Miroslav Tuđman u Australiji je počeo svoju političku kampanju kojom napada Stipu Mesića i najavljuje ambiciju da mijenja stanje u HDZ-uMiroslav Tuđman, najstariji sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, uz podršku obitelji, uskog kruga političkih istomišljenika i dijela bivših obavještajaca, koje novine kolokvijalno nazivaju obavještajnim podzemljem, odnedavna pokušava pripremiti udar na predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera, uzdrmati njegovu poziciju unutar stranke, a ako to bude moguće, čak ga u budućnosti i smijeniti s čela te stranke, doznao je Nacional iz dobro upućenih političkih krugova.

Sastav ekipe predvođene Miroslavom Tuđmanom otkriva da udar na Sanadera zapravo priprema dio otpadnika HDZ-a koji je zbog sazrijavanja hrvatske političke scene već nekoliko godina gurnut na pozicije radikalne desnice i potpunu marginu društvenog utjecaja. Oni su uvjereni da Ivo Sanader potpuno uništava HDZ, da stranku vodi u propast svojom politikom, a posebice svojim odnosom prema Haaškom sudu. Njima ni u kom slučaju ne odgovara ni situacija u kojoj se HDZ u javnosti sve više doživljava kao jedna od dviju tzv. mainstream političkih opcija, kojima uopće ne pada na pamet obnova bivšeg Tuđmanova sustava vladanja. Miroslav Tuđman i njegova grupa vjeruju da njihova razmišljanja podržava i respektabilan broj članova HDZ-a, te da bi im se u njihovoj kampanji mogli prikloniti, stvore li se za to prikladne okolnosti. Nova politička kampanja Miroslava Tuđmana počela je u Australiji.

Miroslav Tuđman ondje je boravio tijekom kolovoza, gdje je promovirao svoju novu knjigu “Vrijeme krivokletnika”. Ondje je u Sydneyu, Canberri, Melbourneu i Geelongu govorio pred hrvatskim iseljenicima i objašnjavao teze iz svoje knjige. U Australiji postoji umjerena i radikalno desna iseljenička zajednica. Dobri poznavatelji prilika u tom miljeu Nacionalu su potvrdili kako je Tuđman gostovao isključivo u rigidno desnim iseljeničkim klubovima. Miroslav Tuđman prisustvovao je otvaranju poprsja Franje Tuđmana u predvorju Hrvatskog društva “Sydney” u Punchbowlu 5. kolovoza, te promovirao knjigu u Hrvatskom domu u Canberra Deakinu 8. kolovoza. Dan poslije bio je u Hrvatskom domu u Footscrayu, a isti dan i u Hrvatskom nacionalnom domu Kardinal Alojzije Stepinac u Geelongu. Na kraju je svoju knjigu promovirao u sydneyjskom Punchbowlu 12. kolovoza.

STIPE MESIĆ na udaru je Miroslava Tuđmana zbog svjedočenja na Haaškom sudu i osude politike Franje TuđmanaAnte Jurić, predsjednik Hrvatskog doma u Footscrayu priredio je u dvorani doma, nazvanoj po generalu Anti Gotovini, posebnu večeru u Tuđmanovu čast. Na nju je pozvao ugledne iseljenike iz cijele Australije. Gosti su u Melbourne doputovali u pratnji predsjednika Hrvatskog društva “Sydney” Joze Jakšića, predali Miroslavu Tuđmanu prigodne poklone i zahvalili mu na posjetu. Među uzvanicima na večeri su bili čelni ljudi Hrvatskog ženskog društva “Katarina Zrinski”, Hrvatske subotnje škole, Hrvatskog islamskog centra, Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, kao i čelnici vodećih hrvatskih udruga u Victoriji, poput Hrvatske demokratske zajednice, sportsko-nogometnih klubova i Odbora Hrvata u Victoriji. Na predstavljanju knjige bilo je više stotina gostiju. Nakon Tuđmanova izlaganja o tezama iz knjige, iseljenici su ga navodno masovno pitali hoće li se kandidirati za novog predsjednika Hrvatske, te najavili da će ga u tom slučaju financijski potpomoći. Tuđman se zahvalio na povjerenju, rekao da je za takvu odluku prerano, ali i da o toj ideji treba ozbiljno razmisliti. U Hrvatskoj je Tuđmanova australska kampanja prošla posve neprimjećeno. Australskim Hrvatima možda je ona bila zanimljiva i zato što Miroslav Tuđman ranije nije dobio vizu za ulazak u Australiju, jer je ta zemlja rigorozna po tom pitanju i postavlja vrlo opsežna i detaljna pitanja o angažmanu kandidata za vizu u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, u čemu je Miroslav Tuđman imao zanimljivu ulogu, jer je, među ostalim, jedno vrijeme bio istaknuti čelnik obavještajne zajednice u Hrvatskoj. Znakovito je i to da je Miroslav Tuđman potporu za svoju novu političku kampanju prvo potražio među hrvatskim iseljenicima, baš kao što je to uoči raspada Jugoslavije učinio i njegov pokojni otac.

Sve to otkriva da su promotivna kampanja za knjigu, kao i trenutak njena objavljivanja, po svemu sudeći bili tempirani kako bi Miroslav Tuđman uoči predizborne kampanje za parlamentarne izbore dobio medijski prostor za vlastitu političku promociju i obračun s političkim neistomišljenicima.

TJEDNIK SPREMNOST objavio je fotoreportažu s putovanja Miroslava Tuđmana po Australiji tijekom kolovoza, gdje se susreo s čelnicima hrvatskih klubovaNjegova knjiga “Vrijeme krivokletnika” ne otkriva ništa novo vezano uz Tuđmanove političke pozicije, zbog kojih se on i našao na političkoj margini. On u knjizi prvenstveno oštro napada predsjednika Stipu Mesića i njegovo svjedočenje pred Haaškim sudom. Kritika Stipe Mesića u knjizi se suptilno razvija u prezentaciju Tuđmanove političke platforme, ali i obranu političke ostavštine Franje Tuđmana i njegova sustava vladanja zbog čega je Hrvatska koncem 90-ih bila na rubu međunarodne izolacije.

No, Miroslav Tuđman u samom uvodu knjige navodi i da ju je napisao nezadovoljan odnosom HDZ-a prema Franji Tuđmanu i njegovoj političkoj ostavštini. Kritika HDZ-a nije tako izravna kao kritika Stipe Mesića, u knjizi se spominje samo na jednom mjestu, ali formulirana je tako da se iz nje vidi da se Tuđman još uvijek nada da bi se okolnosti u HDZ-u u budućnosti mogle promijeniti tako da budu politički prihvatljive njemu i njegovim istomišljenicima. Utoliko ta Tuđmanova kritika neizravno potvrđuje da Miroslav Tuđman i njegova grupa imaju ambicije utjecati na promjenu stanja u HDZ-u.

Tuđmanova kritika HDZ-a sažeta je u dijelu knjige u kojem on opisuje zašto se uopće odlučio napisati knjigu, gdje piše: “Zacijelo ne mogu zanemariti emocionalne i obiteljske razloge. Obvezu prema ocu i čovjeku kojega mrtvog optužuju u Haagu, što je već samo po sebi pravni presedan, kojega njemu politička oporba razapinje lažima i sotonizira mimo svake istine i dobroga ukusa; dok ga se njegova stranka ne odriče, ali ga se sprema braniti tek u nekim boljim vremenima...”

Tuđman u knjizi nije dodatno objašnjavao kako bi HDZ trebao izgledati u ta bolja vremena, ni tko bi ga u to vrijeme trebao voditi. Istodobno je na prezentaciji knjige u Australiji rekao da će razmisliti hoće li se kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima. Miroslav Tuđman nije ni približno talentiran za politiku kao njegov pokojni otac, ali posve je sigurno svjestan da bi mu izgledi na tim predsjedničkim izborima bili puno veći ako bi imao podršku HDZ-a.

Borbu za medijski prostor i afirmaciju svoje političke platforme Tuđman je počeo oštrom i uglavnom posve promašenom kritikom predsjednika Stipe Mesića, kojem nikako ne može oprostiti što je imao najznačajniju ulogu u demontaži načina vladavine Hrvatskom koju je 90-ih afirmirao Franjo Tuđman. Mesić je o prirodi Tuđmanova režima govorio i u svom svjedočenju u Haagu, s kojim se Miroslav Tuđman obračunava u svojoj knjizi. Tuđman tvrdi da je Mesić tada kritički govorio o Franji Tuđmanu i načinu njegova vladanja pred Haaškim sudom zato jer je to izabrao kao scenarij svoga povratka u visoku politiku. On tvrdi da je Mesić znao da mu uspjeh jamči dobro odigrana uloga svjedoka optužbe u slučaju Blaškić, da je njegova optužba politike Franje Tuđmana ujedno bila i njegov predizborni program, te da je Mesić svoje iskaze podređivao tom svom scenariju povratka u visoku politiku, a ne istini i utvrđivanju činjenica.

Miroslav, Ankica, Franjo, Nevenka i Snježana Tuđman u loži zagrebačkog HNKMeđutim, bliska povijest uvelike demantira takva Tuđmanova stajališta. Mesić je oštro kritizirao Tuđmanov režim jer je bio osobno duboko uvjeren da se njegovi nedostaci trebaju mijenjati. Birači su to prepoznali i dali mu podršku, koju su potvrdili dajući mu povjerenje i u drugom mandatu, ponajviše jer su bili zadovoljni putem kojim je Hrvatska krenula nakon odmaka od načina vladavine Franje Tuđmana. Miroslav Tuđman Stipi Mesiću nikako ne može oprostiti što je režim njegova oca razobličio tako što je javnosti povremeno davao na uvid transkripte razgovora Franje Tuđmana s njegovim najbližim suradnicima, koje je pokojni Tuđman sve odreda snimao.

Napadajući Stipu Mesića zbog njegova svjedočenja u Haagu, Miroslav Tuđman propušta spomenuti da je upravo on iz Ureda predsjednika u prosincu 2000. otuđio vjerojatno najzanimljivije transkripte Tuđmanovih razgovora sa suradnicima. Haaški istražitelji su u listopadu 2001. zatražili od hrvatskih vlasti da od Miroslava Tuđmana uzme 40-ak transkripata koje je on nezakonito prisvojio. Pretpostavlja se da bi upravo tih 40-ak transkripata moglo poslužiti kao dragocjeni dokazni materijal da je nekolicina bivših HDZ-ovih prvaka poticala, odobravala i prikrivala ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Ukradeni transkripti tih razgovora odnose se na Tuđmanove razgovore s tadašnjim šefovima tajnih službi Miroslavom Šeparovićem, Markicom Rebićem, Miroslavom Tuđmanom, te Ivićem Pašalićem i Pavlom Miljavcem o Tihofilu Blaškiću, te o aferi Dubrovačka banka i bankovnom računu Ankice Tuđman.

Haaško tužiteljstvo bilo je tada prilično sigurno da se upravo među tim transkriptima može pronaći građa iz koje je moguće rekonstruirati podzemne političke veze između Ivića Pašalića, tadašnjeg predsjednikova savjetnika, i haaškog optuženika Mladena Naletilića, osnivača i neslužbenog zapovjednika jedne od specijalnih jedinica HVO-a, koja je u javnosti poznata pod nazivom Kažnjenička bojna. Haaški tužitelji vjerojatno su s punim pravom pretpostavljali da transkripti, koji su još uvijek u privatnim arhivama Miroslava Tuđmana, sadržavaju pojedinosti o Tuđmanovim i Pašalićevim političkim odnosima s haaškim optuženicima, ponajprije Naletilićem. To ih je tada zanimalo ne samo kao potencijalni dokaz o Naletilićevim političkim nalogodavcima, već i kao potencijalni izvor informacija o organizatorima nestanka Ante Gotovine, koji je bio u bijegu. Zato su nastojali prisiliti hrvatsku Vladu da provede vlastitu odluku o preuzimanju cjelokupnog predsjedničkog arhiva, a Miroslava Tuđmana natjera da vrati transkripte koji mu ne pripadaju. To se do danas nije dogodilo.

DOMAGOJ MARGETIĆ podupire Miroslava Tuđmana u posljednjem broju SpremnostiIstodobno, u hrvatskom tjedniku Spremnost, koji se naziva prvim i najprodavanijim hrvatskim novinama u Australiji, Domagoj Margetić, novinar koji je zajedno s Markicom Rebićem već bio u ozbiljnim problemima zbog nepoštivanja Haaškog suda, napisao je članak u kojemu optužuje Stipu Mesića za falsificiranje transkripata iz Ureda predsjednika, te za urotu u kojoj je navodno, pod zagonetnim okolnostima, poginula osoba koja je o tome htjela svjedočiti pred haaškim istražiteljima. Taj tekst, objavljen u Spremnosti u kojem se na naslovnoj stranici reklamira knjiga Miroslava Tuđmana, neizravno otkriva i tko podržava njegovu političku kampanju.

Miroslav Tuđman i članovi njegove obitelji sigurno se ne bi upuštali u takvu političku kampanju da ne računaju na podršku dijela članstva HDZ-a. Ranijih godina u nekoliko navrata spominjalo se kako se desna struja HDZ-a, neformalno predvođena Andrijom Hebrangom, otimala kontroli Ivi Sanaderu i pripremala njegovo rušenje. Danas je otvoreno pitanje tko bi se u HDZ-u mogao prikloniti Miroslavu Tuđmanu i njegovu projektu.

Tuđmanov mogući udar na Ivu Sanadera i njegovu poziciju unutar HDZ-a, izgleda, nije osuđen na uspjeh. No, na početku predizborne kampanje za parlamentarne izbore u kojoj HDZ ne stoji najbolje, najava mogućeg udara zaboravljenih otpadnika i nezadovoljnih “spavača” unutar HDZ-a, mogla bi Sanaderu i suradnicima oduzeti dio dragocjene energije koja će im u kampanji biti potrebna žele li ostati na vlasti.