Thomas Vitezy, direktor tvrtke Diamant, koja je za 1,5 milijuna kuna 2002. od HFP-a kupila 60 posto dionica tvrtke HTP PrimoštenDržavno odvjetništvo ponovo radi na predmetu vezanom uz privatizaciju Hotelsko-turističkog poduzeća (HTP) Primošten, što bi uskoro moglo rezultirati novim pravnim problemima za Krešimira Starčevića, bivšeg šefa Fonda za privatizaciju i jednog od čelnih ljudi Hypo Alpe Adria banke u Hrvatskoj, ali i za neke druge visoke dužnosnike Fonda za privatizaciju. Neočekivani obrat u tom predmetu dogodio se u prvom redu zahvaljujući korupcijskoj aferi Maestro, nakon koje su u Državnom odvjetništvu drukčije počeli sagledavati uloge koje su pojedini dužnosnici Fonda za privatizaciju mogli imati u nekim, naoko pravno posve čistim, privatizacijskim predmetima.

Obrat u privatizacijskoj aferi oko HTP Primošten zapravo najavljuje posve novu strategiju Državnog odvjetništva u borbi s kriminalom u privatizaciji. Državno odvjetništvo odlučilo je preispitati je li Fond za privatizaciju kvalitetno kontrolirao jesu li kupci nekoć državnih tvrtki ispunili preuzete obveze.

Nova strategija Državnog odvjetništva važna je jer bi mogla redefinirati vlasničku strukturu brojnih tvrtki u Hrvatskoj, ali i stvoriti pravne probleme dužnosnicima Fonda za privatizaciju.

Slučaj privatizacije HTP-a Primošten vjerojatno je jedan od reprezentativnih primjera u kojem se vidi da se novi vlasnici nisu pridržavali preuzetih obveza i da su takvo ponašanje tolerirali dužnosnici Fonda za privatizaciju.

Državno odvjetništvo zato opet pomno analizira u kakvim je okolnostima Hypo Alpe Adria banka financirala obnovu HTP-a Primošten, jesu li novi vlasnici te tvrtke poštovali ugovorne obveze nakon privatizacije, te u kakvim su okolnostima potpisani tajnoviti aneksi na prvotni ugovor o privatizaciji. Analizira se i je li vodstvo Fonda za privatizaciju, ponajprije Krešimir Starčević, imalo i neke druge razloge zbog kojih je imao sluha za neobične i neopravdane želje novih vlasnika.

Fond za privatizaciju prodao je 66,82 posto dionica HTP-a Primošten Diamant marini iz Zadra za 1,6 milijuna kuna 2002. Diamant marina je u mađarskom vlasništvu, a kontroliraju je Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy. Oni su za taj novac dobili većinski paket dionica vrijedan 65,6 milijuna kuna. Ugovorno su se obvezali da će vratiti oko 70 milijuna kuna dugova tvrtke i u roku od tri godine uložiti 15 milijuna eura u obnovu tvrtke. Svake godine trebali su uložiti po 5 milijuna eura. Kupac se dodatno obvezao da u tom razdoblju neće prodavati ili opteretiti nekretnine tvrtke, te da će u prvoj godini zadržati svih 267 zaposlenika, u sljedeće dvije njih najmanje 200, a do isteka tri godine zaposliti ih još 100.

KREŠIMIR STARČEVIĆ osumnjičen je da je kao čelnik HFP-a Mađarima omogućio da ne ispune preuzete obveze ulaganja u HTP PrimoštenMađari su na tom natječaju zapravo kupili Marinu Kremik s 300 vezova i popratne objekte, hotel Marina lučica sa 650 kreveta, centralnu praonicu rublja, centralno skladište, kotlovnicu, trafostanicu za još tri predviđena hotela s 800 ležaja, hotel Zora sa 550 kreveta i hotel Raduča sa 250 kreveta, autokamp za 600 šatora, restoran, kuglanu, kongresnu dvoranu sa 300 sjedala, sportske terene i druge popratne objekte. Međutim, u listopadu 2003. mađarski investitori potpisali su s Fondom za privatizaciju, navodno bez znanja Upravnog odbora Fonda, tajni aneks ugovora, koji im je dopustio da nakon tri godine investitor otpusti radnike, a sve hotele tvrtke dalje preproda ne izvršivši obveze. Taj je aneks u ime Fonda za privatizaciju potpisao Krešimir Starčević.

Sva zbivanja nakon privatizacije HTP-a Primošten pomno su pratili mali dioničari te tvrtke i sve skupa nazvali jednom od najvećih privatizacijskih prijevara. Nezadovoljna je bila i lokalna vlast, a bivši član HSP-a Tonči Tadić upozoravao je da ta hotelska kuća bez ikakve naknade upotrebljava više od 200 tisuća četvornih metara atraktivnog zemljišta. Otada do danas novi je vlasnik prodao gotovo sve objekte koji nemaju isključivo turističku namjenu, dok je ulaganje u obnovu hotela bilo iznimno sporo.

Mali su dioničari nekoliko puta javno upozoravali da Fond za privatizaciju uopće ne kontrolira kako kupci ispunjavaju preuzete obveze. Josip Pažanin, bivši direktor primoštenskih hotela i predsjednik udruge malih dioničara, rekao je da su novi vlasnici trebali pokriti obveze plaćanja vjerovnika iz vlastitih sredstava, ali da to nisu učinili, nego su te obveze pokrili tako što su tvrtku zadužili za 67 milijuna kuna. Pažanin je upozorio i da su hoteli Raduča, Zora i Marina Lučica s pripadnim zemljištem stavljeni kao zalog za povrat kredita od 140 milijuna kuna. To je potvrdio i izvještaj neovisne revizorske kuće Revicon iz Šibenika.

Te i još neke pojedinosti doznale su se nakon što je Krešimir Starčević uputio tadašnjem predsjedniku Sabora Zlatku Tomčiću izvješće u kojem je napisao da su novi vlasnici ispunili sve preuzete obveze prema vjerovnicima, ali da nisu izvršili predviđena ulaganja. Zato je Starčević u rujnu 2003. od Raiffeisen banke iz Budimpešte zatražio povlačenje bankarskog osiguranja od 5 milijuna dolara. Mjesec dana poslije mađarski vlasnici dostavili su Fondu revizorsko izvješće po kojem je Diamant marina izvršila preuzeta ulaganja, ali ne u rekonstrukciju hotela, nego u kamp i marinu. Sve su to opravdavali nepostojanjem prostornih planova.

ATILLA KEREKES je kao suvlasnik Diamanta potpisao aneks ugovoru s HFP-om, zbog čega je protiv njega podignuta kaznena prijavaStarčević im je povjerovao i zaustavio povlačenje bankarskog jamstva, te potom s novim vlasnicima potpisao sporni aneks ugovora, kojim im produžuje izvršenje druge faze ulaganja do donošenja prostorne dokumentacije. Poslije se pokazalo da se radilo o manipulaciji, jer su prostorni planovi u većem dijelu postojali, a za neke radove novim vlasnicima i nisu trebale građevinske dozvole. Poslije se ispostavilo i da su novi vlasnici, po svemu sudeći, prali novac izvodeći radove na obnovi. Navodno je u troškovniku radova prikazano 35 milijuna kuna troškova tvrtki koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Zbog svega navedenog mali dioničari su Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 2004. podnijeli kaznenu prijavu protiv nepoznatih službenika Fonda za privatizaciju i Atille Kerekesa, zbog sklapanja štetnog ugovora.

Državno odvjetništvo predmet je uzelo u postupak i 26. siječnja 2005. u prostorijama Državnog odvjetništva održan je sastanak na kojem su o tom slučaju diskutirali glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, njegovi zamjenici Zlata Hrvoj Šipek, Danica Damjanović, Jozo Jurčević, Ivan Kani, Slava Stojić i Lazo Pajić, zamjenici županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Dubravka Vukmanović i Gordana Haramina-Hranilović, predstavnici Ministarstva turizma Robert Pende i Ankica Jakšić, te predstavnici Fonda za privatizaciju Melida Ivković, Zdravka Ramljak i Željko Čakarić. S njima je na istom sastanku bio i Josip Matanović, danas jedan od osumnjičenih u korupcijskoj aferi Maestro.

Matanović je prisustvovao i drugom sastanku koji se u sličnom sastavu održao 10. veljače 2005. u Fondu za privatizaciju, na kojem se analiziralo izvršenje ugovornih obveza novih vlasnika HTP-a Primošten i na kojem su doneseni zaključci što Fond treba poduzeti radi otklanjanja nepravilnosti u ispunjenju ugovornih obveza.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić 27. srpnja 2005. odlučio je da će Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odlučiti o kaznenoj odgovornosti nepoznatih osoba u Fondu i Atille Kerekesa nakon što Fond izvijesti Državno odvjetništvo o ishodu pregovora između Fonda i Diamant marine oko sklapanja spornog aneksa na Ugovor o prodaji dionica HTP-a Primošten.

Nedugo potom, 16. kolovoza 2005., Fond i Diamant marina sklopili su i drugi aneks tom ugovoru, koji je stavio izvan snage prvi aneks tom ugovoru. To je učinjeno radi ispunjenja svih obveza iz osnovnog ugovora i kako bi se ispravile štetne odredbe prethodnog aneksa. Time je novim vlasnicima zabranjeno svako raspolaganje i prodaja nekretnina do ispunjenja svih ugovornih obveza ulaganja u cijelosti.

Nakon toga Državno odvjetništvo je 24. listopada 2005. odbacilo kaznenu prijavu malih dioničara. Međutim, nedavno jeSLAVKO LINIĆ kao tadašnji predsjednik upravnog odbora HFP-a snimljen na jahti s mađarskim vlasnikom Primoštena Thomasom Vitezyjem podnešena nova anonimna prijava koja je gotovo identična prijašnjoj a u Državnom odvjetništvu sada su se predomislili, jer su izgleda uvidjeli da su prije dvije godine pogriješili u procjeni. U privatizacijskoj aferi oko HTP-a Primošten mali dioničari glavnim igračem smatraju Krešimira Starčevića. On se nedavno našao u središtu pozornosti nakon što je doneseno rješenje o provođenju istrage zbog navodnih nezakonitosti u privatizaciji hotela Alan u Starigradu. I u tom slučaju nove vlasnike hotela kreditirala je Hypo Alpe Adria banka. Starčević je nakon odlaska iz Fonda za privatizaciju novo radno mjesto pronašao u upravi te banke. Nakon odlaska iz Fonda, Starčević je privukao medijsku pozornost promjenom načina života. Za vrijeme mandata u državnoj službi u Fondu je navodno pričao kako živi skromno s roditeljima u kući u Dubravi. Tjednik Globus pisao je svojedobno da je Starčević nedugo nakon odlaska iz Fonda kupio kuću u jednoj od najskupljih zagrebačkih četvrti, na Zvijezdi, u Rockefellerovoj ulici. Slobodna Dalmacija pisala je i da je Starčević 2004. kupio stan u Rovinju (Dubrovačka 18), a poslije toga i građevinsko zemljište u mjestu Bale kraj Pule. Trenutačno se istražuje i kako je Starčević stekao te nekretnine.