Objavljeno u Nacionalu br. 613, 2007-08-13

Autor: Maroje Mihovilović

VOJNI ZAOKRET U KREMLJU

Ruska armija vraća se na Pacifik i Sredozemlje

AMERIČKA VOJSKA je tijekom održavanja godišnjih manevara kod pacifičkog otoka Guam prošli tjedan imala neočekivane goste - dva ruska bombardera koji su izazvali uzbunu

Ruski predsjednik Vladimir Putin na podmornici Arhangelsk pratio je vojne vježbe u Barentsovu moru; podmornice su trenutačno najjače oružje relativno slabe ruske floteRuski predsjednik Vladimir Putin na podmornici Arhangelsk pratio je vojne vježbe u Barentsovu moru; podmornice su trenutačno najjače oružje relativno slabe ruske floteŠestog kolovoza u zapadnom Pacifiku počeli su godišnji manevri američke ratne mornarice i ratnog zrakoplovstva pod imenom “Valiant Shield”. Prvi takvi manevri nedaleko od otoka Guama održani su 2006. i bili su najveći u kojima su sudjelovali američki nosači aviona od završetka Vijetnamskog rata. Bilo je 30 ratnih brodova, 280 aviona i ukupno 22.000 vojnika. Detaljni podaci o manevrima koji su u tijeku nisu objavljeni, ali sudjeluje približno isti broj ljudi i sredstava. Tamo su tri nosača aviona sa svojim borbenim grupama, nosači na nuklearni pogon “John Stennis”, koji je upravo stigao iz Perzijskog zaljeva, zatim “Nimitz” i nosač na klasičan pogon “Kitty Hawk”, koji ima bazu u japanskoj luci Yokohami. U manevrima sudjeluju i avioni iz ratne mornarice koji su polijetali s tih brodova, ali i avioni iz kopnenih baza u tom području, ponajprije s obližnjeg otoka Guama. Aviona američkog ratnog zrakoplovstva bilo je 60-ak, što lovaca i bombardera, što zračnih tankera i transportnih aviona.

Prošle godine američka ratna mornarica pozvala je i strane goste da promatraju manevre, pa su im prisustvovali promatrači iz Ekvadora, Indije, Malezije i Singapura, iz zemalja koje blisko surađuju s SAD-om vezano uz vojsku. Ove godine strani promatrači nisu pozvani, no dva dana nakon početka događaja stigli su nepozvani promatrači. Dva ruska bombardera dalekog doleta tipa Tu-95, koja su poletjela iz dalekoistočne ruske baze Blagoveščensk uz granicu s Kinom, doletjela su do mjesta održavanja manevara te izazvala uzbunu. S američkih nosača aviona poletjeli su lovci kako bi ruske bombardere otpratili iz tog područja, kao što su to radili i prije petnaestak godina. Prestankom hladnog rata početkom 90-ih tu su praksu ruski avioni prekinuli, a sada su je, čini se, obnovili, pa je to izazvalo golemu pozornost.

U Washingtonu su to shvatili kao još jedan znak sve agresivnijeg ponašanja ruske vojske, i o tom incidentu nisu ni obavijestili javnost. Ruska strana odmah se javno pohvalila onim što se dogodilo a general bojnik Pavel Androsov, komandant zrakoplovnih snaga velikog doleta, izjavio je: “Tradicija je našeg zrakoplovstva dalekog doleta da letimo daleko iznad oceana, da se susrećemo s američkim nosačima aviona i pozdravimo američke pilote. Mi smo jučer obnovili tu tradiciju.” Ispričao je da je spomenuti let dvaju bombardera trajao 13 sati, da su američki lovci pratili ruske bombardere sve dok oni nisu napustili zračni prostor Guama.

BOMBARDER Tu-95 u pratnji norveškog lovca F-16 prije dva tjedna, kada su Rusi stigli do zračnog prostora Velike BritanijeBOMBARDER Tu-95 u pratnji norveškog lovca F-16 prije dva tjedna, kada su Rusi stigli do zračnog prostora Velike Britanije Bombarderi tipa Tu-95 imaju sličnu funkciju u ruskom zrakoplovstvu kakvu strateški bombarderi B-52 imaju u američkom. Izrađeni su u tvornici Tupoljev, u NATO-ovoj vojnoj terminologiji dobili su naziv “Bear” - Medvjed, imaju sedam članova posade, mogu nositi atomske bombe, ali i ispaljivati krstareće rakete. Imaju maksimalni dolet od 15.000 kilometara. Njihova proizvodnja počela je još 50-ih, a riječ je o avionima na turboprop pogon naoko stare tehnologije. No pokazali su se vrlo pouzdanima, pa su zadržani u sastavu ruskog zrakoplovstva sve do danas, a vojni stručnjaci tvrde da će vjerojatno ostati u aktivnoj službi do 2040. U vrijeme hladnog rata oni su redovito odlazili na daleke letove do zapadnih točaka koje su imale strateški interes. Jedno vrijeme takvi letovi su se prorijedili, no letom do Guama ruska je strana željela pokazati da može ugroziti vitalne točke američke strateške vojne organizacije.

Otok Guam nalazi se između Havaja i Japana. To je najjužniji otok Marijanskog arhipelaga i ima samo 541 četvorni kilometar. Na njemu živi 170.000 stanovnika. No unatoč tome, on je strateški bitan jer je na važnom plovnom i zračnom putu između zapadne obale Sjeverne Amerike i Dalekog istoka. Do kraja Drugog svjetskog rata Amerikanci su na Guamu izgradili značajnu bazu, iz koje su vršeni napadi na japanske snage, a Guam je bio važan i u američkim angažmanima na Dalekom istoku, tijekom Korejskog rata 50-ih i Vijetnamskog rata 60-ih i 70-ih. Na Guamu su bili stacionirani i američki strateški bombarderi B-52, to je i važna luka za američke nosače aviona.




'VALIANT SHIELD' naziv je američke vojne vježbe koja se godišnje održava kod otoka Guam na Tihom oceanu i na kojoj sudjeluje 22 tisuće vojnika'VALIANT SHIELD' naziv je američke vojne vježbe koja se godišnje održava kod otoka Guam na Tihom oceanu i na kojoj sudjeluje 22 tisuće vojnika I sada Guam ima ključno značenje za američku armiju jer se nalazi na strateškom mjestu preko kojeg ide veza od zapadne obale SAD-a preko Pacifika do južne Azije i Bliskog istoka, te Perzijskog zaljeva, gdje je centar sadašnjeg američkog interesa u tzv. Ratu protiv terora, ali i kad je riječ o osiguranju energenata. Zato su u SAD-u dolet ruskih aviona do Guama shvatili kao značajno upozorenje. Riječ je o široj ruskoj strategiji povratka na svjetske oceane i druga mora u sklopu onog što se u posljednje doba naziva neproporcionalnim ruskim odgovorom na neke američke vojne poteze, u prvom redu na odluku da u Europi postavi ključne instalacije svog antiraketnog štita, što Rusija smatra agresivnom provokacijom.

Nakon što je američki predsjednik George W. Bush objavio da ne namjerava odustati od izgradnje antiraketnog štita u Češkoj i Poljskoj, te je barem za sada otklonio prijedlog ruskog predsjednika Vladimira Putina o zajedničkoj izgradnji tog štita, Rusija je odgovorila najavom protumjera. Tako je obznanjeno da Rusija odustaje od svojedobno sklopljenog dogovora o kontroli konvencionalnog naoružanja u Europi, što znači da je spremna na ponovno jačanje tih snaga, u čemu je uvijek imala prednost u Europi nad snagama Amerikanaca i njihovih saveznika. Budući da smatra kako je SAD prekršio dogovor o zabrani izgradnje antiraketnih sustava, ovih je dana Rusija objavila da je pokrenula svoj novi sustav antiraketne obrane Moskve S-400, koji će biti smješten u mjestu Eletrostal, a koji će braniti Moskvu i od krstarećih raketa, nevidljivih bombardera i drugih prijetnji. Rusija je objavila i da nastavlja razvijati svoje interkontinentalne nuklearne rakete tipa Bulava-M, koje se instaliraju na nuklearne podmornice.

Zapovjednik ruske ratne mornarice, admiral Vladimir Morosin, upozorio je da Rusija namjerava ponovo neprekidno imati svoje ratne brodove u Sredozemlju. O tome je pisao izraelski list Yedioth Aharonot na svojoj prvoj stranici pod naslovom “Rusi dolaze”. U članku se analizira najava admirala Morosina te zaključuje da ruska flota ne može opstati u Sredozemlju ako neće imati stalnu bazu, a jedino mjesto gdje je može uspostaviti jest neka od sirijskih luka. Ako bi se ruska flota smjestila u neku od sirijskih luka, to bi za Izrael bilo strateški nepovoljno, ne samo zato što bi to ozbiljno ograničavalo operacije izraelske ratne mornarice, nego bi se u toj luci mogao stvoriti i obavještajni operativni centar koji bi mogao opskrbljivati informacijama i ruske potencijalne saveznike na Bliskom istoku Siriju i Iran.

Morosin je to objavio na konferenciji za novinare u Sebastopolju, ukrajinskom gradu na poluotoku Krimu, gdje je još uvijek glavna baza ruske Crnomorske flote. Rusija je i prije imala ambicije da ima flotu u Sredozemlju, ali problem su tjesnaci Bospor i Dardaneli između Crnog mora i Sredozemlja, koje je lako blokirati u slučaju većeg konflikta. Kad je 80-ih SSSR po strateškim zamislima admirala Sergeja Gorškova gradio veliku oceansku flotu, te odredio gdje će njegovi brodovi biti na svjetskim morima, morao je za njih osigurati baze na strateškim mjestima jer su njegove luke vrlo nespretno smještene. SSSR je smatrao posebno važnim da njegovi brodovi budu u Sredozemlju, pa je od 1971. imao bazu u sirijskom gradu Tartusu. No tu je bazu, kao i većinu drugih, nakon raspada SSSR-a Rusija napustila 1992. Sad se spekulira da bi se ta baza mogla obnoviti, ali se govori i o mogućnosti da Rusija bazu stvori u sirijskoj luci Latakiji.

Morosin je u Sebastopolju iznio ambiciozne ruske mornaričke planove, prema kojima su zapadni vojni analitičari ipak skeptični. Oni tvrde da Rusija nema brodova da bi bila snažnije prisutna u Sredozemlju, jer bi tamo mogla poslati jedan ili dva broda, i to bez zračne podrške, pa bi oni bili ranjivi u bilo kakvom konfliktu. Američki vojni analitičari tvrde da su takve najave prije svega politička demonstracija, a ne realna vojna prijetnja. Prema tim procjenama ruska flota ne može biti prijetnja američkoj. Amerikanci imaju više od 300 ratnih brodova sposobnih za operacije na dalekim morima, od toga 14 nosača aviona, te nekoliko njih u gradnji, a ruska flota nema više od dvadeset takvih brodova, i to raspršenih između četiri svoje flote. Prema američkim tvrdnjama Rusija raspolaže samo jednim nosačem aviona, pet krstarica, od toga dvije na nuklearni pogon, devet razarača i dvanaest oceanskih fregata. Valja napomenuti, tvrde američki analitičari, da je nosač aviona “Admiral Kuznjecov”, izgrađen 1989., stalno na popravcima i nikad nije postao operativan za daleke misije.

Morosin je u svibnju ove godine najavio ambiciozni plan izgradnje šest novih ruskih nosača aviona, tri za Pacifičku flotu, tri za plovidbu Atlantikom, koja bi trebala početi 2015., a završiti 2027. Bez nosača aviona nije moguće uspostaviti oceanske flotne sastave ruske flote, kakve je planirao i admiral Gorškov. Po njegovim planovima Rusija je počela gradnju nosača aviona, te ih je izgradila pet, ali je sa svima bilo tehničkih problema, a u međuvremenu se Rusija njih četiri riješila, pa joj je ostao samo “Admiral Kuznjecov”. Tri su završila u rezalištu, jedan je prodan Indiji, kako bi bio u ruskom brodogradilištu pregrađen po zamislima zapovjedništva indijske mornarice, te opremljen modernom ruskom elektronikom i borbenim sredstvima. No isporuka tog nosača aviona kasni jer su se pojavili veliki problemi u njegovu opremanju, a po tvrdnjama zapadnih vojnih analitičara zbog toga Rusija nije potpuno spremna za izgradnju nosača aviona, znači i za ostvarenje svojih planova o oceanskim eskadrama. Kad je riječ o planiranim budućim nosačima aviona, postoji čak i problem s mjestom gdje će se oni graditi. Prije je SSSR nosače gradio u brodogradilištu u Nikolajevu, ali je to brodogradilište danas u Ukrajini, pa se priča da bi Rusija morala izgraditi novo veliko brodogradilište na Sjevernom moru. Po američkim procjenama Rusija će imati velikih teškoća da ostvari Morosinovu najavu, jer je izgradnja oceanskih flota jedan od najsloženijih vojnih projekata, za Rusiju posebno težak zbog toga što Rusija ima sasvim neadekvatne izlaze na svjetska mora.

No neovisno o tome što Rusija ni izdaleka u ovom trenutku ne može parirati američkoj globalnoj vojnoj moći, posebno kada je riječ o pomorskim snagama, najave ruske strane da će raditi na tome da Rusija ponovo postane američki rival na svjetskim morima u Washingtonu izazivaju pozornost. I kad je riječ o doletu ruskih bombardera do područja američkih pomorskih manevara u zapadnom Pacifiku, to treba shvatiti kao upozorenje, iako američka Pacifička komanda umanjuje značenje tog incidenta tvrdeći da cijela stvar nije bila takva kakvom je prikazuju Rusi. Po američkim tvrdnjama ruski bombarderi nisu se uspjeli približiti mjestu manevara, a od Guama su bili udaljeni 300 kilometara.

Tu-95 nadomak Britaniji

Ruski bombarderi dalekog dometa Tu-95 za vrijeme hladnog rata redovito su pratili NATO-ove pomorske manevre u Atlantiku, a godinama su letjeli i od sjevernog ruskog poluotoka Kola uz granicu s Norveškom preko Atlantika uz istočnu obalu SAD-a do Kube. Ti su se bombarderi počeli proizvoditi 50-ih godina i ruski su pandan američkim bombarderima B-52.
U posljednje doba ruski bombarderi zamijećeni su u arktičkom području kod Aljaske, a nedavno su stigli i do obala Velike Britanije.

Vezane vijesti

Austrija želi hitno izručiti Zagorca

Austrija želi hitno izručiti Zagorca

Odbjegli general Vladimir Zagorec bit će sigurno izručen Hrvatskoj, a jedine preostale nedoumice uz taj slučaj vežu se uz procjene koliko će još… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika