Objavljeno u Nacionalu br. 614, 2007-08-21

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Bez milosti

Živim na Trsatu. Kad se slavi Vela Gospa, ja sam u kućnom pritvoru. Svaki prostorni centimetar osvoje trgovci evapima, pivom, sladoledom, Marijama i krvavim Isusima. O velikom izboru turskog donjeg rublja da se ne govori

Vedrana RudanVedrana RudanŽivim na Trsatu, Marijinom svetištu. Što je Gospa Trsatska učinila pojma nemam, ona iz Fatime spasila je papi Ivanu Pavlu Drugom život kad je na njega izvršen atentat. Papa je rekao da je “majčinska ruka vodila zrno”. Zašto je Marija iz Fatime uopće dozvolila da se zrno uvali u njega Ivan Pavle Drugi nije rekao, nije spomenuo ni Majku Božju Trsatsku ni onu iz Međugorja. Ima toliko Marija... Ili se ipak radi samo o jednoj? Djevice Marije me opsjedaju jer upravo čitam knjigu Richarda Dawkinsa “Iluzija o Bogu”, nakladnik Izvori. Tu knjigu neki nazivaju “biblijom ateista”. Ona mi je zorno objasnila kakve su šanse nevjernici poput mene da u državi poput moje nađe duševni mir. Šanse su mi nikakve. U “Iluziji o Bogu” piše kako je u Americi ispitivanje pokazalo da bi tamošnji građani na izborima radije glasali i za žene i za pedere i za crnce nego za ateiste. Nisam to lako primila. Zašto mislim da mi je život težak? Stavite se u moj položaj. Rekoh, živim na Trsatu. Kad se slavi Vela Gospa, meni je zabranjeno automobilom napustiti vlastito parkiralište i otići nekamo, a tisućama onih koji ne stanuju na Trsatu na raspolaganju su besplatni autobusi koji ih voze tamo odakle se ja ne smijem maknuti. A ne mogu se žaliti ni Ustavnom sudu iako mi je ugroženo pravo slobode kretanja. Svi hrvatski ustavni suci ludi su za Djevicom Marijom. Zato bih, da ostajem kod kuće, na svaku Velu Gospu bila u kućnom pritvoru. Jednom sam od kuće pobjegla dan ranije misleći kako na Velu Gospu ne smijem od kuće ali smijem kući. Krivo.

Policija me s Marijinim imenom na ustima u tome spriječila. Morala sam se s ostalim ovčicama ukrcati u specijalni autobus. Kad sam kod crkve sišla, skontala sam da do svog doma ne mogu ni pješke. Svaki prostorni centimetar osvojili su trgovci ćevapima, pivom, sladoledom, Marijama i krvavim Isusima. O velikom izboru turskog donjeg rublja da se ne govori. Zašto Turci slave Mariju mudantama svih veličina? Nije li to prljava provokacija naših vječnih neprijatelja? Iz parka oko Crkve dopirali su krici raznježenih katolika i glas domaćina objekta koji je urlao u mikrofon oduševljen Trsatskom Djevicom. Katolički svećenici su opsjednuti djevicama a tucaju, bar ovi riječki, udane i razvedene žene? Da li je Rijeka ostala bez djevica? Ili su djevice samo za u pjesmu? Da se vratim na svoj slučaj. I ove sam godine iz svoga doma pobjegla u Sloveniju, Zemlju Bez Djevice. Svi su Slovenci bili ili na rubovima bazena, ili u fenomenalnim gostionicama ili na sedežnici za Roglu, planinu visoku 1500 metara koja je vozila besplatno zato što je bio “praznik”. Rekli su mi da to nije zbog Marije, besplatno je i na Prvi maj. Oduševila me Slovenija. Goriška brda lijepa su poput Toscane. Tamo sam pila simčiča. Kupala sam se u Termama Zreče. Doma sam došla dan poslije. Od Gospe, hvala Bogu, ni traga. Put do kuće slobodan, cesta pometena, mokraća koju su katolici ispuštali u mojoj uličici isprana, kontejneri ispražnjeni, ja živa, zdrava i vesela. A kad se sjetim što su križari radili drugačijima...

Križarski ratovi trajali su od 1096. do 1271., bilo ih je devet. Prvi križarski rat započeo je bojnim pokličem “Deus vult” ili “Bog to želi”, pozivom na uništenje nevjernika u Svetoj Zemlji. Križari u Njemačkoj najprije su se obračunali s “nevjernicima među nama”, Židovima u dolini rijeke Rajne. Tisuće njih je bilo sasječeno ili živo spaljeno (“vatra čisti”). Svećenik Raymond Aguilers je napisao: “U Solomonovom hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi, pa čak i do konjskih uzda, po pravednom i čudesnom Božjem sudu.” Oko 40.000 muslimana, zajedno sa Židovima pobijeno je u ta dva dana, i tako je Jeruzalem “očišćen od nevjerničke ruke”. Na Drugi križarski rat, koji traje od 1147. do 1149., poziva papa Eugenije III. citirajući “sveca” Bernarda koji je izjavio: “Kršćani slave smrt pogana jer je Krist time sam proslavljen.” Zanimljiv je i Dječji križarski rat iz 1212. godine. “Budući da nas Bog vidi kao grješnike, kakvi jesmo, neće nam pružiti svoju moćnu ruku i pomoći razbiti nevjernike. Zato ćemo u rat poslati nevinu djecu. Dobri Bog, uz Duha Svetoga, milostivog Isusa i njegovu bezgrješnu Majku, te ostale svece, smilovat će se na tu djecu i, kao u dobra stara biblijska vremena, napraviti čudo te poraziti mrske bezbožnike.” Djeca su navodno ukrcana na sedam brdova i poslana u oslobođenje Svete Zemlje.

Većina se podavila, ostale su zarobili Turci. Pa inkvizicija, pa... Da nema interneta, čovjek bi mnogo toga zaboravio, ovako... A krčki biskup Župan uspoređuje Hitlera i Tita. Ej, i Hitler i Tito su male bebe prema Županovim kolegama. Zašto hrvatski biskupi koriste svaku Gospu da bi nam otkrili istinu o Titu a nikako da kažu koliko su ubrali ovih dana slaveći Djevicu? Jesu li izdavali račune? Koliko im država daje moga nevjerničkog novca da bi mogli pjevati, piti, voziti lude automobile, tucati svetice i kurve i male dečke i, poput Jezerinca, tražiti sotonu u medijima? A Papa koji ovih dana moli za sirote u Peruu nosi Prada crvene cipele koje koštaju više nego što peruanska obitelj godišnje potroši na život? Netko od njihovih je s dvije ribe nahranio milijun ljudi, zašto se hrvatski popovi ne bi odrekli bar dijela svoga bogatstva da se kupi neka riba za gladni hrvatski narod? Ili da bar plate porez na sve što ugrabe? A da... Da su oni ono što nam prodaju da jesu, ja se na Velu Gospu ne bih osjećala kao Iračanka kad joj Bush dođe u goste.

Vezane vijesti

Hrvatski glupani i glupače

Hrvatski glupani i glupače

Mi Hrvaaaaati smo dobar narod. Samo smo se nekoliko tjedana valjali ulicama i urlikali tražeći pravdu. Vlast, znajući s kim ima posla, rekla je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika