Richard Gere, Ljubomir Kerekeš i Terrence Howard razvili su tijekom snimanja prisni odnosProšlog tjedna u Americi je održana premijera filma "The Hunting Party", filma koji je prošle godine sniman u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, s Richardom Gereom i Terrenceom Howardom u glavnim ulogama. Sljedećeg će tjedna film imati europsku premijeru na filmskom festivalu u Veneciji, a od njega se očekuje veliki uspjeh. Radnja se temelji na istinitoj priči o trojici američkih novinara koji dolaze u Bosnu i odlučuju krenuti u lov na najtraženijeg ratnog zločinca - Lisicu. Lisicu glumi varaždinski glumac Ljubomir Kerekeš koji među odabranim hrvatskim glumcima ima najveću ulogu u filmu.
Ljubomir Kerekeš (47) postao je poznat na početku svoje filmske karijere zbog uloge majora Alekse u filmu "Kako je počeo rat na mom otoku" i nastavio ulogom u filmu "Tri muškarca Melite Žganjer". Kasnijim ulogama u filmovima, kao što su "Bogorodica", "Holding" i posljednji, "Libertas", nije ponovio uspjeh s početka karijere, ali se stoga posvetio kazališnim ulogama, da bi ga šira publika upamtila po ulozi Poklepovića u TV-seriji "Bumerang". Njegova uloga u filmu "The Hunting Party" hvaljena je i u prvim američkim kritikama.

NACIONAL: Prošlog tjedna održana je američka premijera filma "The Hunting Party". Jeste li bili pozvani u New York?
- Dobio sam e-mail od producentske kuće u kojem je naznačeno da im se javim ako sam u mogućnosti 22. kolovoza doći na premijeru filma. Nismo otišli dalje od toga jer doista nisam mogao otići u New York. U ponedjeljak, 27. kolovoza odigrao sam u sklopu Špancir festa monodramu "Dimnjačar" koja slavi 15. rođendan i 900. izvedbu.

Osim toga, radim na pripremama za snimanje novog sitcoma "Zauvijek susjedi" na Novoj TV, a prošli tjedan su bile završne pripreme s probnim snimanjima. Pripremam ulogu i za jedan televizijski film te sam u pregovorima za jedan projekt HTV-a, a ujedno gostujem u Varaždinskom kazalištu u "Don Kihotu" na kajkavskom i u režiji Želimira Mesarića.

NACIONAL: Kako ste upravo Vi dobili ulogu Lisice?
- To je bila slučajnost. Zvali su me na dvije audicije, ali sam se, igrom slučaja, odazvao tek na treću. Odbijao sam audicije zbog kazališne uloge, trebao sam igrati u "Amadeusu", i nisam mogao doći na audiciju jer sam znao da je neću moći, čak i ako je dobijem, prihvatiti zbog kazališnih obveza. Međutim, prošlog ljeta sam, dok sam sa suprugom bio na moru, saznao da se kazališni posao prolongira i samo 15 minuta kasnije nazvala me Irina Damić koja je radila na castingu i pitala zašto ne želim doći na audiciju. Rekao sam joj kako je ovo čista telepatija i kako sada mogu doći. Na audiciji, na kojoj su se pojavila samo tri kandidata, bio je redatelj Richard Shepard i ta treća sreća donijela mi je ulogu u filmu.

NACIONAL: U originalu, Vaša uloga je uloga Radovana Karadžića. Na koji Vam je način bila predstavljena uloga?
- Tijekom priprema snimanja cijela američka ekipa je govorila da se radi o liku Radovana Karadžića, odnosno da se radi o debeloj asocijaciji na Karadžića. Nakon početka snimanja u Sarajevu sve je to skupa malo zamrlo i zamoljen sam da u izjavama za medije ne spominjem više Karadžića i da, koliko god je moguće, zatomim taj dio priče te spominjem ulogu Lisice. Ne znam koji su bili njihovi razlozi, ali sam taj zahtjev poštovao do kraja te nisam davao intervjue vezane uz film. Činjenica je da smo radili radne fotografije za film koje su se koristile za tjeralice i naslovnice novina u filmu. Moje fotografije rađene su po uzoru na fotografije Radovana Karadžića, ali ne znam zašto su me zamolili da ga više ne spominjem. Meni je to odgovaralo jer se za tu ulogu nisam spremao kao za ulogu Radovana Karadžića, već sam se spremao za ulogu Lisice. Ostaje pitanje jesam li, svjesno ili nesvjesno, možda svojim izgledom, dovoljno rekao o kojem se zapravo liku radi. Od filma sam vidio malo i to kada sam jednom prilikom otišao u London na dosinkronizaciju.

Režiser Richard Shepard s Kerekešem na snimanjuNACIONAL: Jeste li u filmu u potpunosti govorili engleski i kako ste se u tome snašli jer do sada nikada niste govorili engleski pred kamerom?
- Imam samo tri ili četiri rečenice na srpskom jeziku, sve ostalo je na engleskom. Redatelj je tražio određenu dozu prljavosti u mom engleskom. Na spomenutoj audiciji, kako sam gotovo apsolutni sluhist, što je bitno za jezike, ispalo je da predobro govorim engleski. Zato je na audiciji jedina Shepardova zamjerka bila da predobro govorim engleski i da ga moram pokvariti. Bio sam u šoku jer bolje govorim njemački od engleskog i što ga ja sad imam kvariti.

NACIONAL: Jeste li se ikada upitali: "Sličim li ja toliko Karadžiću da su me izabrali za ovu ulogu?"
- Da, jer sam u jednom trenutku doista bio šokiran kada smo u Jadran filmu radili radne fotografije. Od tridesetak radnih fotografija koje smo napravili, nikada neću zaboraviti, na dvjema sam bio pljunuti Karadžić. Bio sam zabezeknut; neću reći da sam vidio stopostotnu sličnost, ali to je bila 90-postotna sličnost s Karadžićem.

NACIONAL: Jeste li na početku snimanja bili šokirani kada ste kraj sebe vidjeli zvijezde kao što su Richard Gere i Terrence Howard pa i redatelj Richard Shepard?
- Nisam, jer sam sa Shepardom nekoliko puta razgovarao prije početka snimanja, vezano uz posao. Kada je počelo snimanje, nisam znao što ću raditi prvog dana. Došao sam i shvatio da me odmah čeka najteža scena, scena od tri i pol kartice teksta i u trajanju od 4,5 minuta, scena lova na mene u šumi. Nisam stigao ni razmišljati o Gereu i Howardu, što je zapravo bilo dobro. Taj prvi dan snimali smo samo tu scenu, ništa drugo i tada se otvorio odnos između nas trojice. Nisam imao iskustava snimanja u američkoj produkciji, ali me iznenadilo to što smo prvog dana, nakon doručka, došli na mjesto snimanja i u civilnoj odjeći razradili cijelu scenu. To mi se učinilo zgodnim jer se onda za vrijeme kostimiranja, šminkanja i ostalih priprema mogu koncentrirati, smiriti strasti i iščekivanje, tako da se prašina u potpunosti slegne prije no što kamera krene. Tada je sve lakše.

NACIONAL: Kakav je bio Vaš odnos s Gereom i Howardom izvan snimanja? Prema onome što se pisalo u vrijeme snimanja, Terrence Howard je veseljak, a Richard Gere je miran i povučen.
- Ako govorimo s poslovne strane, osim potpunog profesionalizma, Gere je doista nešto povučeniji. Njegova koncentracija se iskazuje na drukčiji način no kod Howarda. Bitno je to da su oni cijelo vrijeme na dispoziciji rješavanja bilo kojeg problema, ako postoji, i to na sasvim miran i pristojan način. O svemu smo razgovarali, zajednički rješavali probleme. Netko može reći: "Tko je jedan Kerekeš naspram Richarda Gerea ili Terenca Howarda?" No, taj Gere i taj Howard su najnormalnije ušli s tim Kerekešem u razgovor kako riješiti neki problem u sceni i to na temelju prijateljskog i ravnopravnog odnosa. Tretirali su me ravnopravno i to od prvog trenutka. Od prvog dana se sve otvorilo, i na poslovnom planu glede glume, i na privatnom planu kroz pošten odnos prema kolegi i prijatelju. Kasnije je to prešlo u topao i srdačan odnos gdje su se oni veselili snimanjima scene s Karadžićem jer ću ja tada doći na snimanje. Tu je došlo do razgovora u kojima smo zajednički krenuli prema kreativnoj nadogradnji svojih uloga. Gere je tada počeo govoriti o mom miru koji ga je izuzetno oduševio te da je preko mog načina i vladanja ulogom počeo razgovarati sa mnom o svemu vezanom uz Radovana Karadžića. Pitao me što znam o Karadžiću, a što on nije uspio saznati, kako bi lakše mogao riješiti neke svoje nedoumice. Bio sam sretan zbog toga i dobio sam na samopouzdanju. Posao je posao, a privatnost je privatnost. Ako se u takvoj konstelaciji i radnoj atmosferi pronađe puno vremena za privatne razgovore, onda je to veliki dobitak za mene.

OSTATKU EKIPE bio je zabranjen fizički kontakt s Gereom, a ovaj je sam grlio KerekešaNACIONAL: Što ste, na kraju snimanja, vas trojica rekli jedan drugome? Jesu li vam rekli: "Dođite u Ameriku i javite nam se?"
- Da, sve su mi to rekli. Imam pismo koje mi je Gere napisao na prijateljskoj osnovi i poslao ga iz Amerike. U njemu mi je napisao da mi od srca zahvaljuje na zajedničkom poslu te da mi zahvaljuje na iskrenosti, jednostavnosti i osjećajnoj glumi. Ujedno mi je poslao i svoju video kasetu sa starom verzijom Kralja Leara jer bi mu bilo drago da kao glumac proučim neke zanimljive detalje. Posljednjeg dana snimanja, bilo je to u Velikoj Gorici, donio sam nekoliko fotografija Richarda Gerea i zamolio ga da mi ih potpiše. On je uzeo sve fotografije i, ako to nešto znači, početak snimanja je kasnio dvadesetak minuta jer je on potpisivao sve te fotografije. To si on može dopustiti. Jednako tako, posljednjeg dana snimanja zamolio me da dođem na aerodrom kako bismo popili posljednju kavu. Međutim, njegov protokol ga je upozorio da neće biti vremena tako da nisam ni otišao. Na fotografijama možete vidjeti naš odnos. Gere se sa svima iz ekipe, koji su to željeli, fotografirao za uspomenu na neki službeni način, dok sam se ja fotografirao u prijateljskom zagrljaju, a Howard me čak i poljubio. Samo ću vam reći da bilo kakav fizički kontakt s njima nije bio dopušten. To mi je bio dokaz da smo se prepoznali kao ljudi i to je nešto najdragocjenije što s tog projekta nosim. Howard je puno slobodniji po tom pitanju, on je zajebant, šaljivac. No, kada je posao u pitanju, izuzetan je profesionalac. Rado bih se vidio s njima u Americi ili u Londonu.

NACIONAL: Jeste li, odlazeći na snimanje, pomislili kako biste u glumačkom smislu nešto mogli i naučiti od Richarda Gerea?
- Moj dio ekipe na snimanju bio je oduševljen načinom na koji sam glumački parirao Gereu i Howardu. Zbog dramaturške konstelacije filma i filmske priče bio sam gotovo sam na strani negativaca, uz nekolicinu pomagača. Kao frontmen te negativne strane morao sam paziti na odnos prema pozitivcima, u čemu smo uspjeli. Moj glumački odnos s Gereom, ali i Howardom, vidio se u posljednjoj sceni filma kada me oni izbacuju iz automobila, ruku vezanih na leđima, shvaćajući da me ne mogu ubiti pa me u muslimanskom selu prepuštaju masi na linč. Kada me masa počinje prepoznavati, počinjem bježati tražeći slobodan put. Trčao sam uz blagu uzbrdicu i snimali smo tu scenu 30 puta. U 31. repeticiji pao sam, vezanih ruku na leđima. Uspio sam se okrenuti na bok pa sam razvalio rame i lijevom stranom lica udario u beton. Oprali su me i prije no što je to buknulo, na Shepardovu molbu, ponovili smo scenu još dva ili tri puta. Kada su gledali taj pad na monitoru, to je bila katastrofa. Gere i Howard su bili potreseni tom situacijom. Inače, tijekom snimanja filma, postojali su ljudi koji su nas brisali, ali Gere je nekoliko puta rekao kako će on obrisati prašinu s moje odore ili maknuti lišće iz moje kose, što dovoljno govori o našem odnosu.

NACIONAL: Vaša uspješna filmska karijera započela je filmovima "Kako je počeo rat na mom otoku" i " Tri muškarca Melite Žganjer", da biste nastavili s ulogama u filmovima koji nisu dosegnuli tu kvalitetu. Je li hvaljena uloga u filmu "The Hunting Party" dokaz da uz dobru ekipu možete biti vrhunski glumac?
- Moja situacija rezultat je generalne situacije hrvatskog filma. Bio bih najsretniji da kao glumac snimim film u kojem bih bio sam svoj gazda. To mi je velika želja. Što više ravnopravnijih uloga u filmu i nemogućnosti profiliranja vlastite kreativnosti, to je teže pokazati svoje ja. Kao glumac, osjećam taj hendikep. Činjenica je da je, što je uloga veća, i veća mogućnost izražavanja. Tada se bolje snalazim jer imam prostora duboko zaroniti, a jako volim zaroniti. Što je veći izazov, to me uloga više "rajca".