Najstariji recept jest onaj za mariniranje plave ribe, s maslinovim uljem, sirom, medom, zaslađenom kvasinom s ružmarinom i lovorom. Zapisan je na keramičkim pločicama iz kraljevske palače u Knososu u III. tisućljeću prije Krista. Potanko opisuje kuhanje aromatičnog bilja sa sirom u ulju i slatkoj kvasini, te vrste plave ribe pogodne za to drevno jelo. Davni krećanski kuhar ne spominje omjere sastojaka, jer je kulinarstvo u to davno doba bilo smatrano obrednom vještinom u kojoj samo pravi majstori znaju koliko čega valja pristaviti. Ali ako nisu zapisali omjere, nisu zapisali ni stari mit koji se veže uz pripremu marinirane ribe, a izravno se odnosi na junaka Tezeja koji je u labirintu kraljevske palače u Knososu ubio čudovišnog Minotaura, okrutnu nakazu s ljudskim tijelom, a bikovskom glavom, i kojemu je nakon što je umakao osveti kralja Minosa, zakleti neprijatelj Krećana, morski bog Posejdon, otkrio tajnu pripremanja marinirane ribe, koja je onako otporna na kvarenje, podarila sigurnu hranu za posade atenskog brodovlja koje će od tada početi vladati Egejom. Naime ni u ta stara vremena osnovu prehrane grčkih mornara, pa tako i krećanskih, nisu činile riblje marinade, očito namijenjene samo kraljevskoj obitelji i plemićima, nego pretežito sir, usoljena riba, masline i pogače od sušena kruha. Istini za volju, i danas omiljena hrana, ali nezdrava, ako se jede svaki dan, a povrh toga nedovoljno krepka i zbog toga što pojačava žeđ, neprilična za teški mornarski i veslački zanat.

Pa kad je tako Posejdon upitao Tezeja što želi za nagradu zbog svog junačkog čina, budući kralj Atene bez razmišljanja je odgovorio: “Veliki i moćni Posejdone, koji vladaš podmorjem, strujama i vjetrovima, štitiš i bdiješ nad sudbinom mornara i brodolomnika, sada, kad sam ostao bez svog oca kralja Egeja, a kralj Minos bez svog čudovišnog zaštitnika i svoje nikad oplakane jedinice Arijadne, omogući mojoj Ateni čije se posade tek spremaju osvojiti otoke i gradove, da uspije u svom naumu. Daj nam čudotvornu hranu koja će ojačati naše mišiće i osnažiti naš duh u iskušenjima koja nas očekuju. Tada Posejdon digne veliki val koji pokupi Tezeja s obale u atenskoj luci Pireju i povuče ga u podmorje, sve do Eubeje u dvore morskog boga. Kad je stupio pred Posejdona, posadi ovaj junaka na ležaljku uz svoju trpezu i ponudi ga ribom koja je mirisala tako zanosno da se njezin miris širio velikim blagovaonikom, a onda opet nestajao, kao valovi što dolaze i odlaze. Kad je kušao, Tezeju se tijelo ispunilo snagom a duh mu postao odvažan. “Vrati se natrag na Kretu i od poraženog Minosa zatraži recept. Kad te vidi ovako odlučnog, neće ti moći odbiti nijednu želju“, reče bog i izbaci Tezeja natrag na obalu.

Kraljević je od prestrašenog Minosa iznudio keramičku pločicu s receptom za marinadu i vratio se u Atenu. Zapovjedio je da atenski kuhari nauče marinirati ribe i uskoro je bilo dovoljno vrsne hrane za sve njegove ratnike, mornare i veslače. Pokrenuo je pomorsku vojnu na egejske otoke i gradove i uskoro zahvaljujući marinadama s pločice iz Knososa nije bilo moćnijega grčkoga grada.