Veljko BarbieriUz najveće japansko jezero Biwa jednom se dizao dvor strašnog ratnika Željeznog samuraja. Nitko mu se nije mogao suprostaviti u borbi i nitko nije bio tako neustrašiv kao gospodar Velikog jezera. No koliko je bio strašan i nepobjediv, toliko je bio okrutan i krvožedan, nikada nijednog od protivnika nije ostavio na životu, a posezao je za tuđim posjedima kad god mu se prohtjelo. I svi su strepili od Željeznog samuraja, gospodara Velikog jezera Biwa, i izbjegavali njegove pokrajine koje su uskoro postale veće i od carskih oko Kyota. Jednog je dana silnik stigao pred zidine carskog grada i izazvao samog cara Išira na dvoboj, pa tko pobijedi neka postane car cijelog Japana. Našao se jadni Iširo u velikoj pogibelji, jer je bio posve neuk u samurajskim vještinama. Kako nije mogao izići na dvoboj s gospodarom Velikog jezera, sazvao je svoje samuraje i zamolio ih da se barem jedan od njih odvaži i obrani čast carstva. Ali, ma koliko njegovi vitezovi bili hrabri, vješti i prekaljeni borci, ni jedan se nije usudio odgovoriti na izazov i krenuti u boj protiv Željeznog samuraja. Toliki je strah posijao neumoljivi gospodar jezera Biwa. Osokoljeni Željezni samuraj zatraži od kukavnog Išira carstvo i ruku njegove kćeri, prelijepe princeze Harumi. I bio bi pristao jadni Iširo da se uto na dvoru ne pojavi mladi samuraj Kobajaši iz klana Tanaka, ljutih neprijatelja carske kuće, ali i Željeznog samuraja, pa oklopljen zlatnim i crvenim oklopom stupi pred cara i njegovu kćer. “Ja ću se suprostaviti vladaru jezera Biwa, ali zauzvrat ne tražim carstvo, nego samo tvoju kćer za ženu.“

Dok je još govorio, krasotica Harumi u njega se zaljubi i dok se Iširo nećkao, zamoli prestrašena oca: “Zaboravi, vladaru Zemlje Izlazećeg Sunca, prijašnje razmirice s klanom Tanaka. Previše je krvi već uzalud poteklo, previše je hrabrih ljudi otišlo u smrt, a nad našu kuću i Japan nadvila se još veća opsanost. Pusti me da odem s Kobajašijem i pomognem mu u borbi sa Željeznim samurajem.“ Izjahaše iz palače u Kyotu princeza i mladi samuraj, ali ne nasrnu odmah na Željeznog samuraja, nego odjašu prema jezeru Biwa. Tek pred svojim dvorom sustigne ih okrutnik pa on i Kobajaši zametu boj o kojem se još uvijek pripovijeda. Nekoliko puta je gospodar Velikog jezera bio na koljenima, nekoliko se puta Kobajaši našao u bezizlaznu položaju. A mačevi su i dalje sijevali poput munja sve dok se u jednom trenutku mladi ratnik ne spotakne o kamen na rubu jezera, padne mrtav u hladnu vodu. I princezu sustigne oštrica Željeznog samuraja i odrubi joj glavu koja se izgubi pod već okrvavljenom površinom. I tada se dogodi čudo! Bog rijeka i jezera udahne im novi život pa mrtvog Kobajašija pretvori u golemog šarana, dok od Harumine glave i crne kose isplete veliku jegulju. Dok je silnik slavio pobjedu tik uz obalu, iz vode se izvije rep velike jegulje i povuče ga pod površinu. Zgrabi ga veliki šaran svojim nazubljenim čeljustima i prepolovi.Tako je skončao Željezni samuraj. Otada jegulja Harumi i šaran Kobajaši žive u ljubavi i gospodare Velikim jezerom Biwa. Zaljubljeni im o blagdanu Duhova jezera prinose plitice s jelima od jegulja i šarana u kojima zajedno uživaju kao Samuraj Šaran i Princeza Jegulja, u čvrstom zagrljaju vječne ljubavi.