Petar Đukan je na Nacionalovoj listi najbogatijih Hrvata ove godine zauzeo 27. mjesto s bogatstvom procijenjenim na 48 milijuna euraPetar Đukan, predsjednik Nadzornog odbora i s 3973 dionice najveći pojedinačni dioničar Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), po svemu sudeći jedan od najspretnijih i najinteligentnijih hrvatskih poduzetnika, za svega nekoliko tjedana mogao bi dodatno oplemeniti ionako pristojno popunjen obiteljski budžet. To je postalo vrlo vjerojatno nakon što se doznalo da je domaći konzorcij sastavljen od tvrtki Konstruktor, Viadukt i Hidroelektra dao daleko najpovoljniju ponudu za izgradnju mosta Pelješac. Taj je konzorcij ponudio Hrvatskim cestama da će most izgraditi za 1,8 milijardi kuna, što je više no dvostruko manje od preostalih dviju inozemnih ponuda, pa se očekuje da je dodjela tog posla domaćem konzorciju tek formalnost.

Petar Đukan nominalno nema komercijalne veze s tim poslom, ali će u njemu na komercijalnoj osnovi vrlo vjerojatno sudjelovati njegov sin Saša Đukan, ili nevjesta Helena. Obitelj Đukan često se pojavljuje na različitim fukcijama unutar velikog Konstruktorova holdinga. Saša Đukan bio je predsjednik Nadzornog odbora u tvrtkama Geotehnika-inženjering i Ber-grad, koje je osnovao Konstruktor-inženjering, bio je na čelu uprave u Aramisu, koji je također osnovala ista tvrtka, a još uvijek je na čelu Konstruktorove tvrtke Astra International TIT. Petar Đukan bio je u Nadzornom odboru te tvrtke. Helena Đukan bila je direktorica, a potom je postala i vlasnica tvrtke Astra-gradnja, čiji je osnivač neizravno, preko Astre International, bio Konstruktor inženjering, koji je 2006. iz dioničkog preoblikovan u društvo s ograničenom odgovornošću. Tvrtka Ber-grad, koju je osnovao Konstruktur-inženjering, nedavno je također promijenila ime, sada se zove Centar Bundek, ali Saša Đukan ostao je njen direktor, a tvrtka je ostala na istoj adresi kao i ranije (Kninski trg 14). Saša Đukan direktor je i u tvrtki Ci-dem, koju je također osnovao Konstruktor-inženjering, čije se sjedište nalazi u Rakušinoj 1 u Zagrebu, na istoj adresi na kojoj se nalazi i IGH.

Iako je nominalno rano govoriti o načinu izvođenja tog unosnog posla, za pretpostaviti je da će Konstruktor u njemu sudjelovati najmanje sa jednom trećinom, a to znači s otprilike 600 milijuna kuna. Također je posve legitimno pretpostaviti da će dio tog posla svakako odraditi i neke Konstruktorove tvrtke u kojima su angažirani i članovi obitelji Đukan.

Petar Đukan javno je podržao gradnju tog mosta, koji u javnosti figurira kao bitan predizborni adut HDZ-a. Đukana je svojedobno predsjednik Stipe Mesić optužio da je osigurao projektiranje mosta IGH-u. Đukan je to demantirao, rekavši da je on član hrvatske stručne komisije u kojoj je to radio privatno, bez naknade. Rekao je da je most projektirala Katedra za mostove zagrebačkog Građevinskog fakulteta, kojoj je posao dodijeljen bez natječaja, ali je tada takav potez bio legitiman i moguć. Čak se Đukan odvažio reći da je svojim privatnim angažmanom bio izravna konkurencija IGH-u, za koji bi više volio da je dobio taj posao. Kako stvari stoje, ako neće profitirati IGH, od posla u kojem je on nominalno privatno volontirao, mogle bi na koncu profitirati tvrtke povezane s članovima njegove obitelji.

ŽELJKO ŽDERIĆ, direktor KonstruktoraPetar Đukan nedavno je privukao pozornost javnosti prvenstveno jer je najveći pojedinačni dioničar IGH. Kako je koncem prošlog tjedna svaka od njegove 3973 dionice prosječno vrijedila 11.773 kune, vrijednost Đukanovih dionica dosegnula je 46.774.129 kuna, ili približno 6,4 milijuna eura. Na Nacionalovoj listi najbogatijih Hrvata 2007. Đukan je zauzeo 27. mjesto, a bogatstvo mu je procijenjeno na 48 milijuna eura.

Petar Đukan rodio se 11. prosinca 1940. u Čapljini. Građevinski fakultet u Zagrebu završio je 1963., a na njemu je doktorirao 1990. Iako je tijekom političke i profesionalne karijere obnašao najmanje 26 raznih funkcija, ishodište njegova bogatstva i moći definitivno je IGH.

U samo prvih šest mjeseci ove godine Institut građevinarstva Hrvatske ostvario je neto dobit od 36,18 milijuna kuna, i jedina je tvrtka iz kategorije velikih koja je ostvarila dobit od 91,8 posto više od lanjskog polugodišta. Ti rezultati ne čude, jer se radi o tvrtki koja ima praktički monopol na sve velike građevinske projekte u Republici Hrvatskoj. Iz te tvrtke dolaze mnogi lokalni i državni dužnosnici koji danas, među ostalim, odlučuju o urbanističkim planovima i o tome kojim će se tvrtkama dodjeljivati pojedini poslovi koje raspisuje država na teret poreznih obveznika. Zbog svega toga postavlja se i pitanje sukoba interesa nekadašnjih zaposlenika IGH koji bi danas trebali djelovati u javnom interesu.

Primjerice, Institut građevinarstva Hrvatske dobio je sve velike infrastrukturne projekte u kojima se kao investitori pojavljuju državne tvrtke poput Hrvatskih autocesta ili Hrvatskih cesta. Osim toga dobili su i projekt izgradnje nizinske pruge Rijeka - Zagreb, a potpisali su ili su pred potpisivanjem velikih lučkih projekata kao što je izgradnja zadarske Luke Gaženica čija je izvedbena projektna dokumentacija stajala 39 milijuna kuna bez PDV-a. Samo poslovi koje je dobio od HAC-a, tvrtke kojoj je na čelu bivši IGH-ov direktor Mario Crnjak, vrijede 527 milijuna kuna.

PELJEŠKI MOST projektirala je Katedra za mostove Građevinskog fakulteta u Zagrebu na kojoj je Jure Radić, trenutačno prvi čovjek IGHĐukan je na početku svoje karijere radio kao profesor na Građevinskom fakultetu. Dugo je bio među čelnicima Industrogradnje, a 1981.-82. bio je i direktor Sektora Irak. U IGH je postao direktor 1993. Iste godine izabran je za saborskog zastupnika, gdje je odradio četverogodišnji mandat do 1997. Na jednoj tribini Hrvatske demokratske zajednice 1994., stranačkim kolegama izjavio je kako “se moramo adekvatnije postaviti prema pretvorbi te našem članstvu maksimalno omogućiti da dođe do vlasništva”. Ta ga je rečenica dovela i do stalne rubrike Feral Tribunea Shit of the week. Đukan je očito znao što govori. Te iste godine Institut je proveo pretvorbu i privatizaciju.

Institut građevinarstva Hrvatske osnovan je 1949. kao Laboratorij građevinarstva Zagreb radi pružanja podrške operativi u održavanju i unapređivanju kvalitete građevinskih radova. Sadašnje ime Institut je dobio 1956., a šest godina kasnije dodijeljen mu je status znanstvene ustanove. Godine 1977. Institut se udružio s Građevinskim fakultetom Zagreb u jedinstvenu radnu organizaciju Građevinski institut, a 1991. se na temelju nove zakonske regulative odijelio od fakulteta i preuzeo stari naziv Institut građevinarstva Hrvatske. Vezu s fakultetom, međutim, nikada nije izgubio. To je Đukan najbolje pokazao i svojim osobnim primjerom, jer je besplatno radio u fakultetskoj konkurenciji IGH na projektiranju mosta Pelješac.

Na velik utjecaj i monopol IGH javno se usudio upozoriti samo Jure Radnić, šef katedre za mostogradnju na splitskom Građevinskom fakultetu. On tvrdi da je IGH povezan s vrhom vlasti, da upravlja sa svim građevinskim radovima u Hrvatskoj, te gotovo svim građevinskim tvrtkama u Hrvatskoj, kao i da zarađuje golem novac poreznih obveznika. Radnić je upozorio i na to da se IGH uspijeva zbližiti i sa svim vladajućim garniturama u Hrvatskoj, što im omogućava da praktično vladaju Hrvatskom i kontroliraju ključne građevinske projekte. Jure Radnić kaže da se “ljudima na Fakultetu kao i drugim projektantskim kućama s vremena na vrijeme daju neki poslovi kako bi ih se kupilo mrvicama”. Od 1997. Društvo je privatizirano u cijelosti. Prilikom privatizacije svi su zaposlenici dobili dionice, a o tomu Jure Radnić kaže: “I ja sam dobio dionice, budući da je IGH bio do tada spojen s Građevinskim fakultetom. Za dionice nismo platili niti kune. Iz inata sam ih prodao”, dodajući da je autor pretvorbe IGH upravo Petar Đukan.

Iako najčešće nominalno u sjeni, u građevinskim krugovima procjenjuje se da priču oko IGH od početka usmjerava i kontrolira ponajviše Petar Đukan. Đukan je mjesto čelnika IGH nedavno prepustio Juri Radiću, a on se povukao na mjesto šefa Nadzornog odbora tvrtke. S Radićem je Đukan vrlo blizak i tijesno povezan. Đukan danas vrlo rijetko javno nastupa, ali u građevinskim krugovima dobro je poznat. Nitko se o njemu javno ne usuđuje kritički progovoriti, a zapravo malo tko iz građevinskog miljea, tko nije blizak Đukanovoj interesnoj grupi, o njemu ima lijepe riječi. Poznavajući kontekst koji je generirao Đukanovu moć, u dijelu građevinskih krugova u ironičnom tonu konstatirali su da je on, ako sukob interesa nikoga ne u Hrvatskoj ne zanima, valjda najsposobniji hrvatski poduzetnik.

INSTITUT GRAĐEVINARSTVA HRVATSKE, firma koja dobiva sve velike infrastrukturne projekte u Hrvatskoj i tako ostvaruje enormne profiteĐukan je prošle godine privukao pozornost javnosti kada je za svega 100 tisuća eura kupio cavtatski ljetnikovac obitelji Baltazara Bogišića iz 18. stoljeća. Novine su pisale da se to može smatrati darom, jer kuća ima 300, a okućnica 1600 četvornih metara. Budući da je ljetnikovac kulturno-povijesna baština Đukan ga je trebao obnoviti tako da bude identičan prvobitnoj izvedbi. To mu nije trebao biti veliki izazov, jer Đukan bi za takvo što svakako trebao imati dovoljno stručnosti i iskustva.

Međutim, na tom se primjeru lijepo ilustriralo kako Đukan na razne situacije primjenjuje dvostruka mjerila i manipulira, ovisno o tome kako mu u pojedinim situacijama odgovara. Kada su izvođači radova sravnili ljetnikovac sa zemljom Đukan je tvrdio da se nije dogodilo ništa strašno. Rekao je da ljetnikovac nije srušen već rastavljen na dijelove, te da će se identično izgraditi prema projektu za koji ima ishođenu lokacijsku i građevinsku dozvolu. Pokušavajući pronaći opravdanje za Đukanovo građevinsko nasilje, Miljenko Domijan, glavni konzervator Ministarstva kulture, tada je rekao da su njegove dubrovačke kolege nespretno upotrijebile mehanizaciju. Domijan je tada rekao da nekad zaštićeni spomenik u budućnosti neće biti autentičan, već "memorija na spomenik". Potom se jedno vrijeme govorilo kako će se svaki srušeni kamen posebno obilježiti, a na koncu se počela graditi zgrada od betona i cigli koja će se naknadno obložiti kamenom. Iako se prvo govorilo da će se raditi identična kopija ljetnikovca, na gradilištu se pojavio natpis - zamjenski objekt. Najavljivalo se u tom slučaju i da će građevinski inspektori utvrditi što se ondje zapravo dogodilo, ali je njihov zaključak javnosti zasad ostao nepoznat. Nije to bila prva neugodnost iz koje se Đukan izvukao bez posljedica. U proljeće 2001. kriminalistička policija ispitivala je malverzacije na Građevinskom fakultetu, na temelju kaznene prijave u kojoj je stajalo da su Jure Radić, danas prvi čovjek IGH, Petar Đukan, te bivši i aktualni dekani fakulteta lažirali podatke o svojim znanstvenim radovima, čime bi počinili kažnjivo djelo krivotvorenja isprava radi napredovanja u znanstvenoj karijeri.

JURE RADIĆ, odnedavno na čelu Instituta građevinarstva HrvatskeTadašnji resorni ministar Hrvoje Kraljević najavio je i istragu unutar Ministarstva znanosti, ali je ona izostala. Na koncu je Karolina Dragićević, zamjenica zagrebačkog Općinskog državnog odvjetništva odbacila kaznenu prijavu, s obrazloženjem da je procjena je li neki stručan ili znanstveni rad autentičan ili plagijat, zapravo u domeni akademske rasprave i osobnih percepcija. Nije objasnila na temelju kojih je zakonskih propisa izvukla takav zaključak. Kako bilo, pravosudni epilog je izostao, a Državno odvjetništvo štitilo je Đukana i ostale optužene i kroz razna proceduralna odugovlačenja, kako bi slučaj dodatno pao u zaborav. Sve to pokazuje da su Đukan i njegova interesna skupina, koja je nakon svakog većeg građevinskog projekta sve bogatija, u Hrvatskoj praktično nedodirljiva. Zato i ne čudi da je uz sve to Đukan počeo dobivati i javna priznanja. Đukan je 31. svibnja 2007. dobio Nagradu Grada Zagreba, u znak javnog priznanja za osobite uspjehe, ostvarenja i zasluge u istraživanju i razvoju tehničkih znanosti, te doprinosu gospodarstvu.