Objavljeno u Nacionalu br. 613, 2007-08-13

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Srpske pare u hrvatskim tvornicama

Ivo PukanićIvo PukanićSjećam se, točno prije dvije godine, kada sam bio na godišnjem odmoru, izbila je afera Liburnija nakon koje je bio smijenjen Damir Ostović, tadašnji šef Fonda za privatizaciju. Za vrijeme ovoga godišnjeg, koji sam proveo u Poreču, gdje sam se osjećao kao usred Knez Mihailove ulice u Beogradu, izbila je afera KIM koja je također povezana s Fondom za privatizaciju. No ovoga puta Sanader nema koga smijeniti jer je cijelu rukovodeću ekipu Bajić ionako pospremio na besplatno ljetovanje u Remetinec. Formalnog šefa Fonda Grgu Ivezića ne može smijeniti, jer on, koji po svojoj vokaciji čak i da može ne bi htio ni o čemu odlučivati, za sve pita Banske dvore.

Ovo što sada premijer izvodi, tvrdeći da nema povratka u devedesete, kada su kao garancija za kupnju služile dionice novokupljene tvrtke, čista je demagogija kada je riječ o konkretnoj transakciji u vezi s KIM-om. Naravno da se ni Branko Vukelić, HDZ-ov gubernator Karlovca i karlovačkog kraja, a još manje Grgo Ivezić, nisu usudili “prodati” nekom Ivanu Šimiću, lokalnom kožarskom obrtniku, jednu od vodećih industrija mlijeka u Hrvatskoj a da to nije odobrio glavni “tata” s Markova trga. Tko misli drukčije, može ići pisati SF romane, možda tamo zaradi za kruh i mlijeko, jer o funkcioniranju politike u Hrvatskoj nema pojma. Nisam siguran da treba osuditi takvu Sanaderovu odluku, no način na koji je sve zajedno izvedeno za svaku je osudu.

A sve te neugodnosti se događaju i iz svih njih Sanader se mora spašavati vatrogasnim mjerama i lažima samo zbog jedne stvari - Vlada, kako njegova tako ni ona prethodna SDP-ova, nije donijela čvrst stav o tome da li prodavati tvrtke, osobito ako one spadaju u sferu strateške industrije, Slovencima i Srbima ili ne? Zbog dnevnopolitičkih razloga niti jedna vlada nije donijela takvu odluku, pa čak niti prešutno. Strah mi je razumljiv, jer takvu odluku će politički protivnici dočekati na nož. A to može na izborima igrati itekakvu ulogu. Svima je jasno da mali mjesni kožarski obrtnik Ivan Šimić nije mogao postati vlasnik KIM-a. Isto tako svima je jasno da su bez problema, što se tiče stručnosti i kapitala, to mogli postati i Danube Foods, iza kojeg vlasništvom stoji Miloševićev ministar Milan Beko, odnosno njegov mentor Miroslav Mišković, vodeći srpski tajkun, nesuđeni kompanjon Ivice Todorića. S druge strane, za KIM se natjecao i poduzetnik Ivan Novak, koji zapravo prikriveno igra za Ljubljanske mlekarne. Dakle, slovensko-srpski mljekarski rat preko hrvatskih leđa, i to u Karlovcu. Srbi preko KIM-a žele dobiti izvozne kvote u EU, a Slovenci svoje kvote prema EU žele povećati. Lobiranja koja su počela s obje strane prema Sanaderovoj vladi možemo samo zamisliti, a ista ta vlada nema nikakve strategije prema susjedima i naravno da je solomonsko rješenje bilo da se KIM proda trećemu, lokalnom ponuđaču, pa makar to bio i najveći bezveznjak. Sanader je ocijenio da je to još uvijek manja šteta od one koja bi mogla nastati da ga je prodao nekome od njih.

Skandal je izbio, te se po starom, iskušanom receptu morao naći krivac zbog kojeg će se poništiti prodaja. A prodaja se poništava samo zbog jedne stvari - pritiska javnosti, na što premijer jedino reagira. No to je samo gašenje trenutačnog požara. Takvih će požara u budućnosti biti mnogo ako se Vlada, ova ili neka druga, hitno ne odredi o statusu slovenskih, a osobito srpskih ulagača. Kad je riječ o mljekarskoj industriji, odnosno prehrambenoj te nekim drugim bitnim granama, kao što su transport, energija i ostale koje spadaju u strateške dijelove hrvatske privrede, Vlada je trebala donijeti zakon po kojem se to ne može prodavati. Takav zakon na primjer ima Francuska. Ostalo što je na tržištu ravnopravno mora biti dostupno kako Nijemcima, Talijanima i Englezima, tako i Srbima i Slovencima. Ne možemo mi očekivati da Todorić, Ergović i svojevremeno Rajić pokupuju pola Srbije, a da Hrvatska ostane zatvorena zemlja za Slovence i posebno Srbe. Odluka Vlade može biti i takva, no neka se onda jasno kaže da je svim susjedima s kojima nemamo riješena pitanja onemogućeno da sudjeluju na natječajima za kupnju hrvatskih tvrtki. Ili neka se jednostavno raspisuju natječaji samo za domaće, a ne i strane ponuđače. To je mnogo poštenije nego optuživati Miru Kutlu čak i za ono što nije učinio. A sve samo zato da Vlada ne bi trebala javno reći ne Slovencima i Srbima.

Slovensko-srspski mljekarski rat

Svima je jasno da se nitko u Hrvatskoj neće usuditi prodati jednu od vodećih hrvatskih industrija mlijeka lokalnom karlovačkom poduzetniku Ivanu Šimiću a da to nije odobrio premijer Ivo Sanader

Vezane vijesti

SAD zadržao kontrolu nad Svjetskom bankom

SAD zadržao kontrolu nad Svjetskom bankom

Svjetska banka izabrala je u ponedjeljak Amerikanca koreanskog podrijetla, zdravstvenog stručnjaka Jim Yong Kima, za svog novog predsjednika pa je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika