Hrvoje Petrač nepravomoćno je osuđen na 20 mjeseci zatvora u bizarnom sudskom postupku pred Općinskim sudom u Novom Marofu. Petraču se sudilo zato što ga je lokalni “poduzetnik“ optužio za iznudu milijun njemačkih maraka. Stvar je bila vrlo jednostavna. Tvrtki Unit V Petračeva je tvrtka posudila novac za neki razvojni projekt. Potpisan je ugovor u kojem je kao jamstvo za vraćanje novca Petrač dobio dionice tvrtke. Nakon što mu novac nije vraćen, Petrač je još jednom pomogao vlasniku tvrke Unit V tako da je za njega u Varaždinskoj banci osigurao kredit od kojeg je trebao Petraču vratiti dug, a preostali novac uložiti u razvoj tvrtke. No Petraču nije vratio novac od tog kredita, nego je otezao nekoliko tjedana, tvrdeći da nije dobio novac od kredita.

Na kraju je Petrač doznao da je lokalni “poduzetnik“ dobio novac, ali i da ga je potrošio, ne za vraćanje dugova i razvoj tvrtke, nego za sasvim desete stvari. Radilo se o svoti većoj od milijun njemačkih maraka. Nakon nekog vremena poduzetniku je propucan auto, za što je optužio Petrača. Na prvom suđenju, okončanom 2003., Petrač je oslobođen i proglašen nedužnim za djelo protupravne naplate. Nakon što je počeo lov na generala Gotovinu, a Petrač od Haaškoga suda i engleske tajne službe optužen kao njegov glavni pomagač, trebalo je od Grčke, gdje je bio uhićen, ishoditi nejgovo izručenje. Kako je optužnica za otmicu Tomislava Zagorca bila tanka, netko se sjetio slučaja Unit V te ga reaktivirao. Tako obnovljena tužbaNacional je u posjedu završne riječi Petračeve obrane koju u cijelosti možete preuzeti ispod poslana je u Grčku kao jedan od slučajeva zbog kojih se zahtijeva Petračevo izručenje.

U međuvremenu je smijenjena i potpuno degradirana sutkinja koja je donijela oslobađajuću presudu, a predmet dodijeljen sucu čija supruga radi u Županijskom odvjetništvu koje je preuzelo slučaj. Zahtjev obrane za izuzećem suca nije prihvaćen, a na kraju je presuda za Petrača ispala kobna - godina i osam mjeseci zatvora. Umjesto svoga novca dobio je zatvor. Sud je prihvatio argumentaciju lokalnog “poduzetnika“ da je on kroz dionice vratio novac. Da je to laž, svjedoči i ovjereni iskaz Austrijanca Josefa Haasa i još nekolicine svjedoka, od kojih je “poduzetnik“ posudio novac i dao im dionice kao jamstvo. Svi su imali isti usmeni dogovor s vlasnikom Unit V-a i sve ih je prevario. Ne samo da su ostali bez novca, nego su ostali i bez dionica jer im je “poduzetnik“ lagao o vrijednosti poduzeća koje je na kraju odveo u stečaj. Umjesto da Državno odvjetništvo njega procesuira zbog prijevare, događa se obratno. A sudac, koji je vodio predmet, izjavu Josefa Haasa, čiju presliku donosimo, nije htio uzeti kao dokaz. Čudna pravda.