Paul Verhoeven uskrsnuo je prošle godine iz mrtvih remek-djelom “Zwartboek” (Crna knjiga), prvim svojim nizozemskih filmom nakon 20-ak godina provedenih na privremenom radu u Americi. Poput svih ostalih Verhoevenovih ostvarenja, fascinantnu kroniku ljudske pokvarenosti u Nizozemskoj, koncem i neposredno nakon 2. svjetskog rata, pratile su brojne kontroverze, no o njima više kada se i ako se film pojavi u hrvatskoj distribuciji. Recimo samo da priču o preživljavanju atraktivne židovske pjevačice posljednjih ratnih i prvih poratnih dana itekako vrijedi kupiti putem interneta ili skinuti u peer-to-peer varijanti, jer slojevitošću, brutalnošću i uvjerljivošću nadmašuje golemu većinu filmova o ilegalcima i revolucionarima, prizivajući u sjećanje najmračnije među njima, poput “Zasede” Živojina Pavlovića.

Burna recepcija “Crne knjige” nimalo ne iznenađuje jer je Verhoeven oduvijek bio u ratu sa svim režimima, društvima i poetikama. Njegove filmove možete voljeti ili mrziti, no ne možete im osporiti autentičnost. Gdje god radio i za koga snimao, Verhoeven je potpisivao pripovjedački i idejno silovita djelca osebujnih prizora, likova i ugođaja, koji su provocirali ukuse srednjostrujaške publike, društveno-političkih ideologa i umjetničkih elita. To vrijedi za “Crnu knjigu”, njegove kultne nizozemske filmove poput “Turks fruit” (Tursko voće), “Spetters” (Seks na motoru) i “Soldaat van Oranje” (Nizozemski vojnik), te sva ostvarenja koja je snimio u Hollywoodu, čak i nesretne “Plesačice” (Showgirls), koje je većina kritičara ispljuvala, no legendarni francuski novovalovac Jacques Rivette proglasio velikim i nezasluženo podcijenjenim filmom. Proturječne ocjene pratile su i još uvijek prate i SF akcić “Robocop”, čija se redateljska verzija nedavno pojavila u našim videotekama, prvi Verhoevenov hollywoodski film, za koji se “pripremao” iznimnim povijesnim filmom “Krv i meso”, međunarodnom koprodukcijom na engleskom jeziku. Dok su jedni “Robocop” odbacivali kao komercijalno smeće, dio kritike je u filmu s pravom vidio vrhunsko žanrovsko ostvarenje intrigantnog i subverzivnog podteksta, u kojem se Verhoeven, još niti ne svladavši običaje nove sredine u kojoj se zatekao, efektno narugao američkom korporacijskom kapitalizmu i Reaganovu uništavanju američke industrije. Prema Verhoevenovim riječima, “Robocop” i “Potpuno sjećanje” bili su tek njegovo zagrijavanje za Hollywood, žanrovski prikladno jer mu se činilo da će fantastika najbolje prikriti njegovo nepoznavanje nove sredine i kulture. Srećom, oba su filma daleko od zagrijavanja i nepoznavanja. “Robocop” je prva u nizu razornih Verhoevenovih kritika američkog i kompletnog zapadnog kapitalističkog sustava, skrivenih u podtekstu napetih žanrovskih filmova, koje je to isto društvo hrlilo gledati u kina, omogućujući autoru kontinuitet snimanja, sve do fijaska “Nevidljivog čovjeka”. Naravno, Verhoeven nije jednoznačan, pa je “Robocop” mnogo više od još jedne kritike američkog društva.

Ubijajući brutalno glavnog junaka Murphyja, u sceni koja je u redateljskoj verziji filma još krvavija, te kasnije ga uskrsavajući, u liku robota, Verhoeven moderno komentira Kristovu sudbinu, dok suptilno razrađeno buđenje emocija kod robota upozorava na stalan Verhoevenov autorski motiv očuvanja ljudskosti u nemogućim uvjetima, značajniji za ocjenu vrijednosti “Robocopa” od eventualne njegove fascinacije sličnim motivom Scottova “Istrebljivača”. Također, rijetki su akcijski i znanstvenofantastični filmovi u kojima se recentna tehnološka čuda i dostignuća toliko suptilno prožimaju s redateljevim stilom i dramaturgijom, kao što je to slučaj s “Robocopom” i “Potpunim sjećanjem”.

Po mnogočemu, Verhoeven je postmoderni autor “par exellence”. Za razliku od nekih drugih koje krstimo tim epitetom, Verhoeven uistinu miješa tzv. visoku i nisku tradiciju, pa u filmovima ovog doktora prirodnih znanosti i vrsnog intelektualca možemo iščitati najrazličitije moguće utjecaje, u rasponu od flamanskog slikarstva i europskog filmskog modernizma, pa sve do stripova ili pornografije. Verhoeven sve njih svodi na istu ravan, brišući, poput Hitchcocka, razliku između naizgled nepomirljivih elemenata svoga autorskog svijeta superiornom režijom. Takav postupak rabi i u “Robocopu”, vješto surfajući tankom linijom koja dijeli njegovu umjetnost od teškog šunda. “Robocop” nije remek-djelo poput “Svemirskih marinaca” - u kojima se, davno prije Bushove epohe, kroz naizgled infantilnu priču o ratovanju protiv svemirskih kukaca, Verhoeven spektakularno narugao američkom imperijalizmu, a kulturni establishment sramotno ga je zbog toga proglasio nacistom, no riječ je o prvorazrednom žanrovskom filmu kojim je započela jedna od najzanimljivijih suvremenih hollywoodskih karijera.

EDWARD ŠKARORUKICONTINENTAL FILM
DVD izdanje "Edwarda Škarorukog" pruža prvu pravu prigodu za potpuno uživanje u remek-djelu Tima Burtona, s obzirom na to da film nikada nije prikazan u domaćim kinima. "Škaroruki" je možda vrhunac Burtonove karijere, očaravajuća bajka jednostavne priče i zastrašujuće slojevite poante, kakvu bi možda režirao H. C. Andersen da se rodio stoljeće i pol kasnije u nekoj američkoj ekskluzivnoj stambenoj četvrti. Ebert, pa čak i autor čuvenog biografskog rječnika filma David Thomson, osporavali su Burtonu narativnu kompetenciju, smatrajući da se njegova kreativnost iscrpljuje na vizualnoj razini, no teško je pronaći suvremenog redatelja koji tako efektno priča priče i gradi likove slikama, podsjećajući nas da je film ipak ponajprije vizualni medij.
Edward Scissorhands, am. bajka, 1990.
R: Tim Burton
GL: Johnny Depp, Winona Ryder, Dianne Wiest, Kathy Baker
FILM: 5
DVD: 3
TEŠKA VREMENABLITZ
Scenarist "Dana obuke" David Ayer debitirao je kao redatelj koncepcijski sličnim djelcem, "Teškim vremenima", kriminalističkom dramom o dvojici prijatelja koji se vozikaju Los Angelesom tražeći nevolje, lažući svojim predivnim djevojkama da odlaze na razgovore za posao. Ayerov zabavan, napet i tjeskoban prvijenac napisan je i režiran uglavnom odlično. Glavni glumci su izvrsni, baš kao i dijalozi, a podtekst s temom rata spolova iznimno šarmantan i efektan. Ipak, Ayer se isto tako pobrinuo da sve ne bude pozitivno i idealno, opteretivši lik Christiana Balea nepotrebnom eksplicitnom vojnom prethistorijom, a gledatelje njezinim psihodeličnim manifestacijama, koje trivijaliziraju inače vrlo dobar i ozbiljan film.
Harsh Times, am. krim. drama, 2005.
R: David Ayer
GL: Christian Bale, Freddy Rodríguez, Eva Longoria, Tammy Trull
FILM: 4
DVD: 3
NEDOSTIŽNI MOSTCONTINENTAL FILM
Trosatni spektakl veterana Richarda Attenborougha ("Gandhi") o neuspjeloj savezničkoj misiji Market-Garden, kojom su saveznički generali u rujnu 1944. godine namjeravali skratiti 2. svjetski rat, skrativši jedino za glave tisuće svojih vojnika, nije bez aduta, no unatoč raskošnoj produkciji i golemom trajanju bliži je akademski režiranoj kompilaciji atraktivnih ratnih prizora negoli suvisloj filmskoj drami. Iako u njegovu filmu nastupaju Dirk Bogarde, Michael Caine, Gene Hackman, Sean Connery, Robert Redford, Laurence Olivier, Liv Ullmann, Laurence Olivier, Anthony Hopkins i još barem deset sjajnih glumaca, Attenborough nije stigao pošteno profilirati niti jedan od brojnih likova, gubeći se prečesto u priči, poput nesretnih padobranaca u Nizozemskoj.
A Bridge Too Far, brit.-am. ratna drama, 1977.
R: Richard Attenborough
GL: Dirk Bogarde, James Caan, Michael Caine, Sean Connery, Edward Fox
FILM: 3
DVD: 3