Ivan PolanU tjedniku Lider od 7. rujna 2007. objavljeno je pismo odvjetnice Jerine Malešević, kojim ona objašnjava razloge zbog kojih je od Hrvatske odvjetničke komore zatražila brisanje iz Imenika odvjetnika. Prema tom pismu i objašnjenju, Jerina Malešević je zaključila da više ne može “uliti vjeru i nadu strankama da će svoj pravni interes riješiti efikasno i pravično”. Jerina Malešević je izvrsna odvjetnica, koja je svoj posao predano i uporno obavljala 28 godina, a njezin otac dulje od 20 godina. Ona je tipična predstavnica malih, a velikih odvjetnika. Zastupala je “manje” stranke i “sirotinju”. Posebna joj je vrlina bila upravo nadljudska upornost. O tom će se pismu sigurno još mnogo raspravljati u javnosti, to više što je u njezinu predmetu zastupa 40 odvjetnika. Spomenuti je članak prenio i vašu izjavu da se radi o kukavičluku, jer je “jedna od osnovnih zadaća svakog odvjetnika beskompromisna borba, svim pravno dopuštenim sredstvima, za interese stranke, do zadnje kapi krvi.” Upravo me ta ocjena navela da vam se javno obratim. Jerina Malešević postupila je hrabro i upravo prolila tu zadnju kap krvi za sve svoje stranke, moje stranke, a i vaše. Želio bih pobuditi kod vas interes da nije riječ o administrativnom zahtjevu za brisanje iz Imenika odvjetnika, nego o vapaju zbog stanja u pravosuđu i odvjetništvu.

Koliko mi je poznato, vaš je stav da stanje u pravosuđu nije takvo kakvim ga opisuje odvjetnica Jerina Malešević. Ali uvjeravam vas da mnogi odvjetnici ne dijele takvo mišljenje. Upravo radi tog drugog stava predlažem vam da pismo Jerine Malešević shvatite kao dobronamjerno upozorenje na koje mi odvjetnici moramo reagirati, da ne reagiraju samo Iuris protecta i “zlonamjerni tisak”. Predlažem da upravo vi pokažete hrabrost i unutar Hrvatske odvjetničke komore pokrenete raspravu o pitanjima koja je uopćeno postavila Jerina Malešević. Ja ću neka pokušati konkretizirati, ali zasad na razini principa. Primjerice, prilikom imenovanja predsjednika Županijskog suda u Zagrebu gotovo su svi mediji objavljivali tezu o tome kako istaknuti odvjetnik, istaknuti član vladajuće stranke, lobira i prenosi utjecaj stranke na izbor predsjednika suda. Tu vijest nitko nije demantirao, a Hrvatska se odvjetnička komora nije oglasila. Kako može jedna mala, a velika Jerina Malešević ravnopravno zastupati svoje stranke, ako bi joj protivnik bio odvjetnik-političar?! Ovo je samo jedan od primjera zbog kojih se može postaviti pitanje udjela odvjetnika u infiltriranju politike u pravosuđe. Možda će se naposljetku vidjeti da je upravo ovaj problem prisutan i u slučaju Jerine Malešević, jer njezino je pravo pogazio sudac koji ima zaštitu stranke na vlasti. Mi to ne bismo znali da mediji nisu pisali o odvjetniku-kadroviku. Prije nekoliko mjeseci u Globusu je osvanuo intervju s mladim odvjetnikom koji posebno ističe da se pretežno bavi lobiranjem. Istodobno je mladac imenovan od Trgovačkog suda u Zagrebu u 42 stečaja kao stečajni upravitelj, dok iskusni, u praksi provjereni odvjetnici čame na Listi stečajnih upravitelja i nitko za njih ne pita. Poslove dobiva na preporuku gradonačelnika. Da se i oni počnu baviti lobiranjem? Po meni, lobistima nema mjesta u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, a pogotovo ne u vrijeme kad i vrapci na grani pjevaju o korupciji. Ima li Jerina Malešević pred Trgovačkim sudom iste šanse da će pravni interes svoje stranke riješiti “efikasno i pravedno” ako joj protivnik bude kolega lobist? Ovih dana čujemo kako je jedan naš kolega osvjedočeni mafijaš i trgovac oružjem, te kako se to zna već godinama. Čitamo o preprodavačima droga iz odvjetničkih redova. Na žalost, najveći dio malih-velikih odvjetnika mora nositi stigmu lopova. Odvjetnička komora se mora pročistiti! U zadnje vrijeme u javnosti se napada Odvjetnička tarifa. Mislim da i ona podilazi lošem stanju u pravosuđu jer štiti samo “velike” odvjetnike.

Siguran sam da 90 posto hrvatskih odvjetnika može samo sanjati parnicu u kojoj će za svaku radnju dobiti 100.000 kuna. Kako se regrutiraju odvjetnici u državnim tijelima, poduzećima i bankama, gdje se mogu ostvariti takvi honorari? Prema iskazima nekih kolega, tako naplaćeni troškovi nerijetko se dijele s naručiteljem. Radnje se naplaćuju bez obzira na uspjeh u sporu, a to dopušta pravni okvir iz Odvjetničke tarife. Neki odvjetnici zaračunavaju stranki 500 kuna za započetih pola sata svoj telefonski poziv kao pravnu konzultaciju. I to dopušta pravni okvir iz Odvjetničke tarife. Ovo je pitanje koje bismo mi sami mogli raspraviti u Komori. Ne trebaju nam Zeljko i ogorčena javnost. Na stanje u pravosuđu djeluje i to što među odvjetnicima ima osoba sumnjive profesionalne prošlosti: špijuna, nekoć moćnih političara, nemoralnih tipova. Svjedoci smo javne odvjetničke sramote: odvjetnik se na televiziji i u novinama hvali kako je sudjelovao u organiziranju prisluškivanja savjetnika predsjednika Republike Hrvatske, odnosno jasno je dao na znanje da je dio obavještajnog podzemlja. Hvali se kako je na taj način pribavljen presudan dokaz. Zar i to nije pitanje koje zadire u stanje u pravosuđu djelovanjem odvjetnika? Problem je to što upravo odvjetnici izrađuju scenarije nezakonitih postupaka, a onda ih održavaju na životu uz pomoć lobista i sličnih. To je osobito došlo do izražaja u divljim preuzimanjima tvrtki. Za to ima bezbroj dokaza.

Ti sami odvjetnici ili njihovi trabanti pred sudovima brane takav scenarij. Pretvorbenu pljačku često su stručno osmišljavali odvjetnici, a rezultat su održavali svojim vezama u Hrvatskom fondu za privatizaciju, Vladi RH i sudovima. Poseban i najteži problem koji tišti pravosuđe u vezi s odvjetnicima jest problem korupcije. Ako ima korupcije, ona nije moguća bez posredstva odvjetnika. Što je više korupcije, utjecaj odvjetnika je veći. Dakle, cijenjeni gospodine Predsjedniče, bivša odvjetnica Jerina Malešević podsjetila nas je da smo i mi dio pravosuđa što su ga javnost i inozemstvo stavili na stup srama. Zapravo, dala nam je odličan povod da i mi odvjetnici pošteno progovorimo o tim problemima i da na njih reagiramo kako bismo zaštitili dignitet plemenite odvjetničke i sudačke struke. Toplo Vam preporučujem dobru suradnju s medijima, jer ti se problemi mogu riješiti samo uz pomoć javnosti. Stoga vam predlažem da na Upravnom odboru Hrvatske odvjetničke komore ponovno bitno razmotrite pismo Jerine Malešević i nakon toga sazovete Konferenciju HOK-a s temom: stanje u hrvatskom pravosuđu i odvjetništvu. Vrlo ću se rado uključiti u pripremu takve konferencije. Na kraju, moram se ispričati zbog ovakvog načina komunikacije. Nas smo dvoje na ti, zajedno smo opljesnivjeli na sudskim hodnicima i poštujemo se. Ne priliči u takvom odnosu pisati otvoreno pismo. Procijenio sam ipak da je to bolje nego učiniti isto što i Jerina Malešević. Također, procijenio sam da će ovo pismo makar malo koristiti dignitetu odvjetničke struke i motivirati mlađe kolege da se podsjete temeljnih etičkih vrijednosti u našem poslu.