Srećko JurdanaUmro je u bolnici i dvanaesti vatrogasac s Kornata, u isto vrijeme osnivač vatrogasnoga društva u Vodicama - traumatiziran kornatskom tragedijom - počinio je samoubojstvo, i pokazuje se da su naknadni medicinski i psihološki efekti događaja dramatični, iako mu država nastoji pristupiti fatalistički i svoje aktivnosti koncentrira na prikupljanje odštete za obitelji vatrogasaca. Od nacionalnoga problema ne može se, međutim, jednostavno pobjeći preko telefona solidarnosti. Hrvatska medicina pokazala se manje-više nesposobnom za uspješno tretiranje teških opeklina - od sedmorice dopremljenih u bolnice preživio je jedan - a i istraga tragedije pokazuje manjak djelotvornosti.

Iskaz preživjeloga Frane Lučića, što ga objavljuje Nacional, daje vjerodostojnost tezi o “eruptivnome požaru” kojem se nije moglo pobjeći jer je grunuo iz kotline, ali ostaju otvorena pitanja zašto su mladi vatrogasci iskrcani u toj opasnoj kotlini, zašto umjesto njih nedostupan teren nije gasio kanader, zašto nisu imali vode, zašto nisu raspolagali sredstvima veze i zašto su toliko dugo čekali na (tehnički neadekvatno) spašavanje. Na lokalnoj razini pronađeni su krivci preko kojih će se vjerojatno razvodniti odgovornost najistaknutijih ljudi u sustavu sigurnosti - od ministra obrane i ministra policije naniže. Rončević je, uostalom, na nekakvoj vojnoj vježbi odbio nedavno komentirati razvoj situacije oko Kornata, izjavljujući - sic ! - kako je spomenuta vježba suviše važna stvar da bi je opterećivali nečim što pripada prošlosti. Tragedija će, međutim, njega i druge pratiti poput fantoma. Vatrogasci su - bolno to zvuči - gorjeli živi, a najistaknutiji ljudi u državnoj hijerarhiji sigurnosti nisu imali spoznaju što se na Kornatima stvarno događa, niti su tome posvećivali pažnju.

Stipe Mesić - njemu se sad obitelji žrtava obraćaju za pomoć u utvrđivanju krivaca - bio je u pravu kad je izjavio da se na Kornatima radilo o “besmislenoj avanturi”. Vatrogasci su poginuli na golome kamenu preko kojeg se gotovo ne može ni hodati, bez ikakvih kuća u blizini. Organizacija u kojoj je moguće da se mladi ljudi i maloljetnici bez optimalnoga razloga pošalju na nekakve stijene na kojima se nema što gasiti, da ondje izgore, odnosno da četiri sata teško opečeni čekaju na evakuaciju, može se - jednako kao i njezini kontrolori po funkciji - nazvati kriminalno neodgovornom i trulom u srži, bez obzira na to što je Ivo Sanader uporno hvali i tvrdi kako ta organizacija unatoč svemu funkcionira kvalitetno i kako je ne treba mijenjati. Za Sanadera je svaka neugodna situacija uvijek bolja nego što jest, jer njegov spontani politički pragmatizam u pravilu je jači od činjenica, ali Kornati će i njega i Hrvatsku koštati. Moglo bi se u budućnosti pokazati da je tragedija na Kornatima uvod u raspad hrvatskoga dobrovoljnoga vatrogasnoga sustava. Malo će tko više izlagati glavu za kamenje, ili za nešto drugo, ako je svjestan da će mu u slučaju ranjavanja gospoda ministri helikopter bez vitla poslati za četiri-pet sati.

Režim se prešutno poziva na nepredviđenost situacije kao olakotnu okolnost, ali kvaliteta funkcioniranja države upravo se i potvrđuje preko njezine sposobnosti adekvatnoga reagiranja u nepredviđenim i naizgled trivijalnim situacijama, i na Kornatima se pokazalo da ta država na fenomen koji izlazi iz konteksta regularnosti i površnosti nema drugoga odgovora osim iščuđavanja i post mortem izražavanja sućuti. Obitelji žrtava s moralnim pravom traže sankcije za ministre, jer ovi funkcioniraju samo dotle dok se ne suoče s nekakvim izvanrednim stanjem i izazovom, ali njihova inicijativa osuđena je na neuspjeh jer je iz iskustva poznato da ovdje u pravilu nitko politički ne odgovara ni za što, a pogotovo ne uoči izbora, te ako se mogu pronaći uobičajeni sumnjivci (usual suspects).

I stranke i predsjednik države pristojno su se sustegnuli od radikalnoga eksploatiranja Kornata u predizborne svrhe, ali Mesić je - unatoč proklamiranoj neutralnosti - iskoristio jedan sajamski skup privrednika, neuobičajeno mjesto za velike političke geste, da Sanadera podvrgne oštroj i začuđujuće neposrednoj kritici zbog gomilanja državnoga duga. Je li ovdje možda riječ o ciljanome zabijanju posljednjih čavala u Sanaderov politički kovčeg? I Kornati će vjerojatno utjecati na izbore, ali ekonomija će - prema predsjedniku - odrediti njihov rezultat. Hrvatska se svakoga dana zadužuje za devet milijuna eura, dramatično je istaknuo Mesić; svoje tekuće izdatke ona pokriva bjesomučnim zaduživanjem na jednoj, i bjesomučnom rasprodajom preostale državne imovine na drugoj strani, i takva strategija vodi je izravno u propast. Mesić eksplicitno sugerira da se mora promijeniti ta strategija, a implicitno - i vlast koja je provodi.

Sanader na Mesićeve egzaktne zlokobne poruke nije pronašao drugi odgovor osim priznanja da je hrvatski dug prevelik, i to mu na izborima ne će bitno olakšati položaj. Ekonomska drama njegove vlade proizlazi ne samo iz astronomskoga zaduživanja i rasprodaje nego i iz činjenice da se oni koriste prije svega kao tehnike preživljavanja, a ne kao poluge razvoja. I Mesiću se, međutim, može postaviti pitanje zašto je toliko čekao sa svojim katastrofičnim intervencijama u hrvatskome ekonomsko-političkome prostoru. Imao je godine na raspolaganju da naciju permanentno upozorava na galopirajuće zaduživanje, no javio se u zadnji čas. Njegov istup, kako rekosmo, može biti znak da je Sanader nakon Kornata - incidenta koji je prelio čašu - postao preslab da dobije izbore, ali gospodina Sanadera - bez obzira na sve - ne bi trebalo bezrezervno otpisivati. Ni njegovi glavni konkurenti nisu naročito uvjerljivi.