Ivo PukanićPrije tri tjedna zove me Ante Kotromanović. Zove me u ime SDP-a da budem gost na njihovu prijemu u Sinju povodom Alke. Kaže da bi stranci bilo važno da se uoči izbora tamo pojavim kao njihov gost kako bi ljudi vidjeli tko ih sve podržava. Ne mogu vjerovati onome što čujem. Nikada mi nitko tako otvoreno nije rekao da me želi iskoristiti za vlastitu predizbornu propagandu. Opravdavajući to Kotromanovićevim političkim neiskustvom, s druge strane poštujući njegovu vojničku hrabrost i doprinos u ratu, na krajnje pristojan i obziran način odbio sam taj poziv šefa SDP-ova Savjeta za branitelje. Na kraju tog telefonskog razgovora, umirovljeni brigadni general Kotromanović, u povjerenju mi kaže kako je bio kod Ante Gotovine u Haagu. Pritom mi je posebno napomenuo da to nikako ne objavim, jer je to bio privatan i krajnje prijateljski posjet. Ne samo da nisam napisao, već nikome nisam ni želio reći za taj posjet, poštujući Kotromanovićev stav.

Nakon nekoliko dana čitam u novinama kako je Kotromanović bio kod Gotovine, zatim Kotromanovićeve izjave o tom posjetu te na kraju Milanovićeve izjave u kojima staje u obranu Ante Gotovine, zaključujući kako su “argumenti da je Gotovina krivac tanki”. O tome da Gotovina nije kriv i da se cijeli slučaj treba riješiti na miran način, Gotovininim povratkom u Hrvatsku, i ako treba odlaskom u Haag na mjesec-dva, te da se nakon toga brani sa slobode, ako optužnica ostane, ja sam napisao nebrojene članke. Zbog angažiranja u rješavanju tog problema, zamjerio sam se mnogima, a posljedice trpim još i danas. Vjerojatno sam jedini Hrvat kojem je zabranjen ulazak u Veliku Britaniju, nakon što je Nacional u svojim člancima razotkrio igru koju je vodila britanska tajna služba u suradnji s nekim medijima i novinarima u Hrvatskoj u slučaju Ante Gotovine.

Jedini koji je tada shvatio situaciju i vidio da će doći do blokade ulaska Hrvatske u EU ako se hitno ne riješi pitanje Gotovine, bio je od političara predsjednik Mesić. Mesićeva inicijativa nije uspjela zbog stvaranja negativne atmosfere u Hrvatskoj od strane medija prema toj akciji te zbog gluposti Gotovininih odvjetnika i opstrukcije desnice koja je u propagandne svrhe zloupotrebljavala njegovo ime. Predsjednik Mesić je uspio preživjeti te goleme atake, veće od ovih kojima je sada izvrgnut zbog “slučaja Zagorec”. Kao što je tada desnica eksploatirala Gotovinu za svoje političke ciljeve, a što je bilo presječeno Mesićevom inicijativom, sada na isti prljavi način SDP iskorištava tog čovjeka koji čami u haaškom pritvoru već drugu godinu. Gdje su te 2003. godine bili Ante Kotromanović i SDP kada je trebalo javno podržati Mesićevu inicijatvu. Gdje su tada bili Zoran Milanović i ostali iz SDP-a? Tko se iz SDP-a ikad sjetio Ante Gotovine, osim sada, nekoliko mjeseci uoči izbora, i to plasirao u javnost. Gdje je dignitet i stav koji je SDP imao u vrijeme Ivice Račana? Zoran Milanović je pametan, ali i neiskusan čovjek. Trebao bi znati onu narodnu poslovicu - Onaj koji se htio svidjeti svima, na kraju se nije svidio nikom. Naravno, nitko ne kaže da on ne smije reći svoj javni sud o slučaju Gotovina, no ne smije biti rečeno kako je to sada učinjeno kroz Antu Kotromanovića, koji nikad ne bi pristupio SDP-u da ga je HDZ-ova vlast postavila na vojničku poziciju koju je očekivao. Socijaldemokratima se okrenuo revoltiran ignoriranjem Sanaderova HDZ-a. Kako sve skupa što SDP sada radi oko Gotovine nije iskreno, već je samo produkt nekog krajnje iščašenog uma unutar SDP-a koji brine o propagandi, stoga bi se to trenutačno vodećoj stranci moglo osvetiti. Naime, ljudi nisu glupi i prepoznaju tko je iskren a tko fulira. A sada SDP i Kotromanović fuliraju, i to debelo. Kada je već Milanoviću toliko do Gotovine, što ne pita o prljavim igrama oko današnjeg haaškoga zatvorenika jednog od svojih prvih suradnika Ranka Ostojića, samozvanog “velikog policijskog stručnjaka” koji je vodio operaciju hvatanja Gotovine. Pritom je nestalo milijun-dva kuna, o čemu je provedena unutarnja istraga u MUP-u. Ako je SDP-u toliko do Gotovine, što Ranko Ostojić, kao Milanovićev kandidat za ministra policije u nekoj budućoj vladi, ne objasni jasno i glasno svoju ulogu u cijelom slučaju. I tko su mu bili jataci i koliko im je dao novca, i kako je protiv Gotovine vodio medijski rat u suradnji sa stranim službama. Uz takvu politiku i takve ljude, Milanović neće daleko dospjeti. Njegova je sreća što su izbori pred vratima, te će teško, unatoč glupostima koje rade, izgubiti svoj dobar rejting.

Pri svemu tome preporučljivo bi bilo i HDZ-u da šuti, jer izuzetno prozirno zvuči Vladina ponuda Haagu da će garantirati za Gotovinino puštanje i čekanje suđenja na slobodi. Sjećam se, kao da je bilo jučer, kada je HDZ došao na vlast Sanader mi je rekao “Puki, sad kad smo došli na vlast, moramo ozbiljno sjesti da mi točno ispričaš što se događa oko Gotovine pa da vidimo kako riješiti cijelu krizu i pomoći čovjeku.” Nikada nakon toga Sanader me nije pozvao po tom pitanju i zamolio da mu ispričam sve što se događalo, već je krenuo rješavati problem na silu, što je rezultiralo sramnim hapšenjem na Kanarima i sprovođenjem u Haag. Možda, da je sjeo sat vremena i mirno saslušao sve što se tada zaista događalo s Gotovinom u pozadini, ne bi došlo do takvog uhićenja, već bi sve završilo Gotovininim mirnim dolaskom. I ono što radi SDP ali i ono što radi HDZ je dosta degutantno i prozirno. Mogu pretpostaviti koliko je Gotovini teško u zatvoru, naročito ako tamo sjedi nevin. No, unatoč usamljenosti, Gotovina bi ipak morao paziti na to koga prima u posjet.