačuje skori sukob civilizacija, rabeći u hotelskoj sceni kucanja budućeg ubojice na vrata dubinsku kompoziciju ništa manje efektno od Orsona Wellesa. Hitchcock je sjajan i u takvim, naizgled manje slojevitim filmovima, koji se nipošto ne mogu strpati samo u ladicu vrhunskog zanata. Da je to zanat, onda bi ga svi mogli naučiti i ne bi 95 posto recentnih trilera bilo slabo. Dosad objavljeni nastavci Hitchcockove kolekcije nemaju dodatne priloge i ne mogu se kvalitetom mjeriti sa stranim DVD edicijama, ali donose ono najvažnije: sjajne filmove u kvalitetnom video i audio izdanju.

CONTINENTAL FILM

FILMOVI: 5
DVD: 2

ROCKY BALBOACONTINENTAL FILM
Boksačka drama “Rocky Balboa“, kojom je davno posrnuli Sylvester Stallone uskrsnuo iz mrtvih, jedno je od ugodnih iznenađenje sezone. To još ne znači da je film odličan, ali je sasvim pristojno B djelce simpatičnih dijaloga, ugodne penzionerske atmosfere i dragih likova, kojeg se, za razliku od prethodnih tko zna koliko promašaja, Stallone nipošto ne treba sramiti. Kao i prvom, šestom “Rockyju“ najveći šarm donosi odustanak od fabularnog senzacionalizma i podudarnost situacija u kojima se nalaze oronuli glavni junak i još oronuliji glumac. Šteta je samo što završna boksačka sekvenca nije režirana barem malo suvislije.

Rocky Balboa, am. drama, 2006. R: Sylvester Stallone GL: Geraldine Hudges, Burt Young, Antonio Tarver
FILM: 3
DVD: 3

NESLAVNIBLITZ
Tržište je bilo premaleno za dva filma o Trumanu Capoteu i nastanku njegova glasovitog “Hladnokrvnog umorstva“, no drama “Neslavni“ suscenarista briljantnih Allenovih “Metaka iznad Broadwaya“ Douglasa McGratha nije puno slabija od razvikanog oscarovca “Capotea“ i zaslužuje gledanje. McGrathov film nije bez mana, no njegov je kut promatranja nastanka ključne Capoteove knjige zanimljiv i pedantno razrađen, redateljski kultiviran, a glumci, ne računamo li nepotrebne Gwyneth Paltrow i Sandru Bullock, prvorazredni, kako “Capote“ Toby Jones, tako i epizodisti predvođeni sjajnim “Bondom“ Danielom Craigom. Dojam bi bio kudikamo bolji da se, umjesto hinjenim i nepotrebnim dokumentarnim izjavama, McGrath više bavio odnosom Capotea i Perryja Smitha.

Infamous, am. drama, 2006. R: Douglas McGrath GL: Toby Jones, Daniel Craig, Sandra Bullock, Lee Pace
FILM: 3
DVD: 2

HEROJI NEBADISCOVERY
Ova ratna akcijska drama može se pohvaliti zanimljivim efektima, ali kad oni za koju godinu zastare, od filma neće ostati mnogo. Mlitavo napisan, lišen redateljskog osjećaja za ritam i dramaturški kaotičan film o glasovitoj eskadrili Lafayette, ne samo što svjetlosnim godinama zaostaje za klasičnim holivudskim avijatičarskim komadima poput Wellmanove “Eskadrile Lafayette“, nego je u usporedbi s njim i “Partizanska eskadrila“ Hajrudina Krvavca spektakularna. Nakon gledanja “Heroja neba“ zvuči nevjerojatno da je redatelj filma Tony Bill zaljubljenik u nebo i pilot te da je nekoć popularni producent Dean Devlin (“Dan neovinosti“) toliko vjerovao u film da je snimanje dofinancirao iz svog džepa.

Flyboys, am. rat. film, 2006. R: Tony Bill GL: James Franco, Martin Henderson, Jennifer Decker, Jean Reno
FILM: 2
DVD: 2