Robert Živadinov, hrvatski neurolog i stručnjak za magnetsku rezonanciju ima samo 39 godina, a već je došao do bitnih otkrića na polju multiple sklerozeRobert Živadinov, hrvatski specijalist neurologije i stručnjak za magnetsku rezonanciju već se godinama ubraja među najbolje svjetske znanstvenike na području multiple skleroze. Rođeni Riječanin koji protekle četiri godine ovu tešku neurološku bolest istražuje na Jacobs Institutu za neurologiju u Buffalu u američkoj državi New York ujedno je i jedan od najmlađih svjetskih liječnika na poziciji ravnatelja nekog vrhunskog medicinskog centra. Živadinov još nije napunio 40 godina, a još je 2003. godine imenovan šefom Centra za analizu magnetske rezonancije Jacobs Instituta u Buffalu. Ondje sa svojim 24-članim timom znanstvenika osim same bolesti, izučava najnaprednije metode magnetske rezonancije, tehnike presudne za otkrivanje i praćenje multiple skleroze, ali i mnogih drugih neuroloških bolesti. Istodobno se sa svojim kolegama brine o 4500 pacijenata s ovom bolešću, što je otprilike broj jednak cijeloj populaciji oboljelih od multiple skleroze u Hrvatskoj. Činjenica da je u svojoj gotovo 15-godišnjoj inozemnoj liječničkoj karijeri došao do pionirskih saznanja o multiploj sklerozi, dovela je do toga da Živadinov danas čak 150 dana godišnje provodi putujući na svjetske kongrese gdje prezentira neke od osamdesetak stručnih znanstvenih radova dosad objavljenih u najuglednijim svjetskim medicinskim časopisima. Čak 16 takvih radova u listopadu će predstaviti na najvećem svjetskom kongresu multiple skleroze u Pragu gdje je pozvan kao glavni predavač na polju magnetske rezonancije i remijelinizacije mozga i leđne moždine. Tamo će predstaviti i nova saznanja o utjecaju familijarnog oblika multiple skleroze na težinu slike bolesti mjerene različitim metodama magnetske rezonancije.

Međunarodni autoritet na polju ove teške bolesti od koje u svijetu boluje oko 2 milijuna ljudi započeo je karijerom u Italiji i to u Trstu 1993., gdje se, nakon diplome i specijalizacije na riječkom Medicinskom fakultetu, zaposlio na tamošnjoj Klinici za neurologiju i ondje osnovao Centar za analizu magnetske rezonancije. Ondje je pokrenuo istraživanje čiji su ga rezultati učinili svjetski poznatim znanstvenikom. O tome je Živadinov tijekom svog odmora u obiteljskoj kući njegovih roditelja u Medveji kraj Opatije, gdje je sa suprugom Tinom i sedmomjesečnim sinom Leonom stigao sredinom kolovoza, za Nacional rekao:

“U Trstu sam razvio tehniku kvantifikacije magnetske rezonancije kojom je moguće mjeriti atrofiju mozga što je jedan od mojih najvećih profesionalnih uspjeha. Isto tako, 2001. sam s kolegama iz Trsta objavio dva vrlo važna rada u medicinskim časopisima Neurology and Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry koji su i dan-danas među mojim najcitiranijim radovima. U prvom radu ustanovio sam da ako se bolesnicima s multiplom sklerozom u ciklusima od tri do šest mjeseci daje metil-prednizolon dolazi do smanjenja atrofije mozga. Zanimljivo je da se na osnovu tog rada u cijelom svijetu pokrenulo petnaestak kliničkih istraživanja, a farmaceutske kuće i danas istražuju koliko je kombinacija tog spoja s postojećim lijekovima djelotvorna u liječenju multiple skleroze. U drugom radu o kognitivnim poremećajima i atrofiji mozga, prvom takve vrste u svijetu, ustanovio sam da se u vrlo mladih bolesnika koji nisu liječeni nikakvom terapijom, tokom dvije godine razvila atrofija mozga kao direktan proces multiple skleroze. Dotad se naime mislilo da samo oni bolesnici koji imaju uznapredovalu fazu bolesti gube moždano tkivo.”

Zbog spomenutih radova i sedam godina uspješnog znanstvenog rada na tršćanskoj klinici Živadinov je do 2000. godine postao ugledan stručnjak na polju izučavanja atrofije mozga, pogotovo zato što je među prvima u svijetu uveo konkretne postupke mjerenja sive i bijele supstancije tog organa u kliničkoj praksi. Vjerojatno je i zbog tog postignuća, ovog hrvatskog liječnika za trajanja Europskog kongresa neurologije u Berlinu 2002. godine, direktor The Jacobs Instituta za neurologiju u Buffalu, Frederick E. Munschauer pozvao da se ondje preseli i postane profesor neurologije na tom Institutu. Čim je prihvatio ponudu ta je ustanova Živadinovu osigurala određeni fond te mu dala godinu dana da u Buffalu okupi ekipu znanstvenika i počne s istraživanjima. Kada je 2003. počeo s radom istodobno je imenovan ravnateljem Centra za analizu magnetske rezonancije koji u Buffalu djeluje u sklopu Jacobs Instituta, Sveučilišta u Buffalu, a postao je i izvršni direktor udruženja 17 najvećih centara za multiplu sklerozu države New York (New York State Multiple Sclerosis Consortium). Riječ je o instituciji koja ima jednu od najvećih svjetskih baza podataka o oboljelima od multiple skleroze koji su sustavno praćeni kroz deset godina.
“U Centru za magnetsku rezonanciju u Buffalu počeo sam s dvoje ljudi, a danas moj tim broji 24 stručnjaka s područja neurologije, neuropsihologije, fizike, informatike i biostatistike.

Zanimljivo je da u mom timu rade ljudi iz različitih dijelova svijeta pa su tako moji kolege Amerikanci, Sudanci, Indijci, Norvežani, Pakistanci, Česi, Talijani, itd.” Svake godine Centar kojim ravna Robert Živadinov stipendira troje ili četvero liječnika ili informatičara iz svih dijelova svijeta koji u Buffalo dolaze kako bi se ondje specijalizirali za istraživanje multiple skleroze i različite metode magnetske rezonancije. Osim toga, u Centru se održavaju mjesečni seminari o magnetskoj rezonanciji za stotine neurologa i radiologa iz cijelog SAD-a. U svibnju je Centar za magnetsku rezonanciju dograđen s novih 1000 kvadrata opremljenih suvremenom tehnologijom, a cijela je investicija stajala oko 2,5 milijuna dolara. Robert Živadinov trenutačno se ondje bavi i razvijanjem različitih softvera koji bi trebali omogućiti volumetrijska mjerenja atrofiranja pojedinih dijelova mozga i leđne moždine u multiploj sklerozi i u drugim neurološkim bolestima. Rad na toj problematici donio mu je, kaže, još jedno bitno otkriće jer je mjerenjima volumena dijelova mozga dokazao da je talamus najpogođenija regija mozga u multiploj sklerozi. I dok prije pet godina nitko nije znao zašto bi talamus uopće bio zahvaćen ovom bolešću, Živadinov je sa svojim timom dokazao da oboljeli od multiple skleroze u odmaklim fazama imaju 15 posto manje mozga, 20-25 posto manje sive supstancije, te čak 50 posto manji volumen talamusa od zdravog čovjeka. No treba reći da su najnoviji znanstveni radovi koje je Robert Živadinov publicirao ove i lanjske godine donijeli bitan preokret u shvaćanju multiple skleroze. “Dok se 2001. smatralo da je ta bolest prvenstveno demijelinizacijska bolest bijele moždane supstancije, karakterizirana propadanjem mijelina zbog kojeg slabe veze između živčanih stanica u mozgu, sada smo dokazali nešto sasvim drugo. Naša i istraživanja kolega u svijetu pokazala su da je multipla skleroza neurodegenerativna bolest koja uz bijelu, zahvaća i sivu masu mozga pa je zbog toga možemo priključiti bolestima poput Alzheimera, Parkinsonove i sličnih bolesti. Znanja na polju multiple skleroze zadnjih se godina općenito strahovito mijenjaju i unapređuju. Jedno od najvažnijih dostignuća je i ono njemačkih i američkih kolega iz 2005. kada su otkrivene takozvane kortikalne subpijalne lezije, odnosno oštećenja u mozgu. Oni su patološkom pretragom u kojoj su moždano tkivo bojili jednim mijelinskim bazičnim proteinom otkrili lezije koje se do tada nisu niti se do danas mogu vidjeti na magnetskoj rezonanciji. To je svakako jedno od najvažnijih dostignuća na polju multiple skleroze u zadnje dvije godine jer smo njime prvi put saznali da bolest nije samo tamo gdje su lezije, već i ondje gdje nisu vidljive. Tako je otkriveno da se u multiploj sklerozi golemi broj lezija pojavljuje u kortikalnoj, odnosno dubokoj sivoj supstanciji mozga”, kazao je Živadinov koji je u časopisu Neurology ove godine publicirao rad u kojem je otkrio da osim lezija u bijeloj supstanciji i lezija između bijele i sive stupstancije mozga, u tom organu kod multiple skleroze nastaje puno manjih lezija u mozgu koji nisu vidljivi na magnetskoj rezonanciji (tzv. upalni infiltrati). No iako nevidljivi toj pretrazi, oni se, kaže Živadinov, mogu indirektno dokazati novim metodama magnetske rezonancije poput magnetskog transfera i spektroskopije, naprednih tehnika koje se također koriste u Centru u Buffalu. Živadinov napominje kako se intenzivno istražuje da se nevidljive lezije u sivoj supstanciji mozga na magnetskoj rezonanciji prikažu u bliskoj budućnosti.

OBITELJSKA KUĆA Roberta Živadinova u Orchard Parku gdje živi sa suprugom Tinom i sedmomjesečnim sinčićem Leonom“Moderna medicinska tehnologija već je unaprijedila postojeće uređaje za magnetsku rezonanciju. Tako su se nakon standardnih MRI uređaja snage 1,5 tesla, već pojavili uređaji jačine tri tesle. Takvi uređaji, koje smo među prvima u SAD-u imali u našem Centru u Buffalu, otkrivaju bitno više lezija u mozgu. Ove je godine uostalom dokazano i da najjači postojeći uređaji od 7 tesla, koje ima tek nekoliko američkih instituta, pokazuju i najsitnije lezije u sivoj supstanciji. Dakle više nitko ne može reći da bolesnik lezija nema, nego tek da se one vjerojatno ne vide.”

Robert Živadinov dodaje kako su najprofitabilnija područja rada njegova Centra klinička istraživanja.
“Mi smo centar koji čita nalaze magnetskih rezonancija za multicentrična klinička istraživanja što znači da otprilike 100 različitih centara u svijetu nama šalje snimke magnetskih rezonanci kako bismo ih analizirali. Analize i istraživanja rade se i u suradnji s najvećim svjetskim farmaceutskim kompanijama koje za takva istraživanja daju veliki novac, pa je i to jedan od vidova financiranja našeg centra. Trenutačno surađujemo s pet farmaceutskih kompanija za koje radimo na pet velikih kliničkih istraživanja.” Živadinov uvjerava kako su svjetske farmaceutske kompanije zadnjih godina iznimno zainteresirane za istraživanje lijekova za multiplu sklerozu. Dok je 2001. godine, kaže, bilo tek nekoliko takvih kompanija, trenutačno najmanje dvadesetak pokreće istraživanja vezana za multiplu sklerozu. Živadinov tvrdi da je rezultat takvog interesa nešto što će u budućnosti uvelike unaprijediti liječenje oboljelih, a to su oralni lijekovi. U liječenju multiple skleroze do sada su presudni bili lijekovi koji su se davali putem injekcija kao interferoni (avonex, rebif i betaferon) ili glatiramer acetat (copaxone). Moderna farmacija, kaže Živadinov, sada nastoji bolje rezultate dobiti primjenom oralnih lijekova.

“U zadnjih 15 godina kada govorimo o lijekovima za multiplu sklerozu najveće je dostignuće lijek natalizumab ili tysabri, koji inhibira adhezivne molekule na periferiji. Osim toga, najmanje pet novih lijekova za multiplu sklerozu pojavit će se do 2010., a jedan od njih je fingolimod FTY720 - oralni lijek koji je lizofosfolipidni agonist. Čeka se i na lijek laquinamod koji je modificirana verzija linomida, lijeka koji se pokazao uspješnim u smanjenju broja napadaja i lezija u mozgu, dok je lijek BG-12 odnosno derivat fumarne kiseline pokazao slične rezultate. Osim toga, očekuje se i lijek koji inhibira B-limfocite a zove se rituximab, a mogao bi postati prvi efikasni lijek za oblik primarno-progresivne multiple skleroze. Taj lijek pokazao se u istraživanjima strahovito efikasnim jer je za čak 93 posto došlo do smanjenja razvijanja lezija u mozgu. Farmacija je posljednjih godina zaista otišla korak naprijed kada je u pitanju multipla skleroza. Dok je do 2000. godine sjajnim rezultatom terapije lijekovima smatrano smanjenje broja napadaja za 30, a lezija za 70 posto, novi lijekovi koje sam spomenuo bitno su učinkovitiji. U njihovu slučaju broj napadaja smanjuje se za čak 60-70 posto, dok za čak 90 posto smanjuju razvoj novih lezija u mozgu.” Živadinov tvrdi da je novac koji farmaceutske tvrtke ulažu u istraživanja multiple skleroze gotovo jednak onomu koji se troši na istraživanje svih drugih neuroloških bolesti zajedno. Da je tako dokazuje i činjenica da se trenutačno diljem svijeta obavlja 150 velikih kliničkih istraživanja te bolesti. Osim kroz suradnju na kliničkim istraživanjima, taj medicinski centar financira država putem Nacionalnog instituta zdravlja koji odobrava i plaća određene znanstvene projekte kakvih je u Centru u Buffalu trenutačno pet. Ostatak novca dolazi i iz privatnih fondacija poput Fondacije za multiplu sklerozu, Parkinsonovu bolest, a znanstveni rad u Centru financijski pomažu i neke velike svjetske kompanije.

ROBERT ŽIVADINOV sa svojim znanstvenim timom pred Centrom za analizu multiple skleroze Jacobs Instituta u Buffalu“Financiranje je itekako bitno jer možete biti najbolji stručnjak, ali ako nemate novca za istraživanje sve vam je uzalud. Ne postoji uspješan znanstvenik u svijetu koji nije i dobar biznismen. Da biste bili pravi znanstvenik u SAD-u morate imati smisla za biznis. Bez toga nema ničeg”, kaže Živadinov priznajući da mu takav sistem znanstvenog rada i vođenja Centra zapravo paše. Životom u Buffalu iznimno je zadovoljan, pogotovo od kada je sa suprugom Tinom uredio obiteljsku kuću u Orchard Parku nedaleko Buffala. Kada je u pitanju povratak u Hrvatsku, kaže da se to najvjerojatnije neće uskoro dogoditi. No napominje kako bi volio da suradnja s hrvatskim kolegama bude puno konkretnija. Stoga poziva sve mlade liječnike i znanstvenike da se prijave za stipendiranje koje Jacobs Institut u Buffalu odobrava svake godine za četvero ljudi i to u iznosu od 13 do 26 tisuće dolara.