Michael Caine slavu je stekao krajem 60-ih, ali je odonda neprestano u filmskom vrhu, a radio je s najboljim glumcima i režiserimaMichael Caine ima 74 godine, glumio je u više od 90 filmova, osvojio je dva Oscara, a prošlotjednim dolaskom u Veneciju pokazao je koliko je još uvijek briljantan glumac te koliko je inteligentan, ciničan i zabavan. Glumačke kvalitete pokazao je u filmu “Sleuth” koji je u konkurenciji za Zlatnog lava venecijanskog festivala, a elokvenciju na ekskluzivnom intervjuu za Nacional koji je vođen dan nakon premijere filma “Sleuth”.

“Sleuth” je remake istoimenog filma iz 1972. u kojem se Laurence Olivier kao ostarjeli bogataš nadmudruje s mladim Michaelom Caineom koji mu je preoteo ženu. U novoj verziji Caine je ostarjeli pisac bogataš kojem u luksuzno opremljenu kuću dolazi mladi Jude Law koji mu je preoteo ženu. Law traži od Cainea da se razvede od žene, a Caine se sprema navući ga na tanak led, i u 90 minuta filma njih dvojica se nadigravaju a da pri tome niti u jednom trenutku ne postaje dosadno.

Nakon filmova “Alfie”, “Dobar posao u Italiji” i “Uhvatite Cartera”, ovo je četvrti film Michaela Cainea koji je u posljednjih nekoliko godina imao holivudski remake. Upravo je “Alfie” bio film nakon kojeg je Caine, uz ulogu u filmu “Strogo povjerljivo Ipcress”, 1966. postao velika zvijezda. Šezdesete je završio ulogom u briljantnom ratnom filmu “Prekasno je za heroje”, sedamdesete započeo s “Uhvatite Cartera”, nastavio s “Čovjekom koji je želio biti kralj” a u osamdesetima je konačno došao do Oscara. Za film “Znatiželjna Rita” ostao je na nominaciji, ali ga je osvojio tri godine kasnije za sporednu ulogu u filmu “Hannah i njezine sestre”. Drugog Oscara osvojio je 1999., ponovo za sporednu ulogu, u filmu “Kućna pravila” sa Charlize Theron. Nije se umorio ni posljednjih godina, odličan u filmu “Mirni Amerikanac” kao i u holivudskom hitu “Batman: Početak” iz 2005. Caine je vrlo pričljiv i stalno nasmijan unatoč brojnim obavezama u Veneciji. Jude Law, partner iz filma, neprestano ga je gledao tijekom boravka na festivalu. Upravo mu je on predložio snimanje ovog filma, uvjerio Cainea da prihvati ulogu te sudjelovao kao producent.

NACIONAL: Film “Sleuth” nastao je prema scenariju Harolda Pintera s kojim, nakon dugo godina, ponovo surađujete.
- Pinter je počeo karijeru kao glumac pod imenom David Baron. Nakon toga je postao kazališni pisac i počeo koristiti svoje pravo ime, Harold Pinter. Bio je jako dobar glumac i nikada kasnije nije patio zato što nije ostvario glumačku karijeru. Vrlo je pričljiv i nikada se nije brinuo hoće li na nekog ostaviti dobar dojam. Ja sam glumio u njegovu prvom napisanom kazališnom djelu, radilo se o komadu sa samo jednim glumcem koji se zvao “The Room”. Kasnije je napisao još jedan takav komad koji se zvao “Dumb Waiter”. Navikao sam se na njegova djela koja sam oduvijek volio. No od tada se nisam pojavio ni u čemu temeljenom na djelu Harolda Pintera. Stoga sam odmah prihvatio ponudu da napravimo remake filma “Sleuth” po scenariju Harolda Pintera. Nikada ne bih pristao na remake prema scenariju Anthonyja Shaffera jer je tu verziju Mankiewitz odlično prenio na platno 1972. i ne bi imalo smisla to ponavljati. Ova verzija filma “Sleuth” je potpuno drukčija i ovo su sjajne uloge i za mene i za Judea Lawa. Scenarij ovog filma razlikuje se od scenarija originala i Harold Pinter nikada nije gledao originalnu verziju. Jude Law je došao kao producent filma Pinteru i rekao mu da napiše scenarij prema originalnom kazališnom djelu. I ja sam se odmaknuo od originala jer ga nisam gledao od 1972., kada je snimljen. Kada sam dobio novi Pinterov scenarij, nisam želio pogledati staru verziju jer to ne bi imalo smisla.

NACIONAL: Kako se osjećate danas, kada mladi glumci osjećaju prema vama poštovanje kakvo ste vi imali prema Laurenceu Olivieru?
- U tome nema snobizma jer ja ne dolazim iz klase koja je viša od njihovih. Dapače, vjerojatno oni dolaze iz više klase. A sve ostalo bazira se na radu i iskustvu. Ako na mene gledaju kao na starijega glumca, onda će upravo to vidjeti kod mene. Katkad nailazim na glumce koji su zbog nečeg uznemireni kada rade sa mnom, ali toga se brzo riješim. Ne mogu raditi s nekim tko je nervozan jer to mene čini nervoznim. Svi na snimanju moraju biti opušteni, bez obzira na to koliko je situacija napeta. Ja ću do posljednjeg trenutka čekati da se svi smire, dok ne nestane svaka nervoza ili uzbuđenje.

Novi film Michaela Cainea konkurira za Zlatnog lava u VenecijiNACIONAL: Kažete da ste sedamdesetih bili drukčiji nego što ste sada. Možete li usporediti vrijeme sedamdesetih i sadašnje vrijeme?
- Ako za primjer usporedbe uzmete Judea Lawa, onda ćete vidjeti da njemu paparazzi stalno vise za vratom. Pokušavaju fotografirati njega, njegovu djecu, kuću, sobu, drveće u dvorištu. Meni se to nije događalo iako sam živio istim životom kojim on danas živi, čak i gore. On većinu vremena provodi s djecom. Paparazzi u sedamdesetima nisu postojali, kao što nisu postojale novine koje će kupovati takve slike jer nije postojao interes za nečim takvim. Ljudi su bili zainteresirani samo za glumačke izvedbe. Sada su paparazzi i skandali postali golema industrija vrijedna milijune. Na sreću, meni se to nije događalo.

NACIONAL: Kako ste tada, kao mlad čovjek, prolazili privatne i glumačke krize?
- Nikada nisam prestao razmišljati o posljedicama pojedinog čina. Imao sam dvije životne filozofije. Prva je da nemam konkurenciju, jer sam rekao sebi da se ne smijem natjecati s kolegama, sadašnjima i bivšima, nego sa samim sobom. Druga filozofija je bila ta da kada ostarim i budem sjedio na rasklimanoj fotelji na trijemu, želim sjediti i žaliti zbog stvari koje sam napravio a ne zbog stvari koje nisam napravio. Tako sam se ponašao cijelog života, jednostavno sam govorio sebi “idemo ovo napraviti”, nikad nisam sebe uhvatio kako govorim “ovo ne bih smio napraviti, tko zna što će se dogoditi”.

NACIONAL: To zvuči vrlo hrabro, ali sigurno je bilo i tužnih trenutaka u to vrijeme?
- Kako da ne. No to se događalo u privatnom životu. Bio sam vojnik i gotovo sam poginuo, moja kći je po rođenju imala zdravstvenih problema i gotovo je umrla, moja supruga je bolovala od rijetke bolesti i ona je gotovo umrla. Svi mi bili smo blizu smrti i svi smo preživjeli. Poslovno, obožavam glumiti bilo gdje na svijetu i nikada nisam imao problema.

NACIONAL: Gdje ste i kada bili vojnik?
- Bilo je to u Koreji, kada sam imao 19 godina. Bilo je to davno, ali je strašno utjecalo na mene. Kada imate 19 godina, morate se na neki način dokazati, morate kopljem ubiti lava. Ja sam, kao vojnik, to i napravio. Nikada nisam bježao, nisam bio kukavica, ali ni heroj. Nikada se nisam našao ispred neprijateljskog vojnika. No dokazao sam sebi da mogu preživjeti u situaciji u kojoj mogu poginuti i tada sam znao da sam postao muškarac. Nikad ne znate kako ćete se ponašati kada se suočite sa smrću, hoćete li bježati i biti kukavica ili ne. Ja znam kako je to i od tog trenutka sam se promijenio. Postao sam muškarac i nitko mi nije mogao ništa, nitko me nije mogao uplašiti. Ratna iskustva pokazao sam glumeći u filmu “Zulu” 1964. koji je nastao prema istinitoj ratnoj priči.

SA SUPRUGOM Shakirom u Veneciji NACIONAL: Pročitao sam negdje da ste s 29 godina bili u besparici a s 31 ste bili milijunaš. Što se tada, sredinom šezdesetih, dogodilo?
- Da, sve se dogodilo strašno brzo, u samo dvije godine. Nevjerojatno je kako vam filmski uspjeh može promijeniti život, preporučio bih ga svakome. Sve do 29. godine nisam zaradio pošten novac. Čak i kada sam završio snimanje filma “Zulu” dugovao sam 4000 funti. Nakon što sam glumio u filmovima “Alfie”, “Strogo povjerljivo Ipcress” i još nekima, sve se zakotrljalo tako da sam u roku od tri godine postao milijunaš. Samo u dolarima, ne u funtama.

NACIONAL: Kako se takva promjena, popularnost i milijuni, odrazila na vas? Je li vas to na neki način izluđivalo?
- Nije. Ako ste mlada rock ‘n’ roll zvijezda, imate 18 godina i zarađujete milijune, onda ćete se ponašati drukčije nego čovjek od 32 godine, koliko sam imao kada sam se obogatio. Moj karakter je bio formiran prije nego što sam zaradio bilo kakav novac. Znao sam u kakav ekstravagantni svijet ulazim, ali nitko me nije mogao zajebati. Danas je sve drukčije, danas ne moram prihvaćati uloge kako bih zaradio novac. Ipak, i danas snimam jedan film za drugim jer u suprotnom vi ne biste ni znali da postojim. Prihvaćao sam brojne uloge i zato da bih postao što iskusniji glumac. Zato danas, kada me angažiraju u nekom filmu, znaju da dobivaju iznimno iskusnog glumca koji nikada ne kasni na snimanje, koji ne zaboravlja svoj tekst, ne gubi živce.

NACIONAL: U toj gomili filmova snimili ste i jedan tako loš da ga svi spominju. Bio je to “Ralje: Osveta” iz 1987. godine.
- A ne, neću preuzeti odgovornost za taj film. Kada glumim glavnu ulogu, preuzimam odgovornost, ali ako sam u filmu 10 minuta, ne optužujte me ni za što. U filmu “Batman: Početak” glumim 30 minuta i ako mi netko kaže da sam zaslužan za uspjeh tog filma, pitat ću ga o čemu priča. U filmu “Ralje: Osveta”, koji traje dva sata i četiri minute, glumio sam 10 minuta i kakve veze neuspjeh filma ima sa mnom? Nađite glavnoga glumca i njega optužujte.

NACIONAL: Osvojili ste dva Oscara, za filmove “Hannah i njezine sestre” 1986. i “Kućna pravila” 1999. godine. Je li to, i dobivanje titule sir, satisfakcija za vaš rad?
- Oscar je najvažnija filmska nagrada na svijetu jer je najutjecajnija. Nakon toga vas respektiraju, bolje vas plaćaju i nude vam bolje scenarije. Oscar može potpuno promijeniti nečiju glumačku karijeru. Što se tiče titule, ona je jako važna ako ste Britanac, ali ne znači ništa izvan Velike Britanije. To nije nešto što se može kupiti, ili nešto što dobijete uvjeravanjem. To je priznanje ne zbog glume i karijere, nego životno priznanje, i vrlo nam je važno.

NACIONAL: Gdje držite osvojene Oscare?
- U svom uredu koji se nalazi u kući na selu gdje živim. Imam i stan u Londonu, ali ne pada mi na pamet tamo držati Oscare.

NACIONAL: Nakon toliko nagrada i filmskih uloga, postoji li još nešto što kroz glumu želite dokazati?
- Rekao sam vam da se natječem jedino sa samim sobom i neprestano želim biti bolji. Problem je u scenarijima, netko treba napisati dobar scenarij kako bih bio dobar u tom filmu. Ako želite biti što bolji glumac, morate naći najbolji mogući scenarij. Često je to stvar slučaja. Zato volim film “Sleuth”, za koji je napisan jedan od najboljih scenarija koje sam ikada pročitao.

NACIONAL: Osim dobrog scenarija, je li vam netko u karijeri pomogao savjetom ili nečim drugim?JUDE LAW, Kenneth Branagh i Michael Caine u Veneciji
- Nije. Oduvijek sam želio biti glumac iako tada nisam razmišljao o tome da postanem bogat i slavan. Nakon prvih devet godina glume bio sam još uvijek u kazalištu i svi su mi govorili da odustanem. Nikada nisam nikoga slušao, ničije savjete. Uvijek sam smatrao da savjet ništa ne stoji zato što ne vrijedi ništa. Tako sam postao arogantno smeće koje nikoga ne sluša. Govorili su kako ću propasti zato što nikoga ne slušam i tjerali me iz glumačkog posla. No nisam se mogao prestati baviti glumačkim poslom i zato što ne znam što bih tada radio u životu.

NACIONAL: Koji redatelj i koja glumica su vas se najviše dojmili tijekom vaše karijere?
- John Huston. S njim sam radio film “Čovjek koji je želio biti kralj” 1975. godine. Jednom sam ga pitao u čemu je umjetnost režiranja a on mi je odgovorio: “U odabiru glumaca. Ako pravilno odabereš glumce, nećeš se mučiti tijekom snimanja.” I doista, tijekom snimanja često ne bi progovorio ni riječ. Na snimanju filma “Čovjek koji je želio biti kralj” imao sam dugačak monolog i usred monologa mi je rekao “rez”. Nije mi bilo jasno, nisam napravio pogrešku, i pitao sam ga zašto me srezao. Odgovorio je: “Možeš pričati brže jer glumiš poštenog čovjeka.” Od tog trenutka vrlo sam sumnjičav prema ljudima koji sporo govore. Što se tiče glumica, najviše pamtim Elizabeth Taylor. Nikada nije dolazila na snimanje prije 10 sati i kada je dolazila na set, pratio ju je batler s pladnjem punim koktela Bloody Mary. Odmah sam rekao: “To je djevojka za mene.” Od novijih glumica sviđaju mi se Beyoncé Knowles, Charlize Theron i Scarlett Johanson, ali njima bih mogao biti otac.

NACIONAL: Svojedobno ste objavili DVD sa školom glume. Zašto ste se odlučili na to?
- Na njemu ćete naći jako puno tehničkih stvari koje mnogi ne znaju, osobito ako dolazite iz kazališta na film. Jedna izdavačka kuća me je zamolila da to napravim a ja sam im odgovorio kako ne znam sve to ispričati i ne znam što ljudi znaju a što ne znaju o tome. Onda sam počeo pričati i ispričao sam trik s očima. Mladom glumcu uvijek kažem kako oči moraju biti usmjerene na kameru, bez vrludanja naokolo, što ljudi ne znaju, i kako ne smiju treptati osim ako glume slabića. Ako glumite snažnu osobu, ne smijete treptati. Svaki pokret koji ne znači ništa prepreka je dobroj glumi. Kada sam upoznao Jima Carreyja, on mi je rekao: “Michael, gledaj u moje oči, imam ispravan pogled, zar ne?” Odmah sam znao da je gledao DVD. Gwyneth Paltrow mi je također rekla da je gledala moj DVD. Rekao sam joj: “Mora da je dobar jer si ti odlična glumica.”

s Laurenceom Olivierom u prvom 'Sleuthu' iz 1972. za koji je bio nominiran za OscaraNACIONAL: Osim što ste izniman glumac, uspjeli ste sačuvati svoj brak sa suprugom Shakirom koji traje već 34 godine. U čemu je tajna uspjeha vašeg braka?
- Zato što se nismo trudili da nam brak bude uspješan. Čim se trebate truditi, znači da morate napraviti ovo i ono, inače nećete ostati zajedno. Mi smo 34 godine zajedno zato što moja supruga nije neka mala žena udana za filmsku zvijezdu, ona je ravnopravna polovica našeg braka. Ne postoji ništa što ja znam a da ona ne zna, kao i obrnuto. Isključite pri tome tračeve iz frizerskog salona, o tome ništa ne znam. Mi smo partneri. Osim toga, nismo isključeni iz vanjskog svijeta, mi izlazimo, zajedno ili odvojeno, i u tome nema ljubomore. Zato što nikada nije bilo razloga za ljubomoru. Potpuno smo iskreni jedno prema drugome.

NACIONAL: Je li istina da se spremate objaviti glazbeni CD?
- Da, volim laganu glazbu za opuštanje, te ću napraviti jednu kompilaciju. Glazba mi je hobi. Kada je Elton John saznao da spremam kompilaciju, našao mi je izdavača i album će biti objavljen. Zvat će se “Cained”. U osnovi riječ je o mom izboru romantičnih pjesama s dodanim ritmom. Bit će tu pjesama Nine Simone, Sare McLachlan i drugih.