NACIONALOV tekst o odlasku vojnih pilota iz oružanih snaga izazvao je reakciju ministra Berislava Rončevića koji je od uprave Croatia Airlinesa samo dan poslije objave teksta zatražio da se prijem vojnih pilota smanji na najmanju moguću mjeruDan poslije objavljivanja Nacionalova teksta da će 20 vojnih pilota napustiti oružane snage i zaposliti se u civilnim zrakoplovnim kompanijama ministar obrane Berislav Rončević je 3. listopada razgovarao s direktorom uprave Croatia Airlinesa Ivanom Mišetićem i od njega zatražio da znatno reducira njihov prijem u nacionalnu zrakoplovnu kompaniju koja ovih dana prima u radni odnos nešto manje od 15 pilota, doznao je Nacional iz izvora bliskih Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Prema posljednjim neslužbenim, ali pouzdanim informacijama umjesto deset pomno selektiranih vojnih pilota koji su zadovoljili sve kriterije za prijem u Croatia Airlines zbog pritiska ministra obrane bit će primljena možda 2-3 vojna pilota.

Tako je ministar obrane opovrgnuo sam sebe, jer je nedavno izjavio kako Ministarstvo obrane odlascima vojnih pilota ništa ne gubi, a s druge strane je sve učinio kako bi onemogućio vojne pilote da nastave svoju karijeru tamo gdje žele i za što su motivirani, čime je stvorio još jedan krug nezadovoljnika i nemotiviranih zaposlenika unutar obrambenog sustava. Usto, nije učinio ništa dobro niti za Croatia Airlines kojem je tako sužen izbor kvalitetnih kandidata.

Međutim, problemi za Rončevića time nisu završeni, jer je hrvatska zrakoplovna charter kompanija Dubrovnik Airline također raspisala natječaj za pilote, a s obzirom na to da Rončević ne može utjecati na tvrtku koja nije u državnom vlasništvu, odlazak vojnih pilota se ipak neće moći spriječiti u tolikom broju kao što je očekivao. Vojni piloti su s obzirom na težinu školovanja, vrijeme i cijenu zasigurno jedna od najvećih intelektualnih i strukovnih elita, ali ne i jedina unutar oružanih snaga koja razočarana napušta obrambeni sustav.

U posljednjih je pet godina MORH i oružane snage napustilo čak 16 doktora znanosti, 40 magistara i 960 visoko obrazovanih zaposlenika, doznao je Nacional. Hrvatsku vojsku će napustiti još toliko stručnjaka čim nađu posao negdje drugdje, jer su primanja za profile njihovih znanja i stručne spreme u pravilu veća za 30 i više posto, povjerio nam je visoko pozicionirani dužnosnik MORH-a. Ne samo da su primanja veća nego se stručnjacima u civilnim tvrtkama otvaraju mogućnosti dodatnog školovanja i usavršavanja, bržeg rješavanja egzistencijalnih pitanja, samostalnosti u kreiranju i ostvarivanju ideja na poslu kojim se bave. Moglo bi se reći da je Hrvatska vojska postala odredište za većinu onih koji se nisu uspjeli vratiti u normalne civilne tokove nakon završetka Domovinskog rata, čije su tvrtke uništene ili otišle u stečaj, te ljude koji su po svojoj naravi skloni avanturizmu.

Pred Hrvatskom vojskom su veliki i u tehnološkom smislu zahtjevni projekti modernizacije oružanih snaga, uvođenja novih informatičkih sustava, intenzivnog učenja engleskog jezika, odlazaka u međunarodne vojne stožere gdje sjede osobe s dva ili više fakulteta. Moglo se očekivati da će zbog takvih zahtjeva koji se sad pojavljuju čelni ljudi i voditelji projekata u Ministarstvu obrane i oružanim snagama biti iznimno kvalitetni, obrazovani i tehnološki potkovani stručnjaci ili da će se po svaku cijenu ići za njihovim privlačenjem u oružane snage. Međutim, trend je posve suprotan, malo takvih stručnjaka koji su ostali u MORH-u maksimalno je opterećeno i rade pod pritiskom na nekoliko projekata, nakon što im se pruži prva dobra prilika odlaze iz oružanih snaga, a nitko novi se ne pojavljuje, jer mu se kao stručnjaku ništa kvalitetno ne nudi. Usto, stotinjak najkvalitetnijih kadrova za godinu ili dvije otići će u NATO-ovo sjedište u Bruxelles i ostala vojna zapovjedništva u Europi, od belgijskoga grada Monsa do Napulja u Italiji. Što će tek tada nastati nitko ne želi ni pomisliti.

MINISTAR OBRANE Berislav Rončević za vrijeme svog mandata nije učinio ništa da stimulira ostanak znanstvenika i stručnjaka u oružanim snagama i MORH-uNiske plaće, nemogućnost rješavanja stambenog pitanja, neplaćeni prekovremeni radni sati i dežurstva, putovanja do radnog mjesta koja traju i po dva sata u jednom smjeru i dalje su glavni problemi za motivaciju bilo koga tko razmišlja o vojnom pozivu. Ne samo da najobrazovaniji kadar odlazi iz oružanih snaga nego nezadovoljstva ima i na nižim razinama. Pa čak i za elitne profesionalne postrojbe poput bojne za specijalna djelovanja i 350. obavještajne bojne vrijeme u oružanim snagama prolazi uz dvije vježbe godišnje, i to zahvaljujući američkoj suradnji i inicijativi za održavanjem takvih susreta, a u nedostatku kvalitetnijih i sadržajnijih programa antiterorističke vojne postrojbe se šalju na požarišta kao što je bio zadnji slučaj na Kornatima.

Vrhunac njihove i obuke svih profesionalnih postrojbi unutar Hrvatske vojske je čekanje na listi odlazaka za Afganistan pri čemu su već sada primjetne nelogičnosti, jer se neki od vojnika spremaju za drugi uzastopni odlazak dok su njihovi kolege s istim znanjima i vještinama odbijeni po drugi ili treći put. Zanimanje vojnika za odlazak u Afganistan je isključivo vezano uz materijalni status jer plaća dočasnika u elitnim obavještajnim vojnim postrojbama, i to uz olakšicu za djecu, iznosi 4800 kuna a u mirovnoj misiji ISAF u Afganistanu samo dnevnica iznosi 100 eura. Drugi problem su dodaci na plaće. Apsurd je kako vojni obavještajci u Vojno sigurnosnoj agenciji u Zagrebu, koji vrijeme uglavnom provode u svojim uredima na zagrebačkom Črnomercu i na Krešimirovu trgu, imaju dodatak na plaću za otežane uvjete rada, i to u visini 1000 kuna, a pripadnici 350. obavještajne bojne na to nemaju pravo. U posljednjih godinu dana primjetan je trend da vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni po postrojbama Hrvatske vojske u Benkovcu, Kninu, Ogulinu i Delnicama traže mogućnost premještaja u Zagreb.

Više od 80 posto svih vojnika, dočasnika i časnika u profesionalnim gardijskim i drugim postrojbama udaljeno je od svojih matičnih baza i do 100 kilometara. Približno deset tisuća vojnika svakog dana na cesti, uz hrvatske srednjoškolce, najveći su dnevni migranti koji do svog radnog mjesta putuju i po dva sata. Svojim obiteljima se vraćaju oko 18 sati.

Njihov ostanak u vojarnama gdje rade preko tjedna nema puno smisla, jer su uvjeti daleko od normalnih, obitelji su razdvojene, a nema nikakvog sadržaja koji bi im kvalitetno ispunio ostatak dana kako u vojnim objektima tako i u gradovima. Osim toga, ostanak nije motivirajući ni zbog činjenice da se naknada za odvojeni život smanjuje za 500 kuna ako se spava u vojarni. Za razliku od hrvatskih vojnih središta, u zapadnim vojskama vojarne su zapravo mali gradovi, apartmanska naselja sa svim popratnim sadržajima gdje zajedno žive i druže se brojne obitelji. Na raspolaganju su im veliki supermarketi, kinodvorane, restorani, sportski tereni, dječji vrtići, bazeni, brojne olakšice za svakodnevni život. Hrvatska se možda približila NATO-ovim standardima u organizacijskom smislu, ali u infrastrukturnom i onom najvažnijem, standardu svojih zaposlenika, nije se učinilo gotovo ništa.

Kakav je odnos MORH-a prema kvaliteti života njegovih zaposlenika svjedoči i posljednja vojna vježba NATO-a Noble Midas 07. Moglo bi se reći da je vježba, među ostalim, održana u Hrvatskoj kako bi se dobio novac za dogradnju i adaptaciju vojnih objekata, što je očiti dokaz kako MORH ili nema novca ili ne želi promijeniti postojeće stanje vojne infrastrukture nego se čeka na milostinju iz NATO-a jer se godinama nije uložilo ništa kao ni u osobnu opremu vojnika za afganistansku mirovnu misiju. Srećom, SAD u vojnom smislu financijski pomaže Hrvatsku vojsku, pa je tako od 2000. do sada američka strana kroz novac ili opremu financirala Hrvatsku vojsku s 30 milijuna američkih dolara, što nije zanemariva brojka. Američka vojska uložila je pola milijuna američkih dolara u obnovu i modernizaciju vojnog poligona Hrvatske vojske “Eugen Kvaternik” pokraj Slunja. Američki program vojne pomoći donio je u Hrvatsku i simulacijski sustav za obuku MILES 2000 vrijedan 2,5 milijuna američkih dolara te 156 radiostanica za potrebe postrojbi Hrvatske vojske vrijednih 7 milijuna američkih dolara.

DIREKTOR Dubrovnik Airlinea Zeno Singer zbog pritiska ministra Rončevića na direktora Croatia Airlinesa Ivana Mišetića dobit će priliku da zaposli više vojnih pilota u DubrovnikuBrojne negativnosti povezane s lošim materijalnim statusom djelatnih vojnih osoba te uvjetima u kojima rade iz godine u godinu su utjecale na opredjeljenje mladih ročnika da krenu na odsluženje vojne obveze. S druge strane, nedvojbeno su i neki skandali, neprofesionalnost u oružanim snagama, maltretiranje i ponižavanje ročnika pridonijeli osipanju interesa za služenje vojnog roka u oružanim snagama. Umjesto toga, najveći broj se odlučivao na civilno služenje vojnog roka. Stanje s vojnim obveznicima je bilo toliko loše da je nedavno donesena odluka o ukidanju vojnog roka i stvaranju profesionalne vojske. Vojni rok je bio posve demotivirajući za bilo koga tko bi poželio postati vojnikom. Oružane snage, ograničene svojim proračunom, nisu uspjele osmisliti kvalitetne i zanimljive programe obuke za ročnike. Poziva na vojne vježbe sjećaju se samo roditelji sadašnjih ročnika dok su bili u JNA, sada se tijekom služenja vojnog roka ispali jedan okvir streljiva, a sve ostalo svodi se na komunalne djelatnosti i pomoć u čišćenju snijega na nogometnim terenima, na čuvanje straže pred objektima koji nemaju nikakvu vrijednost, psihološki dril nadređenih je li krevet dobro namješten ili zahod očišćen.

Godišnje potrebe hrvatskih oružanih snaga iznosile su 16 tisuća novaka, ali već godinama je na vojnu obuku dolazio 40 posto manji kontingent. Po broju odlazaka na služenje civilnog vojnog roka prednjačili su vojni obveznici iz Pazina, Rijeke, Dubrovnika i Zagreba. Od ukupno 1129 vojnih obveznika za 2005. u Pazinu se 735 odlučilo za civilno služenje vojnog roka, čak 65,99 posto. U Rijeci je taj broj iznosio 67,62, u Zagrebu 56,22 a u Dubrovniku 54,95 posto. Mjesta gdje su mladići rado išli u vojnike uglavnom su na ratom stradalim područjima: Sisak, Gospić, Vukovar, Slavonski Brod, Požega, Bjelovar.

U obrazloženju odluke o ukidanju vojnog roka stoji kako nikoga ne treba zabrinjavati činjenica da se on ukida jer u Hrvatskoj postoji više od 700 tisuća vojnih obveznika pričuvnika. Ali u tom obrazloženju ne stoji podatak kako se spomenutih 700 tisuća vojnih obveznika od 1995. nikad nije pozivalo na vojne vježbe, nikad se nisu upoznali s novim tehničkim sredstvima, naoružanjem, niti bilo kakvim oblikom obuke. Najveći dio njih zadnji dodir s vojskom imao je prije 12 godina, kad je završio Domovinski rat, danas su znatno stariji i vrlo slabih psihofizičkih sposobnosti potrebnih za današnji oblik ratovanja.

Da je odluka o ukidanju vojnog roka donesena pod pritiskom bez daljnje razrade kako nadomjestiti toliki broj vojnika pokazuje i nejasno tumačenje dragovoljne pričuve. Računa se na 2000 visoko motiviranih dragovoljaca koji će svake godine popunjavati djelatni sastav i pri tome se opet spominju već poznate priče bez pokrića kako će dragovoljni pričuvnici imati prednost pri zapošljavanju u javnim službama, da će im biti plaćen njihov dolazak u postrojbu i na vježbu i tome slično. Nešto slično, kad je riječ o zapošljavanju, obećavalo se i hrvatskim braniteljima, ali od toga nije bilo ništa. Osim toga, vojni rok se ukinuo, ali nitko još zakonski nije uredio prava i obaveze dragovoljnih pričuvnika, pa je nastao vakuum koji će morati riješiti neka druga vlada.