Ivo PukanićJurčić: “Ne srpskom kapitalu u Hrvatskoj.“ To je naslov teksta u kojem hipotetski budući hrvatski premijer izražava jasno svoj osobni stav, a vjerojatno i stav Socijaldemokratske partije Hrvatske. Srbi ne mogu proći, jer su rane još previše svježe, smatra SDP-ov premijerski kadidat. To sigurno misli i sadašnji premijer Sanader, ali siguran sam da to nikada javno, kao premijer, ne bi rekao iz vrlo jednostavnog razloga - kako bi nakon takve izjave mogao početi bilo kakav bilateralni razgovor sa srpskim vodstvom. A da ne govorimo o bojkotu koji bi naša poduzeća doživjela na srbijanskom tržištu. Ivica Todorić iz Agrokora, Dragutin Drk iz Vindije, Ivan Ergović iz Nexe grupe, kao i mnogi drugi koji su prisutni, ili planiraju proboj na srbijansko tržište, mogu moliti Boga da nikomu iz sadašanje vladajuće strukture, zbog uobičajnih predizbornih tlapnji i ulagivanja glasačima, neće izjaviti ono što je izjavio SDP-ov premijerski kandidat Ljubo Jurčić.

Ako SDP pobijedi, pitam meni iznimno simpatičnog Ljubu Jurčića, kako će on kao hrvatski premijer objasniti Srbima da sa svojim tvrtkama ne mogu investirati u Hrvatsku? Ili će jednostavno, kad pobijede i kad budu pod maksimalnim povećalom javnosti, reći da se on samo šalio kad je 20. rujna 2007. rekao “odlučno NE srpskom kapitalu“. A hrvatska poduzeća zauzimaju tržište u Srbiji i troše ondje stotine milijuna eura. Neki, koji se ne bave politikom, rekli bi da je Sanader obični licemjer. Drugi, koje politika itekako zanima, osobito sada u predizborno vrijeme, Sanaderovu šutnju o srpskim investicijama u najmanju bi ruku smatrali lukavošću.

Ovakvom izjavom Jurčić je najviše naštetio sebi, a onda i stranci. Nakon Milanovićeva gafa s ustašama i ustaškim pokretom, zatim nedopustivog ulagivanja desno orijentiranim biračima preko Sinjske alke i “‘slučaja Gotovina“, na kraju je niz potpuno bespotrebnih izjava, koje bi SDP mogle dugoročno skupo stajati, zaokružio Ljubo Jurčić. Prošlog tjedan sjedim s dvojicom visokopozicioniranih esdepeovaca koji mi zabrinuto kažu: “Mi izbore jedino možemo izgubiti ako dvojica glavnih u stranci, a mislimo na Zokija Milanovića i Ljubu Jurčića, i dalje nastave pričati po novinama. Bilo bi najbolje i jednome i drugome staviti flastere na usta i tako ih držati do samih izbora 25. studenoga. HDZ nas ne može pobijediti, možemo jedino pobijediti sami sebe. Bojimo se da bi onaj kredit, koji je SDP dobio dolaskom novog i svježeg Milanovića na čelo stranke, mogao izgubiti do izbora. Ne budemo li imali veliku prednost pred HDZ-om, teško ćemo formirati vlast, jer je Sanader već sada pokupovao sve, što se dalo kupiti. Velik su nam problem Milanovićevo neiskustvo i Jurčićevo političko neznanje. Ljubo je sjajan ekonomist, ali politika mu teže ide i uopće nam nije jasno kako će to između njega i Milanovića funkcionirati pobijedimo li na izborima. Bojimo se da će prave neprilike za nas nastati nakon izbora. Ako pobijedimo, što vjerujemo da hoćemo, unatoč svim glupostima koje su izgovorene, kako da sastavimo kvalitetnu vladu? Gdje su stranački ljudi koji mogu zemlju povesti naprijed? Jedina je dobra stvar što je šef izbornog stožera Slavko Linić, koji zna posao i odlučan je. Puno bismo mirnije spavali da znamo da će u Vladi biti i Radimir Čačić, čiji je HNS, kao i Friščićev HSS, propustio veliku priliku za koaliciju.

Da su prije dva mjeseca napravili predizbornu koaliciju i potpisali ugovor, a nakon toga s nama napravili poslijeizborni ugovor, izbori bi bili riješeni. Ovako se bojimo da će HNS loše proći, a HSS, koji također samostalno neće postići zavidan rezultat, na kraju će trgovati s HDZ-om.“ Moram priznati da me iznenadila takva otvorenost dijela SDP-ova vrha, koji je otvoreno, pred novinarom, kritizirao stranačke drugove - predsjednika Milanovića i premijerskog kandidata Jurčića. Milanoviću će zaista biti teško opstati na čelu stranke i jedan dan ako SDP ne pobijedi na izborima. Da mu neće biti lako, vidjelo se i po kritici Željke Antunović, koju je u intervjuu uputila svom stranačkom šefu zbog koketiranja s desnicom. Pred Milanovićem su teški dani o kojima ovisi njegova politička budućnost. Izgubi li na izborima, Antunovićka i društvo šutnut će ga na cestu. Ali ako pobijedi i odlučno preuzme stvar u svoje ruke, teško će se njegovoj karijeri vidjeti kraj.