Bashkim Osmani podrijetlom je iz Đakovice na Kosovu, odakle je sredinom 80-ih otišao u NjemačkuSljedećeg mjeseca u Poreču će započeti obnova hotela Riviera što će ujedno značiti poslovni ulazak u Istru Bashkima Osmanija (41), Albanca s hrvatskom putovnicom. Za hrvatsku javnost nepoznati Bashkim Osmani, koji se obogatio ulaganjem u nekretnine u Hamburgu a kasnije i u Španjolskoj, pristao je za Nacional ispričati tko je on. Obitelj Osmani, koju pored Bashkima čine i tri brata Quazim, Burim i Bekim, smatra se najbogatijom albanskom obitelji u Njemačkoj. Bashkim Osmani uspostavio je brojna poznanstva pa je proširio svoj utjecaj na politiku te je danas i savjetnik kosovskog ministra za kulturu i sport. Uz to, sportska poznanstva potakla su ga da otvori i nogometnu menadžersku agenciju Sportline. Bashkim Osmani našao se prije dvije godine na udaru njemačkog zakonodavstva zbog sumnje da se obogatio na nelegalan način. Međutim, u razgovoru za Nacional kaže da su sve optužbe protiv njega odbačene.

Obitelj Osmani podrijetlom je iz Đakovice na Kosovu odakle je sredinom osamdesetih preselila u Hamburg. “Sve je počelo početkom osamdesetih godina kada je prvi brat Quazim otišao iz Đakovice u Njemačku, a iza njega smo otišli i mi ostali. U to vrijeme u Jugoslaviji kao Albanci nismo imali nikakvu perspektivu, naročito ako si bio ambiciozan. Naša obitelj je na Kosovu uvijek bila poznata, još prije Drugog svjetskog rata, a nakon rata moj je otac bio političar. Stoga mi nismo otišli u Njemačku s čačkalicom u ustima niti zato što na Kosovu nismo imali što za jesti. Mi smo se na Kosovu bavili ugostiteljstvom i trgovinom, imali smo jedan od najvećih restorana u Prištini. Bili smo vlasnici velikih zemljišta na Kosovu, ujedno smo imali i vlasničke udjele u zlatarnama, nismo se mogli požaliti. No, kvaliteta je života na Kosovu bila niska, a mi smo od malena učili dva ili tri strana jezika. Putovali smo, vidjeli smo svijet, nismo bili kao ostali Albanci koji su mislili da samo treba napraviti desetoro djece i to je to. To nije život, mi smo željeli svoju slobodu, a znate i sami kako je to izgledalo osamdesetih na Kosovu”, priča nam Bashkim Osmani s kojim smo razgovarali u Poreču.

Quazim Osmani je, poput mnogih koji su otišli u Njemačku, obavljao razne poslove sve dok nije otvorio prvi lokal. Nakon njega su u Njemačku, u Hamburg, došli Burim i Bashkim. “Kada je počeo rat, povukli smo u Njemačku ostatak obitelji, sestru, majku, oca i mlađeg brata Bekima. Počeli smo otvarati lokale, restorane, baviti se gastronomijom, u čemu smo i onda i danas bili uspješni. Ja sam se 1990. godine, u vrijeme Ante Markovića, nakratko vratio u Jugoslaviju gdje sam se bavio trgovinom svega i svačega, od mašina za pranje rublja na dalje. Nakon dvije, tri godine vratio sam se u Njemačku gdje sam u Hamburgu otvorio najveću diskoteku u sjevernoj Njemačkoj Pupasch koja prima tri tisuće ljudi i u kojoj je zaposleno stotinjak osoba. Diskoteka je postala simbol grada Hamburga, pa kada se pokazuju najbitnije lokacije u gradu uvijek će se pokazati moja diskoteka. U to vrijeme sam otvorio 17 lokala u Hamburgu”, ponosno ističe Bashkim koji nam je priznao “poslovno ne bih bio uspješan da nisam imao političkih veza u Njemačkoj koje i danas imam”.

Diskoteka “Pupasch” je bila početak velikog uspjeha Bashkima Osmanija. Opisujući kako je postao njezin vlasnik, kaže kako je prvotno vlasnik diskoteke bio je Nijemac koji ju je odveo u bankrot jer dvije godine nije plaćao najam i porez. U to vrijeme njemačka pivovara Holsten-Braurei je uložila jako puno novaca u tu diskoteku, 13 milijuna njemačkih maraka, i tada je to bio najskuplji lokal u Njemačkoj. Oni su time kreditirali vlasnika diskoteke koji je bankrotirao. “Nakon bankrota oni su meni ponudili tu diskoteku jer sam već tada bio na glasu kao poznati gastronom. Ja sam prihvatio njihovu ponudu i tada se počelo pričati zašto je baš meni, a ne nekom Nijemcu, ponuđeno vođenje te diskoteke. Pa zato što se niti jedan Nijemac nije usudio to preuzeti. Ja već 12 godina vodim diskoteku i to vrlo uspješno”.

HOTEL RIVIERA počinje se renovirati sljedećeg mjeseca i nakon toga bit će nazvan Hotel Palazzo i bit će elitna turistička destinacija, hotel s pet zvjezdicaNaravno, odmah nakon tog velikog posla Nijemci su se počeli raspitivati tko je obitelj Osmani. “Nijemci su podozrivi prema strancima koji su uspješni i odmah će sumnjati na nelegalne poslove. U mojim počecima toga nije bilo previše, kao da su rekli, pustimo ih pa ćemo vidjeti dokle će stići. Stoga nas u početku nisu napadali već su nas hvalili i isticali kao uzorne strance koji puno rade, ulažu novac i otvaraju radna mjesta. Tu i tamo su nas svrstavali u istu ladicu s mnogim drugim Albancima koji su se, po njima, bavili sumnjivim poslovima. Ja sam im na to odgovorio ‘što ne kažete da je i Majka Tereza bila Albanka i da je dr. Ferid Murad, koji je otkrio Viagru, također bio Albanac?’”, kaže Osmani. Zaradu od diskoteke i ostalih lokala Osmani je odlučio uložiti u nekretnine a na to se odlučio u pravom trenutku jer je u drugoj polovici devedesetih godina cijena nekretnina počela rasti.

“Bile su to dobre godine, imao sam 30 godina, bio sam mlad, imao sam novac i imao sam dobre savjetnike. Jedan prijatelj Židov mi je tada rekao ‘kupuj i iznajmljuj, ali nikada nemoj prodavati nekretnine i nikada nećeš biti siromašan’. On je smatrao da bacam novac jer sam tada uživao u životu, nisam imao djece, nisam previše razmišljao o tome što donosi sutra. Kako se nikada nisam bavio malim stvarima, odlučio sam prvo kupiti cijelu ulicu u Hamburgu. To je bilo 15 ili 20 ulaza koje je država prodavala. Dobio sam kredit od banke, što u Njemačkoj ni danas nije problem ako imaš dobar koncept i ako oni vjeruju u tebe. Samo na tom ulaganju zaradio sam toliko da ne moram više ništa raditi do kraja života. Kupio sam cijelu ulicu koja se nalazila u centru Hamburga, više od 200 starinskih stanova koje sam preuredio i iznajmljivao. Ta kupnja je iznosila 20 milijuna njemačkih maraka. Imao sam sreću da su se cijene nekretnina u roku od dvije godine povećale za 15 do 20 posto. Tada sam vidio koliko je taj posao unosan. Bilo je to prvo pa muško. Tada sam se okružio pravom ekipom, arhitektima, odvjetnicima, izvođačima radova i počeo se širiti i izvan Njemačke”, kaže Osmani.

Gradsko kazalište u Prištini koje Osmani, inače savjetnik kosovskog ministra kulture i sporta, počinje graditi u rujnuZemlja koja mu se najviše dopala i u koju je nastavio ulagati bila je Španjolska. “Ulagao sam u Mallorcu gdje sam renovirao stare kuće te gradio stanove. I dan-danas sam u Mallorci vlasnik jednog od najljepših restorana u Europi koji se zove Ritzi. U tom sam restoranu upoznao brojne slavne osobe, od Michaela Douglasa, preko španjolskog kralja Juana Carlosa pa do nogometaša Arsenala. To je središte političkog, kulturnog i sportskog jet-seta”, tvrdi Osmani koji posljednjih sedam godina najviše živi u Španjolskoj.

Šireći posao s nekretninama Osmani je došao i do Istre u kojoj je kao dječak ljetovao svake godine. “To je ljubav. Ja sam odrastao u Istri, svake godine ljetovao sam u Istri po tri mjeseca. Ovdje je fenomenalno, sigurnost je velika, svoju djecu ovdje puštam same da se šetaju plažom ili gradskim ulicama, što ne mogu napraviti ni u Španjolskoj ni u Njemačkoj. Do ulaganja je došlo sasvim slučajno prije četiri godine. Kupio sam hotel Rivieru u Poreču koji je prvo kupio jedan Nijemac od kojeg sam ga otkupio jer on nije znao što bi s time.

Namjera mi je napraviti vrhunski dizajnirani hotel koji će imati 74 luksuzna apartmana i koji će biti preimenovan u hotel Pallazo. Dobili smo građevinsku dozvolu, radovi će početi u rujnu, a u sklopu hotela koji će imati pet zvjezdica nalazit će se i nekoliko vrhunskih dućana. Ako ne bude problema, hotel će biti otvoren sljedeće sezone”, kaže Osmani koji se ne želi zaustaviti na jednom hotelu. Kaže kako bi želio ulagati u unutrašnjosti Istre. “S obzirom na brojna poznanstva koja imam diljem svijeta mogu dovesti bilo koji hotelski brand u Istru. No, treba i nuditi. Postoji, recimo, lanac hotela Château koji su zainteresirani za hotele u unutrašnjosti, ne na samoj obali i koji bi željeli doći u Istru. Pregovaramo s nekoliko kompanija tako da se mogu očekivati nova ulaganja”, ističe Osmani.

U LJETO PROŠLE GODINE njemački magazin Stern i lokalni mediji bili su preplavljeni tekstovima o braći Osmani i njihovim navodno nelegalnim poslovimaKako su prije šest godina nogometni transferi bili iznimno unosan posao, Osmani je odlučio proširiti svoju djelatnost osnivajući menadžersku agenciju Sportline. “Sportline je nogometna menadžerska agencija koju sam osnovao 2002. godine ali sam se tim poslom bavio i prije, kao savjetnik. Među poznatijim nogometašima moje agencije su paragvajski nogometaš Nelson Valdez koji je nakon nekoliko sezona u Werderu ove godine prešao u Borussiju Dortmund. Tu je i Edgar Baretto iz nizozemskog NEC-a, također Paragvajac. Dok sam bio u Mallorci uspostavio sam veze s južnoameričkim tržištem dok su, s druge strane, igrači iz bivše Jugoslavije izgubili na vrijednosti. Iskreno, južnoamerički nogometaši su discipliniraniji od naših i zahvalniji za suradnju, lojalniji su od naših. Ipak, odnedavno smo preuzeli brigu o Filipu Lončariću, golmanu Dinama. Mislim da taj dečko ima velik potencijal, samo mu treba pružiti priliku. Ako se bude pravilno razvijao, bit će jedan od najboljih hrvatskih golmana”, kaže Osmani koji je u to vrijeme uložio novac i u nogometni klub Red Bull Salzburg. Bio je dioničar nogometnog kluba Red Bull Salzburg, još dok se zvao Wüstenrot Salzburg, ali je prodao svoj udio.

Nisu sva ulaganja Bashkima Osmanija bila uspješna, kako on kaže “nisu uvijek cvjetale ruže”. Bilo je i pogrešnih investicija, gubio se novac koji bi za nekog drugog bio kraj svijeta, a kao primjer Osmani nam navodi plan izgradnje poslovnih prostora u Hamburgu koji nikada nije realiziran. “Kupili smo zemlju koja je bila kontaminirana, što ja nisam znao. Imao sam ugovor za izgradnju poslovnih prostora a kako ih nisam mogao izgraditi, morao sam platiti veliku odštetu”, priznaje Osmani. Nije najsretniji ni s izgradnjom nekretnina u Skoplju. “U Makedoniji investicija nije bila osobito uspješna, iako nisam iz tog posla izašao s gubicima. Kada uskoro budete gledali utakmicu između Makedonije i Hrvatske u Skoplju, vidjet ćete pored stadiona veliku zgradu s 250 stanova i 75 lokala koju sam ja gradio”, kaže Osmani koji se zapravo žali na način na koji se posluje u Makedoniji i koji je drukčiji od europskog načina poslovanja.

Politički Osmani se angažirao kako bi pomogao prvom kosovskom predsjedniku dr. Ibrahimu Rugovi. “Bio sam jako dobar prijatelj s pokojnim predsjednikom Rugovom.

BASHKIM OSMANI reagirao je na optužbe angažirajući odvjetnika Gerharda Stratea koji je na sudu pobio optužbe protiv njega i njegove braćeOn je od mene tražio da stvorim lobi koji bi na demokratskoj bazi pomagao Kosovu”, tvrdi Osmani koji je danas savjetnik kosovskog ministra za sport i kulturu i koji, kako ističe, potpuno besplatno savjetima pomaže kosovskoj vladi. Nakon što nam je opisao svoje sportske veze, rekao nam je kako ima i iznimne veze u show businessu, a kada smo ga upitali je li istina da mu je John Travolta dobar prijatelj, tu informaciju nije htio ni potvrditi ni demantirati. “Ja sam stalno putovao po svijetu i kako sam radio s američkim lobistima tako sam se upoznao s brojnim prominentnim ljudima u Americi. S nekim ljudima sam postao prijatelj, ali ne bih govorio detaljnije o tome”, odgovorio nam je Osmani.

Međutim, najteži trenuci za Bashkima Osmanija bili su oni prije dvije godine kada je počela policijska istraga u Njemačkoj zbog sumnje da se obogatio na nelegalan način. “Prije nekoliko godina počele su sumnje u naš financijski uspjeh u što se uplela i njemačka tajna služba a mislim i da su se u to uključile i tajne službe s Balkana koje su poslale neke dezinformacije o nama. Počela su ispitivanja, ali ništa nije nađeno. Provođena je istraga, financijska kontrola je obavljena. Rekao sam im ‘dok ste vi spavali, ja sam radio’. U početku sam radio 18 sati na dan a oni su sa svojim ženama odlazili na odmore. U tu kampanju su se vrlo agresivno uključili i njemački mediji koji su rušili naš ugled.

Sve sam te novine tužio i na kraju sam sve te tužbe i dobio. Angažirao sam vrhunske odvjetnike koji su zastupali i, primjerice, kancelara Schroedera.

Tužio sam Hamburger Abendblatt, Hamburger Morgenpost, Die Welt, Spiegel i druge, tužio sam ih za klevetu, laž i širenje mržnje. Ti se tekstovi mogu još uvijek naći na internetu i sada tražim skidanje tih tekstova s interneta. Svaku, ama baš svaku tužbu sam dobio, a novac koji sam dobio od odšteta uplatio sam u humanitarne svrhe. Rekao sam im da mi taj novac ne treba”, kaže Osmani koji nam je rekao da nakon tog slučaja ne smatra Njemačku idealnom zemljom kao što je to bilo prije 15 godina te bi se stoga najradije trajno preselio u Poreč jer kaže kako Istra ima jako puno mogućnosti za poslovna ulaganja.