Objavljeno u Nacionalu br. 619, 2007-09-25

Autor: Mislav Šimatović

TOP-LISTA OLIGARHA

100 najbogatijih istočne Europe

NACIONAL DONOSI listu najbogatijih ljudi istočne Europe, koju je sastavio poljski list Wprost u suradnji s našom redakcijom

Oleg Deripaska ima 39 godina i vlasnik je najvećeg svjetskog proizvođača aluminija RusalaOleg Deripaska ima 39 godina i vlasnik je najvećeg svjetskog proizvođača aluminija RusalaRuski tajkun Roman Abramovič, široj javnosti najpoznatiji kao vlasnik engleskog nogometnog kluba Chelsea, više nije najbogatiji čovjek u istočnoj Europi. Po bogatstvu ga je pretekao Oleg Deripaska, ruski oligarh blizak predsjedniku Vladimiru Putinu i većinski vlasnik moćnog proizvođača aluminija Rusal, pokazalo je to najnovije istraživanje poljskog magazina Wprost, koji je od 2002. uz pomoć novinskih redakcija iz drugih zemalja, među ostalima i Nacionala, sastavljao jedinstvenu listu najbogatijih tajkuna nekadašnjeg istočnog bloka i bivše Jugoslavije.

Prema Wprostu, bogatstvo Olega Deripaske iznosi 30 milijardi dolara, i ako se u obzir uzme Forbesova lista svjetskih milijardera, na svijetu je od njega bogatije samo pet ljudi. Zanimljivo je da je Oleg Deripaska na prvoj Wprostovoj listi prije pet godina bio tek na 13 mjestu s imovinom vrijednom 1,1 milijardu dolara. Svake sljedeće godine penjao se za nekoliko mjesta da bi se do danas, prema poljskim procjenama, njegovo bogatstvo povećalo gotovo 30 puta, prvenstveno zahvaljujući odanosti režimu Vladimira Putina.

Dok su neki ruski oligarsi, prvenstveno iz naftne i plinske branše, bili prisiljeni napustiti Rusiju ili su osuđeni poput Mihajla Hodorkovskog, Deripaska je nesmetano iz godine u godinu širio svoje poslovno carstvo, investirajući novac uglavnom u ruske kompanije. Prošle je godine ujedinio nekoliko tvrtki u koncern Rusal, čime je ta kompanija postala najveći svjetski proizvođač aluminija. Također, od drugog oligarha Sulejmana Kerimova preuzeo je tvrtku Razvitie, jednu od najmoćnijih građevinskih kompanija u Rusiji.

Najbogatiji Srbin Philip ZepterNajbogatiji Srbin Philip Zepter Magazin Wprost, u Europskoj Uniji poznat po satiričnim fotomontažama usmjerenim protiv njemačke kancelarke Angele Merkel, prvu listu najbogatijih istočnoeuropskih tajkuna objavio je 2002., izazvavši burne reakcije kako u Poljskoj, tako i u Rusiji, Ukrajini, Bugarskoj i Rumunjskoj, s obzirom da do tada imalo precizniji podaci o imovini lokalnih bogataša uglavnom nisu bili javno poznati. Za mnoge od njih činjenica da su uvršteni na listu nije bila ugodna zbog učestalih optužbi i opravdanih sumnji da su se obogatili na nezakonit način, uglavnom ovladavajući nacionalnim resursima za jeftinu cijenu.

Tada, kao i danas, većina tajkuna s liste nije starija od 50 godina, uglavnom se radi o vlasnicima udjela u naftnim, metalurškim i energetskim kompanijama te telekomunikacijskim i financijskim kućama poput banaka i osiguravajućih društava. Među prvih 20 najbogatijih Istočnoeuropljana čak je 16 Rusa, tri Ukrajinca i jedan Čeh.

Najbogatiji Hrvat Ivica TodorićNajbogatiji Hrvat Ivica TodorićOd hrvatskih bogataša na listu su ušla samo trojica: vlasnik Agrokora Ivica Todorić, suvlasnik i predsjednik uprave Adris grupe Ante Vlahović te petrokemijski magnat Enver Moralić. Najbogatiji Hrvat Ivica Todorić, čija je imovina procijenjena na 830 milijuna dolara, nalazi se na 81. mjestu Wprostove liste i u odnosu na prošlu godinu napredovao je za tri mjesta. Ante Vlahović zauzima 92., a Enver Moralić pretposljednje 99. mjesto. Gledano po ostalim zemljama, na listi se nalaze 43 Rusa, 24 Ukrajinca, 15 Poljaka, 8 Rumunja, 3 Srbina i jedan Bugar.

Ovogodišnja Wprostova lista bogataša zanimljiva je po jednom detalju: među 100 imena prvi put su se našli Putinov prijatelj Genadij Timčenko i jedan od najmoćnijih ruskih mafijaških šefova Semjon Mogiljevič, čovjek s tjeralice FBI-ja, kojem je hrvatski MUP 90-ih izdao putovnicu. Smatra se da Genadij Timčenko, bivši KGB-ovac iz Sankt Petersburga, u ime države preko privatnih kompanija kontrolira trgovinu naftom i plinom koju proizvode ruske državne kompanije. Zbog njegove uloge u Rusiji oporba ga je optužila da je “čuvar crne blagajne u Kremlju”. Na listi je zauzeo treće mjesto s imovinom vrijednom 20 milijardi dolara. Kako objašnjavaju u Wprostu, do ove godine nije bilo moguće otkriti razmjer Timčenkova i Moglijevičeva bogatstva i to je jedini razlog zašto su izostali na prijašnjim listama najbogatijih ljudi istočne Europe.



Oleg Deripaska, Rusija30 mlrd. USD
Iako ima 39 godina, Oleg Deripaska status oligarha stekao je već polovicom 90-ih. Danas slovi za najlojalnijeg pripadnika Putinova režima. Njegova žena Polina Jumaševa, kći je poznatog novinara Valentina Jumaševa, koji je krajem 90-ih bio šef Jelcinove administracije te se kasnije oženio za Jelcinovu kćer Tatjanu. “Ne odvajam sebe od države”, izjavio je Deripaska novinaru Financial Timesa. Naglasio je “ako bude potrebno”, dat će Rusiji svoju najvažniju tvrtku Rusal. Vrijednost najvećeg proizvođača aluminija u Rusiji procijenjuje se na oko 30 milijardi dolara, ali to je tek jedna od 30-ak firmi njegova holdinga Basic Element. Vlasnik je automobilske industrije GAZ, proizvođača zrakoplova Aviacor i osiguravajuće kompanije Ingosstrah. Zbog načina na koji je došao do imetka dobio je zabranu ulaska u SAD. No to mu ne smeta u poslovnoj ekspanziji u druge zemlje. Ove je godine kupio 30-postotni paket dionica austrijske građevinske tvrtke Strabag, koja gradi velike projekte i u Hrvatskoj. Također, postao je vlasnik 5 posto dionica General Mortorsa koje su ga stajala oko 900 milijuna dolara.

Roman Abramovič, Rusija22 mlrd. USD
Dugo godina najbogatiji Rus, više nije utjecajan kao što je bio krajem 90-ih, kada je kontrolirao dobar dio ruskog naftnog bogatstva. Putinova vlast natjerala ga je da proda svoje carstvo oligarsima u službi države, a dio tako dobivenog novca da uloži u gospodarstvo zaostale oblasti Čukotke, gdje je 2000. bio prisiljen preuzeti guvernersko mjesto. Abramovič je danas praktički isključen iz nove podjele bogatstva u Rusiji. Po svemu sudeći, na narednim listama istočnoeuropskih tajkuna Abramovič će biti sve niže.

Njegov put do vrha mogao bi poslužiti za scenarij nekog filma. S bivšim ruskim predsjednikom Borisom Jelcinom zbližio se sredinom 90-ih zahvaljujući milijarderu Borisu Berezovskom. Berezovski ne samo da ga je uveo u visoku politiku, već ga je učinio i milijarderom. Za neznatni novac preuzeli su sibirsku naftnu kompaniju Sibneft. Kada je Berezovski dolaskom Putina na vlast pobjegao iz Rusije, Abramovič je od njega otkupio ostatak dionica. Novi duet Abramovič je stvorio s trenutno najbogatijim Rusom Olegom Deripaskom. Zajedno su preuzeli holding Ruskog Aluminija, današnji Rusal, i stvorili tvrtku Ruspromavto. Abramovič je prodao Deripaski svoj udio u oba projekta za 2 milijarde dolara. Godine 2005. za 13,1 milijardu dolara prodao je dionice Sibnefta, svoje najvažnije tvrtke, državnom Gazpromneftu.

Od 2003. Abramovič je vlasnik engleskog nogometnog kluba Chelsea, vrijednog 500 milijuna dolara. Posljednjih mjeseci Abramovič je počeo kupovati dionice u Britaniji na svoje ime, što je možda korak do dobivanja britanskog državljanstva. Abramovič se u ožujku ove godine razveo, što ga je stajalo 300 milijuna dolara.

Genadij Timčenko, Rusija20 mlrd. USD
Pedesetpetogodišnji psiholog jedan je od najnepoznatijih milijardera svijeta. Iako je Rus, ima i finsko državljanstvo, a nastanjen je u Švicarskoj. Zajedno s Vladimirom Putinom služio je u KGB-u i obojica su porijeklom iz Sankt Petersburga. Timčenko je jedan od dioničara petersburške Banke Rusija. U veljači 2004. godine Ivan Ribkin, sadašnji predsjedatelj ruske Dume, javno je označio Timčenka kao osobu koja štiti interese Putina na tržištu sirove nafte i drži “crnu blagajnu Kremlja”. Timčenkovo ime spominje se u izvještaju istrage o zloporabama humanitarnog programa “Nafta za hranu”, koju je proveo američki ekonomist Paul Volcker. Po objavljivanju izvještaja Timčenkovi podaci nestali su sa svih javnih popisa adresa u Švicarskoj.

Timčenko je vlasnik najvećeg posrednika u prodaji ruske nafte, grupe Gunvor, kompanije registrirane na Djevičanskim Otocima i u Švicarskoj. Taj holding, čiji je popis dioničara tajan, kontrolira 80 posto proizvodnje Surgutneftegaza, 30 posto proizvodnje Rosnefta, kao i svu naftu Gazpromnefta. Prema analizi američke tvrtke Energy Intelligence Group, Timčenko po zamislima Kremlja provodi spajanje Rosneftgaza sa Surgutneftegazom, čime bi se stvorio naftni pandan Gazpromu.

Renat Ahmetov, Ukrajina18,7 mlrd. USD
Početak karijere 41-godišnjeg ukrajinskog biznismena, vlasnika nogometnog kluba Šahtar, veže se za podzemne obračune. Danas je Ahmetov jedan od vođa vladajuće ukrajinske stranke Stranke regija. Ako ta stranka na izborima 30. rujna osvoji većinu, kako predviđaju neka istraživanja, bit će to Ahmetova zasluga, koji sve više marginalizira vođu stranke Viktora Janukoviča. Povod konfliktu između Ahmetova i Janukoviča jest različit odnos prema predsjedniku zemlje Viktoru Juščenku, čiji je Ahmetov pristalica. Vrh Ahmetova poslovnog carstva je tvrtka System Capital Management. Posredstvom nje kontrolira tvrtke koje se bave čelikom, energetikom, a u vlasništvu imaju i rudnike ugljena.

Zadnja investicija Renata Ahmetova je Metinvest Holding, kojom upravlja imovinu iz metalurgijske branše. Učestalo reklamiranje njegove kompanije u vodećim poljskim medijima u Wprostu tumače pokušajem građenja imidža kako bi se stvorili temelji za buduće investicije u toj zemlji.

Vladimir Lisin, Rusija16,5 mlrd. USD
Vladimir Lisin, 50-godišnji doktor tehničkih znanosti, glavni je metalurg u Rusiji i jedan od najtajanstvenijih oligarha koji se uporno drži podalje od svijeta politike i medija. Predsjednik je i vlasnik Novolipickog Metalurškog Kombinata, jednog od najvećih u Rusiji, čija je zarada u prošloj godini iznosila 2,6 milijardi dolara. Uz kombinat, Lisin kontrolira luku u Sankt Petersbugu (treća luka u Rusiji po količini prekrcanog tereta), kao i 70 posto dionica luke Tuapse.

Zaljubljenik je gađanja glinenih golubova i predsjednik je sportskog streljačkog saveza. To mu nije pomoglo u kandidaturi za mjesto šefa olimpijskog komiteta Rusije. U siječnju 2007. godine zajedno s talijansko-francuskim koncernom Duferco osnovali su Steel Invest & Finance. Lisin se često odmara u Škotskoj, gdje ima dvorac iz 16. stoljeća vrijedan nekoliko milijuna dolara.

Vladimir Potanin, Rusija15 mlrd. USD
Do pada komunizma radio je kao službenik u Ministarstvu unutarnje trgovine SSSR-a. Godine 1990. osnovao je holding Interros a kasnije se bavio bankarstvom. Godine 1996. Boris Jelcin imenovao ga je vicepremijerom i tada je stvorio plan zahvaljujući kojemu je dobio naziv “oca svih oligarha”. Radilo se o posebnom sistemu javnih natječaja kada bi se prilikom prodaje državnih tvrtki iz nadmetanja isključivale velike međunarodne tvrtke, što je garantiralo mogućnošću preuzimanja nacionalnih resursa za bescjenje. Upravo na taj način Potanin je zajedno s Prohorovim preuzeo 1996. godine Norilski Nikel, danas najvažniju tvrtku njihove grupe. Trenutno su u fazi razdruživanja a podjela imutka trebali bi biti gotova do kraja godine. Četrdesetšestogodišnji Potanin lubitelj je alpskog skijanja, šaha i nogometa.

Mihail Prohorov, Rusija15 mlrd. USD
Ruski oligarh poznat po javnim ekscesima i razularenim zabavama. Početkom godine zatvorila ga je francuska policija koja mu je spočitala što kolegama milijunašima dovodi prostitutke iz Rusije, a Prohorovljeva obrana zasnivala se na tvrdnji da voli društvo pametnih i lijepih djevojaka. Četrdesetjednogodišnji Prohorov rastaje se od svojeg višegodišnjeg suradnika Vladimira Potanina, koji će otkupiti 26 posto Prohorovljevih dionica u Norilski Niklu. Ta je transakcija još u tijeku a spekulira se da je kandidat za preuzimanje Prohorovljeva udjela Deripaska.

Mihail Fridman, Rusija14,5 mlrd. USD
Ljudi koji ga znaju opisuju ga kao zlopamtila i škrtca koji nikomu ne vjeruje. U mladosti je preprodavao kazališne karte a kasnije je otvorio nelegalni klub. Godine 1989. osnovao je Alfa Grupu, čija je tvrtka Alfa-Eko 1995. optužena za šverc narkoticima pod okriljem trgovine šećerom s Kinom. U vlasništvu ima fond ALFA Capital Partnes i Alfa Osiguranje, te jednu od najvećih firmi za trgovinu prehrambenim proizvodima. Njegova kompanija postala je 2003. dioničar naftnog koncerna TNK-BP. Četrdesettrogodišnji Fridman odani je pristalica ruskog predsjednika Vladimira Putina. Američka televizija Fox News objavila je da kompanija povezana s Alfom tajno investira u Iranu.

Aleksej Mordašov, Rusija13,5 mlrd. USD
“Čelični Aleksej”, kako u Rusiji zovu ovog biznismena, jedan je od najbližih oligarha predsjedniku Putinu. No taj status nije jeftino platio: prije četiri godine kupio je 8,8 posto dionica Banke Rusija iz Sankt Petersburga za mnogo više novca nego što taj udio vrijedi na tržištu. Četrdesetdvogodišnji Mordašov predsjednik je i glavni dioničar Severstala, drugog po veličini proizvođača čelika u Rusiji. Mordašov upravlja s nekoliko morskih luka, rudnicima ugljena, željezničkim kompanijama, regionalnim televizijama i novinama. Suvlasnik je irske tvrtke za iskopavanje Celtic Resources.

Sulejman Kerimov, Rusija13 mlrd. USD
Četrdesetjednogodišnji Dagestanac, inače aktivan đudist, može poslužiti za potvrdu teze kako porast vrijednosti imovine u Rusiji mora biti praćen promjenom političkih pogleda. U ruski parlament dospio je s liste Liberalno-demokratske partije Rusija Vladimira Žirinovskog. Sada je aktivni član proputinovske stranke Jedna Rusija. Prema informacijama ruskih medija, mjesto na listi koštalo je Kerimova 130 milijuna dolara. Kerimov se obogatio trgujući naftom. Danas kontrolira kompaniju Nafta Moskva i Polimetal, najveći ruski proizvođač srebra. Putuje privatnim Boeingom, a odmara se na 90-metarskoj jahti vrijednoj 170 milijuna dolara.

Viktor Vekselberg, Rusija12,5 mlrd. USD
Kao u slučaju većine oligarha, 50-godišnjem Vekselbergu sreća se nasmješila početkom 90-ih godina kada je zajedno s kolegom s fakulteta osnovao tvrtku Renov. Bogatstvo je zaradio zahvaljujući “privatizaciji za oligarhe” koju je osmislio Vladimir Potanin. Kupio je tada tvornice aluminija i boksita, 1996. godine stvorio je od njih SUAL Holding, danas dio kompanije Rusal. Vlasnik je 12,5 posto dionica naftnog koncerna TNK-BP, 31,4 posto dionica Sulzera, jednog od najvećih proizvođača opreme za eksploataciju nafte i plina. Vlasnik je 9 posto dionica Rusala i nekoliko tvrtki iz kemijske branše. Ima jako dobre kontakte s predsjednikom Vladimirom Putinom s kojim često odlazi na inozemna putovanja.

Vagit Alekperov, Rusija12,5 mlrd. USD
Kao šef naftne kompanije Lukoil provodi državnu politiku vraćanja ruskog međunarodnog utjecaja pomoću ekonomske ekspanzije, odnosno preuzimanjem strateških tvrtki u bivšim socjalističkim zemljama i stvaranjem ovisnosti o ruskim sirovinama. Zbog podužeg staža u branši, na čelu Lukoila je od 1991., zovu ga prvim naftašem Rusije. U SSSR-u je bio prvi zamjenik ministra za naftnu i plinsku privredu. Ima 57 godina i doktorat ekonomskih znanosti. Ima 19 posto udjela u Lukoilu.

Vladimir Jevtušenkov, Rusija9 mlrd. USD
Pedesetdevetogodišnji Jevtušenkov vlasnik je holdinga AFK Sistema. Ima udio u više firmi: od telekomunikacijskih (Swiazinwiest, MTS), elektroničkih (Mikron, Sitronics TS), do osiguravajučih (Rosno), a dosta novca ulaže i u nekretnine. Tako je prije dvije godine kupio općinsko zemljište na Mljetu s namjerom da sagradi luksuzno turističko naselje, što mu pravno pokušava osporiti Dubrovačko-neretvanska županija. U Hrvatsku ga je doveo nedavno preminuli konzultant Radovan Volmut.

Ihor Kolomojski, Ukrajina8,9 mlrd. USD
Temelj poslovanja 43-godišnjeg ukrajinskog tajkuna su metalurgijska i naftna industrija, prije svega Ukrnafta, rafinerije Galičina i Neftehimik Prikarpatia, metalurgijski kombinat Petrovski, nekoliko željezara i tvrtki u Rusiji i Rumunjskoj. Također preko svoje grupacije kontrolira najveću privatnu banku u Ukrajini, Privat. U zadnje vrijeme Kolomojski sve više podupire predsjednika Viktora Juščenka financiranjem njemu bliskog bloka Naša Ukrajina - Narodna Samoobrana.

Iskander Mahmudov, Rusija8,5 mlrd. USD
“Svi smo mi Putinovi vojnici”, rekao je u jednom od intervjua 44-godišnji oligarh, stručnjak za arapski jezik. Početkom 90-ih bavio se trgovinom ugljena, a pomoću privatne vojske preuzeo je niz kompanija iz te branše. Kasnije se zainteresirao za bakar te danas kontrolira 40 posto ruskog tržišta te sirovine. Glavni je dioničar uralske kompanije Gornico-Metalurgia, čiji godišnji prihod iznosi oko 500 milijuna dolara. Izbjegava novinare pa je 2005. s iznenađenjem primljena vijest da je odlučio investirati u medije. Smatra se da to radi prema naputcima Kremlja. Danas kontrolira izdavačku kuću Rodionova, koja izdaje rusku verziju tjednika Business Week. Vlasnik je i petersburškog televizijskog kanala ATN.

Hrvati napredovali na listi

Wprost je prije dvije godine listu proširio s 50 na sto imena, pa su se na listi prvi put našla i imena dvojice Hrvata - čelnika Adris grupe Ante Vlahovića i vlasnika Agrokora Ivice Todorića. Uz njih, na najnovijoj listi je i Enver Moralić.

Šef mafije s putovnicom RH

Za jednim od najmoćnijih bossova ruske mafije američki FBI izdao je tjeralicu, između ostalog zbog pranja novca i prevare na burzi u New Yorku. Mogiljevič kontrolira velik dio izvoza plina iz Turkmenistana i lanac bordela u Rusiji. Hrvatski mediji pisali su o Mogiljeviču sredinom 90-ih kada je otkriveno da mu je MUP izdao putovnicu. Kako je kasnije izjavio Hrvoje Šarinić, Mogiljevič je htio razgranati poslove u Hrvatskoj pa se povezao s ključnim ljudima Tuđmanova režima. Namjeravao je kupiti i kuću u Opatiji i započeti biznis s Plivom. Mogiljeviču je oduzeta hrvatska putovnica 1999. godine.

Od 51. do 100. mjesta 51. Ryszard Krauze, Poljska, 1,61 mlrd $
 52. Vasilj Kroumov Boškow, Bugarska, 1,5 mlrd $
 53. Gleb Fetisov, Rusija, 1,3 mlrd $
 54. Ion Tiriac, Rumunjska, 1,3 mlrd $
 55. Bogusław Cupiał, Poljska, 1,28 mlrd $
 56. Aleksander Gudzowaty, Poljska, 1,28 mlrd $
 57. Jan Bohdan Wejchert, Poljska, 1,28 mlrd $
 58. Marek Mikus´kiewicz, Poljska, 1,25 mlrd $
 59. Sergej Burjak, Ukrajina, 1,2 mlrd $
 60. Grzegorz Jankilewicz, Poljska, 1,2 mlrd $
 61. Oleksandr Jaroslavski, Ukrajina, 1,2 mlrd $
 62. Viktor Nusenkis, Ukrajina, 1,2 mlrd $
 63. Sławomir Smołokowski, Poljska, 1,2 mlrd $
 64. Graz.yna Kulczyk, Poljska, 1,15 mlrd $
 65. Jan Kulczyk, Poljska, 1,15 mlrd $
 66. Valerij Horoškovski, Ukrajina, 1,1 mlrd $
 67. Jevgenij Švidler, Rusija, 1,1 mlrd $
 68. Sergej Tigipko, Ukrajina, 1,1 mlrd $
 69. Igor Jakovljev, Rusija, 1,05 mlrd $
 70. Andrej Babiš, Češka, 1 mlrd $
 71. Iosif Constantin Dragan, Rumunjska, 1 mlrd $
 72. Vladimir Kogan, Rusija, 1 mlrd $
 73. Vasil Hmeljnicki, Ukrajina, 950 mil $
 74. Igor Najvalt, Rusija, 950 mil $
 75. George Gigi Becali, Rumunjska, 900 mil $
 76. Leonid Jurušev, Ukrajina, 900 mil $
 77. Sergej Pugačov, Rusija, 900 mil $
 78. Fjodor Špih, Ukrajina, 850 mil $
 79. Sorin Ovidiu Vantu, Rumunjska, 850 mil $
 80. Obitelj Paunescu, Rumunjska, 830 mil $
 81. Ivica Todorić, Hrvatska, 830 mil $
 82. Sergej Generalov, Rusija, 820 mil
 83. Andrej Klujev, Ukrajina, 800 mil $
 84. Jurij Kosjuk, Ukrajina, 800 mil $
 85. Ioan i Viorel Micula, Rumunjska, 800 mil $
 86. Perto Porošenko, Ukrajina, 750 mil $
 87. Józef Wojciechowski, Poljska, 715 mil $
 88. Andrej Ivanov, Ukrajina, 700 mil $
 89. Ioan Niculae, Rumunjska, 700 mil $
 90. Boris Koljesnikov, Ukrajina, 650 mil $
 91. Georgij Skudar, Ukrajina, 650 mil $
 92. Ante Vlahović, Hrvatska, 645 mil $
 93. Jacek Domogała, Poljska, 640 mil $
 94. Aleksandr Mamut, Rusija, 630 mil
 95. Vjačeslav Kantor, Rusija, 600 mil $
 96. Stanko Cane Subotić, Srbija, 600 mil $
 97. Oleg Bojko, Rusija, 550 mil $
 98. Mihail Hodorkovski, Rusija, 550 mil $
 99. Enver Moralić, Hrvatska, 540 mil $
100. Karel Komarék, Češka, 500 mil $

Vezane vijesti

Njemačkoj kazna zbog neonacističke zastave

Njemačkoj kazna zbog neonacističke zastave

UEFA je kaznila Njemački nogometni savez s 25.000 eura jer su njemački navijači na utakmici EURA protiv Danske istakli neonacističku zastavu. Istraga… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika